Evo me opet
i ovu večer
kao nepozvan gost,
lopov i skitnica
sjest ću pod prozor tvoj,
Gledat ću
iz prikrajka
tvoj lik
i lagan hod.
Blagosti trag
što ostaje za tobom
ispuni toplinom
moje hladne noći
i prazninu jutra.
Kada pođeš spati,
pozdravit ću te
nasmiješen i zadovoljan
jer tu sreći nije kraj.
Ja vjerujem u snove
na koliko besmisleno bilo
jer tamo te ljubim ja.
Dean "Poss" Plazonić
Voljeti nije lako
a nije ni teško,
nekada komplicirana
a tako jednostavno.
Ta emocija
što ispuni nutrinu,
bujica sreće
što sve tuge
i boli pred sobom nosi.
Ljubav je odanost,
ljubav je poštovanje,
u ljubav se vjeruje,
iz ljubavi se rađa
i za ljubav živi.
Dean "Poss" Plazonić
Ti biraš
jer to možeš,
imaš izbora
i odabrala si
da me voliš
u tišini,
jer u tišini
mene imaš ti.
Voliš me,
voliš iz daljine,
jer iz daleka manje boli.
Poljubi me.
Poljubi me onako
kako vjetar ljubi
usnulo lišće
dok prelazi preko krošnje.
Čuvaj me.
Čuvaj me u snovima,
jer snovi nemaju kraj.
Budimo dobri,
budimo sretni
jer u tišini smo
zauvijek ti i ja.
Dean "Poss" Plazonić
Noćas, u tišini sobe
Kad kazaljke snova
U jednu se spoje
Dok ponoćna ura
U daljini jedva čujno lupa
Prepusti se
Neka te nirvana ponese
Oslobodi svoje misli
Neka polete u vrtlogu sreće
Kroz stare grede kamene kuće
Prepusti se bojama sreće
Što kistom ispisuju ti lice
U tišini spojenih kazaljki
Kada pomisliš na mene
Dean Poss
Kiša umije naša lica
Ispire ih
Svojim nebeskim suzama
Lica uprljana pepelom
Pepelom ovog sivog svijeta
Svijeta što nas okružuje
Spaja i razdvaja
U kapljicama kiše
Tišina staje između nas
Razdvaja naše svjetove
Sam
Pod svijetlom ulične rasvjete
Stojim na rujanskoj kiši
Dok nestaješ, odlaziš
Tiho u noć
Nekom novom jutru
Što tebi će doći
Dean Poss
Još vjera postoji
da nije kasno,
vjerujem
da ljubav se ne pridaje.
Još uvijek se nadam
da ljubav pobjeđuje
i onda
kada samo nada ostaje.
Nada utopljenika
u moru ljubavi
što očajnički traži
onu malu slamku spasa.
Što pluta po površini
života i ponosa,
grčevito pružajući
ruke spasa.
Ruke željne dodira,
kad' se duša
s dušom spaja
u ljepoti zagrljaja.
Dean "Poss" Plazonić
Prolaze dani
jedan za drugim,
svi su sretni,
veseli i razigrani.
Prolaze dani,
drugima sretni,
moji su tihi,
potpuno prazni.
Prolaze dani,
vedri i topli,
moji su tmurni,
dugi i hladni.
Kad utihnu vatre
i nestane žara,
na licu blijede crte,
te linije slatke,
zamjene ih sive sjene,
boje tuge i sjete.
Sa svitanje
novog dana,
nedostaješ mi ti
i tvoga oka sjaj.
Dean "Poss" Plazonić
Dođi
u svitanju jutra,
u zraci jutarnjega sunca
i pjesmi ptica.
Dođi
u mirisu oleandra,
u osmjehu djece,
nesputana i razigrana.
Dođi
s burom,
budi u jugu,
na krilima tramuntane
što sa sjevera zviždi.
Trebaš mi
kao kap vode,
kap spasenja
ispucanim žednim usnama
što žude za dodirom
tvoje ljubavi.
Priđi
i zagrli me,
ne puštaj me
i nikada te pustiti neću.
Grli me
kao da je zadnji put,
voljet ću te kako treba
jer ti si dar s neba.
Dean "Poss" Plazonić
Tiha,
potpuno mirna
pošla si spati
u postelju satkanu
od snova.
Potražit ćeš put
do svojih dubina
kroz ponistru otvorenih škura
da oslobodiš okova
svoje misli.
Dopusti im
da slobodno plove,
nek' ih vodi rijeka snova
prema svome ušću.
U svitanju zore
kad jutro ruši snove,
prije nego ispare
šapni ih tiho,
podjeli ih
i s njima
dotakni mene.
Dean "Poss" Plazonić
Na rubovima tvoga lica
počiva svemir,
usnuli mjesec
i zvijezda sjaj.
I dok te gledam
lebdim očaran,
posve zarobljen
tom slatkoćom čarolije
što isijava oko tebe
dok jagodice
mreškaju tvoje lice.
Prepuštam se,
nemoćan i slab,
na osjećaj taj
koji samo Ti
svojim osmijehom
možeš dati.
Dean "Poss" Plazonić
Život
uvijek ima dvije stranice,
jedna je tuga,
druga sreća.
Mi smo figure života
i sudbine
što nas povezuje,
spaja i razdvaja
u dva različita svijeta
drugačija a potpuno ista.
Lebdimo ispunjeni ljubavi
beskrajnim prostranstva
radosti i nježnosti,
što ispuni našu nutrinu.
Ljubav nas čini boljim,
bar bi nas trebala činiti
Jer život je surov,
ponekad okrutan
dok ljepotu duše
melje pred sobom.
Donosi strah
što pod ruku
vodi sumnju,
nevjericu i tišinu,
Ljubav je jaka,
ne predaje se
dok te tjera na promjene
da prevladaš strahove
i sumnje što život nosi.
Budi hrabar, budi jak,
osluškuj ljubav
što ti priča,
jer iza svake kiše
doći će sunca sjaj.
Zato uzdignimo glavu
i oslobodimo srca
uživajući zajedno
u igri svjetla i sjene,
ljubavi i sreće.
Dean "Poss" Plazonić
Zaustavi
studen misli
što umanjuje
tvoju sreću.
Znam
da se bojiš,
da drhtiš
kao list na vjetru.
Već si umorna
od života
i željna kapljica dobrote
da napoje
tvoje žedne usne.
Na smiješi se,
neka radost oslika
bojama sreće
to lijepo lice.
Raduj se životu
i sebe voli,
svim srcem ljubi
i ničega se ne stidi
dok iskreno
srcem voliš.
Dean "Poss" Plazonić
Još uvijek
nepomičan stojim
na našem oblaku
sreće
što vezao sam
za mul duše.
Čekam te
i čekat ću te strpljivo
iz dana u noć
iz noći u dan.
Privezan
u svom čekanju
jednog zagrljaja
gdje sretan sam bio,
gdje nađoh mir.
Dugi su dani
a prazne noći
dok misli lutaju
u potrazi za tobom.
Čekat ću te zauvijek
i onda
kada zadnji brodovi
otplove rijekom
što se Nadom zove.
Jer ti si lanterna,
njeno svjetlo,
svjetlo života
i izvor moje sreće.
Čekam te
jer iz mog srca
nikad izaći nećeš.
Dean "Poss" Plazonić
| < | rujan, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić