Ne čekaj na druge
da se nešto desi,
uzde života
u svoje ruke primi.
Slobodna
iz sveg glasa viči
i tada
za ništa ne mari.
Zagrli vjetar
i duboko diši,
jesen na proljeće miriše.
Probudi se
i ne plači,
raduj se, pleši, živi.
Čarolije trag prati,
sve pred Tobom
tvoje može biti.
Dean "Poss" Plazonić
Poput vina
usne ljubim,
u očima tvojim
tamo me ima.
U sjaju zjenice
tvog snenog oka,
vidim da sam
ljubav tvoja
Dean "Poss" Plazonić
Što je to vječno
što odoli zubu vremena
tako otporno na prolaznost
bez roka trajanja.
Dok se sve lagano mijenja
i ovo vrijeme i zrak
što ga udišemo.
Nekada težak,
nekada lak,
ma koliko se trudili
jučer neće biti danas
niti danas sutrašnji dan.
Sve će biti drugačije,
naoko ružnije,
možda malo ljepše,
sve baš sve
osim naših uspomena.
Dean "Poss" Plazonić
U vječitoj borbi
požude, strasti
i razuma,
kada sjeta razvije
barjak čežnje.
U raskoraku dva vremena,
dva drugačija svijeta,
kada slabost
zamjeni hrabrost
bez razmišljanja i pitanja.
Krenut ću stazom
koju duša pozna,
bez suvišnih riječi
i slobodan od misli.
Tad tebi blizak
a tako dalek,
potražit ću nas
u raskoraku.
Dean "Poss" Plazonić
Podigni čelo
i otkloni biserje
s lica svog.
Ne grizi nutrinu
svoga bića
što anđeoskih krila
više nema,
što otišla su
u nepovrat.
Možda je tako bolje,
biti slobodna,
biti svoja,
ono što uistinu jesi.
Zakorači prkosno,
poskoči
nek' se zemlja trese
svakom tvojom stopom
što ostavlja
trag za sobom.
Nek' upiru prstom
i za tobom viču
da u raju je lipo
al' u paklu
je ipak ekipa.
Dean "Poss" Plazonić
Ne obazirem
se na vrijeme
što poput kapi vode
iz stare špine cure.
Ne gledam u kazaljke
što jedna
za drugom juri.
Ne gledam u sate
i ne brojim minute
dok lebdim
na krilima snova
u naručju vjetra.
Prkoseći
ponoru pakla,
hodam svojom stazom
već dalekom
od rajskih vrata,
Zato ne tražim
savršenstvo,
jer savršenog nema.
Potražit ću
tek zrno pijeska
što razliku
u duši čini.
Dean "Poss" Plazonić
Sve se polako mijenja
I ovo jutro što se sneno budi
Dok korak po korak
Naprijed zamišljeno grabiš
Ne brini
Ne opterećuj se
Zbog promjena što život nosi
I to što oblak suncu prkosi
Kako to reći
Da ne okreneš leđa sreći
Zagrli je, oko struka stisni
Svaka promjena nešto lijepo nosi
Znam teško je odoljeti
Ne prisjetiti se onoga
Što bilo je jučer
Dean Poss
Reci
i ne oklijevaj,
bez zadrške govori
sve što držiš u sebi
ako uistinu misliš
da je to bitno.
Kaži u lice
sjenama prolaznosti
što kruže oko tebe
dok prkose istini
sakrivajući pogled
od samih sebe.
I nek' uživaju
taj trenutak
u veličini i slavi,
bez djela njihove riječi
nestat će u prašini.
Dean "Poss" Plazonić
Noćas u tišini
Što nas okružuje
Što nas dijeli
Zubima bih nježno
Otrgao tvoju prošlost
Otkopčao dugmad
Tvojih navika
Primirio tvoj duh
Mogao bih noćas
U tišini sobe
Leći u postelju
Pored tebe
U tišini
Pristati na sve
Na vječnost
Zarobljen
Duboko u tebi
Dean Poss
Otrgnuti ću bez razmišljanja
Sve stege
Okove vlastita ropstva
Odbaciti utege lažna morala
Dok miris požude
Misli razara
Zaboravit ću na jučer
I ono što donosi sutra
Ne žurim u vječnosti trenutka
U igri svjetla i sjene
Pusti tada priče
Dok nestajemo u valu strasti
Bez zrna srama
Isprepleteni, sjedinjeni
U vječnosti
Daleki od sutrašnjeg dana
Dean Poss
Ne govori
ništa ove noć,
između oblaka
i snova.
Tišina
našu pjesmu svira
na kajdanki svilenkaste kože.
Ispisujemo note,
savršenu konsonancu
u blagozvučju ugode
nošene skladom
kompozicije glazbenog djela.
Komponirane,
oblikovane u ritmu
strasti i požude.
Bez fraza,
improvizacija,
vođeni
tek interpretacijom snova,
bez klišeja.
Dean "Poss" Plazonić
Potpuno prazan
S olovkom u ruci
Zarobljen u trenutku vremena
Bez riječi, bez slova
Razasutih praznih misli
Lutamo beskrajem tišine
Tražeći sebe u sebi
I ne brini
Što stihova nema
Dođe takav dan
Kada prazan list u tebe gleda
Prije ili poslije
Sve dođe na svoje
Na mišiće ništa ne ide
Obuzdaj taj nemir
Snovima otvori oči
Dean Poss
Ne gledaj u nebo
Iznad nas
Ne gledaj oblak
Dok s vjetrom pleše
Zanemari kišu
Što po nama sipi
U kapima kiše
Sjetu s usana briše
Dok nocturno tiho svira
Zagrljeni u kiši
S proljećem
Što na jesen miriše
Dean Poss
Ne brini se
Što jutros oblak
Zaklanja dah
Ustani, zakorači smjelo
U ovaj novi dan
Sve što trebaš
Tu je pred tobom
Ohrabri se, osmijehom prkosi
S njim se ponosi
Svojoj boli, bol nanesi
Vjerujući u sebe
Ne slušaj vjetar
Što lišću priča
Već taj osmijeh
Što na licu nosiš
Dean Poss
Prolaze nijemo,
neprimjetno pokraj nas
jedno jutro
i još jedan dan.
Odlaze
poput slijepih putnika
nekim nama
nepoznatim cestama.
Topeći se lagano
kap po kap
nestajući u nepovratu
ne dodirujući nas.
Ostajemo postrani,
razdijeljeni jedno
od drugog,
tražeći se u zagrljaju noći
što utjehu za nas
u snovima pruži.
Dean "Poss" Plazonić
< | lipanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić