25
ponedjeljak
veljača
2008
Kuda ideš?
Čitam "Quo vadis".
Možda sma ga trebala pročitati davno prije, ali nisam, sada mi je došao pod ruku i kao i uvijek do sada ne vjerujem da je bilo slučajno. Sigurna sam da sam trebala čuti nešto iz te knjige, nešto je trebalo ući u moje srce.
I ušlo je. Ona radost obraćenja, radost koju osjetiš kad svijet počinješ gledati novim očima, kad odjednom primjetiš razliku u sebi i ljudima koji te okružuju, kad se više sa starim prijateljima ne razumiješ jer je nešto novo ušlo u tvoje srce.
Davno već nisam obraćenik iako ta riječ dobro zvuči i jednom obraćen valjda znači da si to uvijek u očima rođenih vjernika koji svoju vjeru ne objavljaju nikakvom žestinom.
Ovih dana osjećam čežnju prema Bogu..potrebu da mu se molim nekim novim riječima, uživam kad se oči sklope u molitvi i kad osjetim da Mu pripadam.
Tako sam sretna što sam Njegova.
Sretna sam što u ovo korizmeno vrijeme nalazim riječi svetaca koje me opominju, koje me tjeraju da razmišljam i da se mijenjam.
Volim što korizma na mene djeluje...
Slutim već kraj knjige, znam taj dio kršćanske povjesti, ali ono što me brine je što kršćani koji su u srvžcu slični onim prvima još uvijek tako završavaju, izdani, ostavljeni, bačeni lavovima...najčešće od onih koji misle da poznaju Boga bolje od njih, farizeja i licemjera...
Teško je promjeniti ljudsko srce, lakše ga je ukrotiti i utješiti pravilima i običajima, ali ispuniti ga pravom ljubavlju teško se može na silu.
Možeš me vezati lancima, a možeš i jer ja to želim
što je čvršće?
komentiraj (13) * ispiši * #
20
srijeda
veljača
2008
Zagrljaj...
Danas sam dobila jedan veliki, snažni, majčinski, iskreni, radosni blogerski zagrljaj!
Neću reći o kome se radi samo ću reći da je lijepo pogledati se u oči i kao Oliver Mlakar reći..."Ti znaš"
Svakom jelu začin je vegeta, mom životu svakako je blog!
Ujedno ovo je:
2 0 0 post!
Hvala!
komentiraj (15) * ispiši * #
