Šalu na stranu...

Prethodni post bio je šaljiv, ali ozbiljno me muči ovo što se oko nas događa. Mahom sretni brakovi, sad dvoje, troje djece raspadaju se kao kula od karata.
Obično se na žene pokazuje prstom kao preljubnice da ne izaberem neki teži oblik, a ispada da nas naši vjerni, poslovni, pametni, obrazovani, zahtjevni muževi napuštaju u ranim četrdesetima pod raznim izgovorima. Od kokoša preko gušenja, pa šire i duže.
Ostavljaju nas zbog sposobnih radnih kolegica, veselih konobarica i ono najgore, šarmantnih kućnih prijateljica.
Onaj zadnji slučaj koji sam čula koji me natjerao na onaj potonji post, u kojem se muškarac «gušio» uz svoju zakonitu ima rasplet. Zaljubio se u ženu svog prijatelja koji su im u kući danivali i noćivali. Nesretna «ostavljena» ljubazno je «prijateljici» čuvala dijete dok je ona strpljivo usrećivala «gušenoga».
Ima li veće izdaje?
Znam da ću vjerojatno biti osuđena zbog ove moje izjave, ali smatram da je u tome svemu najodvratnije priznanje. Odvratnije i od izgovora kojima su se služili sve godine.
Stavimo ljubav na stranu (iako je to u braku nemoguće), ali brak je daleko više od obične zaljubljenosti. Kad samo pomislim da nakon svih godina usklađivanja, prilagođavanja, opraštanja i svih onih nebrojenih mirnih i sretnih sati koje smo proveli a da ih nismo ni bili svjesni, jer se takvi rijetko broje, broje se samo oni loši, neko, kao prava izdajica sruši cijeli svijet koji smo strpljivo gradili.
Dobro kaže Gibo, kome noć, a kome dan…

Da se vratim na priznanje, u sebi nekako dozvoljavam da je moguće da se preljub dogodi (moguće, ali ne i dozvoljeno ili opravdano). Često kažem kako se i jedna večer može zgodno potrefiti, ali već drugi put se to svjesno radi.

Ne odobravam ja ni jednu noć, da ne bi pomislili da sam jako open mind. U tom stvarima više sam nekako skučena kad me tu taknete.

E i sada nekoga počne mučiti savjest, pa on lijepo prizna i očekuje da mu se vratim otvorena srca. Teško bi to išlo. U takvom slučaju najviše bih voljela da do smrti niječe. Čak bih volila da mi kaže ko Mujo Fati, jel ti vjeruješ svojim očima ili meni.

Smeta mi što obično «on» odlazi , a «ona» ostale «slobodna» sa povelikim brojem djece. A kad ih on napokon uzme vikendom uvali ih, normalno, baki…i nastavi slobodno ljubovati.

Morali bi postojati neki zakoni koji reguliraju mušku krizu srednjih godina, (strogi) i možda da se izmisle neke tablete koje im možemo spominjati kao oni nama kad nastupi naš klimakterij.