Snovi

Oduvijek volim spavati. I sanjati. Volim bilo gdje odlutati u snovima. Volim što imam mogućnost porazgovarati s onima koje više ne srećem, vidjeti kako su oni iz nekih prošlih vremena. Volim što mogu potpuno opuštena ploviti tim morem. Često mi se dogodi da sanjam neku osobu koju godinama nisam srela. Nekog tko mi je nekad bio bitan dio mog života, a sada smo, igrom slučajnosti, nepovratno razdvojeni. Produžavam san još malo, kao da očekujem razvoj situacije. I nakon buđenja nemam osjećaj da to što se dogodilo nije stvarno. Čini mi se kao da mi je ta osoba htjela nešto reći. Probudim se i razmišljam je li to neki znak. Nemam običaj zavirivati u sanjarice, a najčešće nema nečega za što bi se uhvatila. Samo me iznenadi što me ta osoba okupira takvom snagom. Tako mi se dogodilo i danas. Imam broj te osobe u mobitelu, ali već godinama ga nisam koristila. Cijeli dan razmišljam, ima li smisla, nekom koga ne čuješ mjesecima, godinama, poslati poruku "Sanjala sam te noćas."?