possov kutak
subota, 29.12.2018.
Vuk
Evo nas
noćas iznova,
rukom pod ruku
hodamo prkos
Ti i ja.
Ne trebamo
riječi što bole,
izgovorene iz inata
poput trnja
prosutog stazom
razumijevanja.
Iako nismo htjeli,
pogledali smo
Vuku u oči.
Zvijeri
što iz prikrajka vreba,
da otrgne
ovaj dio sreće.
Dean "Poss" Plazonić
Trnovit predivan put
Ne brini se
što si umoran
od tog križa
što nosiš na plećima.
Čemu drame,
čemu bojazan,
što nije onako
kako bi ti
baš taj trenutak želio.
Udahni tračak
prosvjetljenja
na panju razboritosti
i ne traži puno.
Sve što želiš
samo će doći,
sutra je novi dan,
nove mogućnosti
što stoje pred tobom.
Zato vjeruj u sebe,
isplati se koračati dalje,
to je tvoj osmijeh,
tvoja radost,
tvoj trnoviti predivan put.
Dean Poss
VIŠE OD SEBE
Ne moram oviti ruke
oko tvoga struka,
ne moram te dodirnuti,
zagrliti mirisno tijelo.
I to nije uvjet
da te cijenim,
poštujem,
da te iskreno volim.
Ne moram ništa od toga
dok te gledam
opijen osmijehom
što bez dodira dotiče dušu.
Iz jednog pogleda,
zavoljeh te
više od sebe.
Dean "Poss" Plazonić
petak, 28.12.2018.
TAKO DRUGAČIJE "Naslonjen o snove"
Nije me smetalo, odbijalo
Baš ništa kod nje
Bila je drugačija od drugih
Svojeglava, ponosna, prpošna
Na svoj svojstven način
Daleko od klasičnih okvira
Okvira zadanih norma ponašanja
I sve je tako drugačije
Neobično, privlačnije, ljepše
U tim očima gledati nebo
Znao sam da neće biti lako
Koračati paralelno istom stazom
Nije me bilo strah
Preko usana prelomiti par riječi
Što osjetih te noći
Podijeliti iskreno dio
Vlastite sreće
Dean Poss
U polusnu
Zaglavio sam negdje
u polusnu,
između tišine noći
i izmaglica snenog dana.
Postavljajući sebi
nesuvisla pitanja,
jer zorom
odgovora nema,
tek segmenti
raspršenih snova
što u lokvama kiše
na cesti leže.
I ne vrijedi
da ih skupljam,
pred svitanje
otplovili su rijekom,
svom ušću, moru strepnje.
A ja hodam,
ulicama lutam,
pogledavam iza svakog ugla
tražeći tvrdoglavo trag,
zagubljenih, negdje zabačenih
purpurnih boja jeseni,
što na listu kestena
verse moje piše.
Dean "Poss" Plazonić
SRETAN I SJETAN
Ne tražim puno
Za sretan izraz lica,
Ne trebam nebeske planine
Osunčane ravnice,
Predivne krajolike uz mora
Dok sunce napušta umorno dan.
Ne tražim puno,
Samo tvoje ime
Što u meni odjekuje,
Tu mrvu dragosti što ćutim ,
U znamenu tvom.
Potiho te spominjem,
Dozivam bez glasa.
Sretan i sjetan
U tvoju sliku gledam,
I znam da ne čuješ,
Dok uz vjetar,
Ime tvoje dozivam.
Dean Poss
MOMENT "Naslonjen o snove"
Volim taj moment
Tu puku slučajnost
Nesputani trenutak vremena
Nevin, ne planiran
Ne razrađen
Bez ikakvih strateških poteza
Tek puka slučajnost
Što zastala je
U trenutku vremena
Kada ugledao sam
Ponovo tebe
I taj moment
Poseban je
Jer donio mi je
U misli tebe
Dean Poss
Opojnost vina
Pogledah te
pomalo smeten,
to milo, plaho čeljade
i ne mogu se pomaknuti,
nasukan na hridi krasote
nepomičan sjedim.
U utrobi buktinje plam
što zatreperi, dršće
od putenosti tijela
što razlije
krvotokom žudnju,
opijenost vina
u slatkoći pogleda
ljepuškasta anđela.
Volim svaku tvoju crtu
što zaigrano krasi
izraze tvog lica.
Bojim se pomjeriti,
sklopiti umorne kapke
da djelić te divote
zauvijek ne umakne,
ode u nepovrat.
Dean "Poss" Plazonić
USNULI LISTOPAD
Prošetat ću stazom
Ispod starog kestena,
Istim onim putem
Gdje zavoljeh
Već usnuli listopad.
Predahnut ću,
Na svakom mjestu
Što podsjeća na tebe.
Razgrnut ću usnulo lišće,
Da u njedrima ne krije
Ljepotu modrog neba,
Negdje izgubljenu, zaboravljenu,
Nekom drugom darovanu.
Ničega nema,
Osim razdiruće tišine,
U dahu rane jeseni
Što žitnicom polja luta,
U zagrljaju melankolije
Što podsjeća na tebe.
Dean Poss
Promijenila si me
Kao suho šiblje
slomit ću sve redom,
svojeglavost
i onaj nedopadljivi bunt
što ti smeta.
Porazit ću sve,
sve što revolt budi
u gutljaju jutarnje kave
što gorčinu
sa sobom nosi.
Odjenut ću
novo ruho,
drugačijim metrom
krojeno.
I nije neposredan povod
to što bi ti htjela
da me mijenjaš.
a promijenila si me
iz sasvim jednostavna razloga,
što te volim.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 17.12.2018.
PRESUŠENO VRELO
Presušilo je vrelo misli,
Prazninu sada nude,
Nijema usnula usta.
Skvrčena, tiha, jednolična,
Bez pitanja, molba
Nekih davnih pustih želja.
Neuslišane molitve
Na oltaru svetišta,
Što ime tvoje nosi
Bez ispovijedi i kajanja.
Zgrnut pokorom križna puta,
Nedokučiv od naklapanja propovijedi,
Ostaje tek žal
Što iz oka,
Zrno ljubavi cijedi.
Dean Poss
ZAROBLJEN U PROLAZNOSTI
Ostavit ću iza sebe,
Breme ponos i prkos,
Odbacujući noćas bojazni
Vlastita nadanja i strepnje.
Progutat ću dah tjeskobe,
Što miriši sjetom
U praskozorju zbilje,
Što dijeli me od tebe.
Priznati ću redom sve,
Sve što nije
I sve ono što jeste.
Dišem iako disati ne mogu,
Zarobljen u prolaznosti
Što nemilosrdno kotrlja vrijeme,
Jednosmjernom ulicom bez povratka.
I opet iznova
Odišem melankolijom,
U kiši što tiho sipi
Tražeći te rukama,
U zagrljaju iluzije
Što miriše na tebe.
Dean Poss
petak, 14.12.2018.
ŠTO SAM HTIO REČI
Pišem
Pa gumicom brišem,
I tako pergament
Za pergamentom trgam,
Sve što zapišem ne vrijedi.
U košaru list za listom bacam
I povratka tu nema,
Novi formular misli
Uzimam s reda.
Odista sada nije lako
Udahnuti svježeg zraka malo,
Otpustiti emocije od kraja,
Predati se nabujaloj rijeci,
Što uzburkanim koritom nosi
Kada sve oko tebe se ruši.
Malo toga u stihove stane
Da se i ja zbunjen pitam,
Što sam sada
Htio reći.
Dean Poss
četvrtak, 13.12.2018.
POTRAŽITI ĆU OPROST
Potražit ću te iznova,
Kao što sam gledao jučer,
Kao što te tražim danas
I sutra, opet bit ću tu.
Čekat ću na kiši,
Stajat ću umoran
Mokar i nijem
U svojoj tišini.
Sanjiv, ranjiv,
Odsutan od stvarnosti i ovih ljudi
Što u mimohodu prolaze
Nekim drugim sličnim pričama.
Dok tišina odzvanja umjesto riječi,
Potražit ću oprost
Od samog sebe,
Što s novim svitanjem
Iznova gubim tebe.
Dean Poss
srijeda, 12.12.2018.
SMIJEM SE
Pomišljam zapisati misli
Tišinom hladna jutra,
Nošenih nadom u jatu ptica
Daleko od patnje i nemoći.
Smijem se sitnicama
Nekome nebitnim glupostima,
Momentima što podsjete na tebe.
Smijem se tako sam sa sobom,
Smijem se tuzi, odupirem sjeti,
Da u meni ne prevlada
Svojom željeznom tišinom.
Rušeći želje i snene snove
Duboko negdje,
U meni.
Dean Poss
TVOJE OČI "Naslonjen o snove"
Lagano postepeno ludim,
Ponekad glavu ludu gubim,
Dok u meni borbe vode
Anđeo i onaj nesretni vrag.
Proleti tako, cijeli jedan dan
Slušajući njihov s ramena glas,
Ne, neću, ne dam se
Zagrljaju straha i strepnje.
Da me iznad mora sumnje ponese,
Slomljenih krila
U bezdan sivila bace.
Neću u virove, bujice njene
Dok tvoje oči,
Gledaju mene.
Dean Poss
ponedjeljak, 10.12.2018.
VOLIM TRENUTKE
Volim trenutke
One slatke djeliće vremena,
Kada velika kazaljka
Za malom juri.
I ne razmišljam tog trena
Koje je boje nebo,
Mada razumijem da nije lako
Biti nasmijan, raspoložen,
Baš taj tren, kada poželim.
A želim,
Svaki taj moment
Što nesebično nudiš
Iz dana u dan.
Pričekat ću te
Negdje na pol puta,
Između uklete zbiljnosti
I magičnosti naše nestvarnosti.
I to vrijeme u galopu curi,
Oprosti mi tada
Ako ti nisam rekao hvala,
Tamo ispod starog mosta
Kada si mi osmijeh dala.
Dean Poss
TI NE PRIPADAŠ NIKOME "Naslonjen o snove"
Da li je uistinu bitno
Što drugi govore
Kada ne slušaju, ono što kažeš
Ne pričaš puno
Tek toliko koliko treba
I sve u tih par riječi stane
Ti ne pripadaš nikome
Svoja si od prvog dana
I ne voliš velika pametovanja
Mudrace što sve znaju
Što pitanja i odgovore
Izvlače iz rukava
Koga je briga što izreći će tada
Puni nerazumijevanja
Uperiti prst u tebe
Ti grabiš dalje
Svojim smjelim putem
Slobodna, zanesena, razigrana
Djevojčica što kućicu
Hobita sanja
Dean Poss
utorak, 04.12.2018.
SLOBODNO SANJAJ
Poštedjet ću te noćas
Utega proljetnih sanjarenja,
Što plavetnilom brode
Na povodcu htijenja mog proljeća,
Što kuca o tvoja vrata.
Odvezat ću jedrenjake snova
Jedan po jedan ,
Od nespokoja moje luke
Da slobodno lutaju modrinom tuge,
Što ih nose u svilenom jutru.
Uputi se gdje bi istinski htjela
Da duša u spokoju sniva,
Daleka od bremena
Zebnje u kolijevci nemoći.
Ne viri iza oblaka,
I ne gledaj što ja noćas činim
Dok violina tiho našu pjesmu svira.
Ne slušaj ove note
Što prazninom samoću nose,
Čekaju te ptice raširenih krila
Da se vineš visoko,
Tamo negdje
Gdje bi sretna bila.
Dean Poss
Zrno sjete
Izvadit ću
s novim jutrom
papir poput snijega bijeli.
Oslobodit ću
sebe u sebi
pa neka bude
što mora biti.
Dok olovka
zaigrano slova riše,
preletjet ću
uzburkana mora,
ponor nesigurnosti
i neugode.
Prevrćući riječ po riječ
što ljepotu u sebi nosi,
zaronit ću
u beskrajne modrine
strasti i požude,.
Posadit ću
ono zrno sjete,
da me budnim drži
dok u pjesmi sanjam tebe.
Dean "Poss" Plazonić
POGLEDAJ ME "Naslonjen o snove"
Pogledaj me
noćas dodirom,
navuci me
na sebe pažnjom.
Zagrni me
svojom krepkoćom
i ljepotom
omotaj u celofan nježnosti.
Zaštiti me svojim tijelom
od vjetrova samoće
dok napolju
hladne kiše liju.
Obgrli me
rukama spasenja,
i pogledaj ovu dušu
što na hladnoći bure
pod tvojim prozorom drhti.
Stisni me uz sebe
Onako snažno, jako
i ne dozvoli
vremenu prolaznosti
da ovaj trenutak
u nepovrat odnese,
negdje daleko
tko zna gdje.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 03.12.2018.
DVIJE CESTE
Čekam te
na križanju dviju cesta
isprepletenih
u gropu bestidnosti
i nadanju
jedne izgubljene duše.
Gledam te
u plavetnilu snova,
uhvaćenih u mreži maštanja
što počiva
u bezdanu bez riječi.
Umornih bremenitih krila
u krajičku
podno svilenih obrva,
očekujući željno kap vode
s usana što nijemo šute.
Plovim tišinom noći
na raskrižju
dviju cesta,
u providnosti misli
dok gledam tvoje oči.
Dean "Poss" Plazonić
subota, 01.12.2018.
Kad ljubav djela piše
Kada sumrak
raširi ogrtač
urešen svjetlošću
srebrna sjaja,
skloni se
od dohvata mraka,
bezdana ljudske zavisti
što se skriva
u sjeni tvog uspjeha.
Zatvori okna,
prozore svoje nutrine
i ne slušaj ogovaranja
što s podsmjehom
vjetar o tebi mrmlja.
Umiri srce
u dahu oprosta,
jer za ljutnju
nema snage.
Osjeti bilo života,
zarazan osjećaj sreće,
što kola kroz vene
daleko od ponora
ravnodušnosti
kada ljubav
djela piše.
Dean "Poss" Plazonić
