O More
Moje more plavo
Što vriješ, pjeniš
Pa se smiriš
Pruži svoje ruke
Pa me primi
Zagrli kapima
Svojih kristala
Povedi me more
Povede sa sobom
U ljepoti vala
Što polagano nagriza
Stoljetnu stijenu
Bisernog Jadrana
Povedi me more
Povedi sa sobom
U beskrajna prostranstva
Koraljna carstva
Spusti me
Na modru dušu
Gdje mir i tišina vlada
Dean Poss
Njena kosa
Mirisna, uzburkana
Divlja nemirna rijeka
Puna brzaka
U zagrljaj moru
Svome ušću hrli
Graciozna, poput srne
Plijeni ljepotu
A tijelo
Njeno tijelo, izvor života
Pjesnički uzdah
Slikara tema
Raskošna bajka
Žena
Za sva vremena
Žena
Vječna tajna
Dean Poss
Pitate me
Da vam pričam
Priče o njoj
Sve zgode i nezgode
Što proživjeli smo skupa
Da vam ispričam
Vjerovali ne bi
Antuntunu
Povjerovali bi ste prije
Kakva je ?
Šašav i čudna
Punih pet minuta
Poslije se ljubi
Nježno me grli
Po kući vrišti
Susjede okolo budi
Dok ja ludim
Za njom glavu, svoju gubim
Dean Poss
O čemu da ti pišem
U ovoj noći
Dok lišće po ulicama šušti
Moje riječi, moje misli
Kotrljaju se u dahu vjetra
U vjetru što sa sjevera puše
U njima daleka, nedostižna jesi
Tiha, nijema, bespovratna
Kao vrijeme što neumorno bježi
Moja tajna, zvijezda sjajna
S visoka pute moje pratiš
Ti si more, u moru živiš
U šumu vala pjesmu slušam
Ariju tvoju, u pjeni vala
Moja istina, moja sjena
Sreća, žudnja, uzdah
Ti, nedostižna
Moja prva i posljednja riječ
Dean Poss
Zagrli me
Ovako umorna, iscrpljena,
Od ovih vjetrova i kiša
Zakloni me bar na tren,
Od oluje što me udara
Baca, spotiče, ovako slaba.
Pruži mi spokoj
U tvom zagrljaju,
Tvojoj luci moga spasa.
Upali svijeću, obasjaj mi put
Svjetlom tvoje dobrote.
Budi mi svjetionik spasenja,
Od ovog uzburkanog
Uzavrelog mora.
Što me vuče u dubine,
Da me proguta, odvuče,
Daleko od tebe.
Dean Poss
Dolaziš mi u snove
U tišini ove noći
I onih koje su prošle
I onih koje će tek doći
Sanjam te u melodijama
Najljepših balada
U stihovima prožetim uzdasima
Pomiješanih , isprepletenih
Našim poljupcima
Stopljenih u dodiru noći
Ruke poput sjenke u tami
Pod dodirom drhte
Nestaju u beskraju lepršavosti
Mirisu proljeća u kosi
Sanjao sam te
Sinoć i opet
Pozvati te u snove
U njima biti tvoj
Bilo kad i bilo gdje
Dean Poss
Moram ti priznati
Opet si mi u snove ušla
I ove noći sam te sanjao
U snovima te poželio
U njima te ljubio
Priznajem ti
O tebi sam maštao
Osjećaš li kako podrhtavam
Kao prut na vjetru razgolićen
Dok mi glas nestaje
Hoćeš li zadrhtati sa mnom
Bar na tren
Na istom tom vjetru
Što savija me
Poželjeti ili zašutjeti
Ostati nijem
Do sljedećeg sna
Dean Poss
Jednoga dan
Kada zatvoriš sva vrat
Okreneš ključ zaborava
Budeći se
U nekoj drugoj priči
Nekom drugom zagrljaju
I onda
Najsretnija na svijetu
Sjetiti ćeš se, ponekad
Onih par stihova
Što tebi pisao sam
Sjetiti ćeš se
Dok polako toneš
U san , gubeći dah
Osjetiti ćeš
U djeliću sekunde
Još uvijek, sam tvoj
Dean Poss
Prolaze dani
Jedan za drugim
Poput vagona
Što prate jedan drugoga
Sa perona u kompoziciji
Ponekad sivi, smeđi
Zeleni ili modri
Nestaju u daljini
Prevozeći čežnju
Strast, nježnost
Vrijeme što lagano curi
Poput rijeke tiho plovi
Koritom svojih sjećanja
Lagano dan za danom
Dok stranice života lista
Stranice što duša duši piše
U svitanju što rađa novi dan
Tome jutru, što se raduješ
Dok poklanjaš kišne kapi
Kap po kap
U nježnosti riječi
Šapatu usana
U jedan pogled, osmijeh
Sve stane
Dean Poss
Ja sam dječak
Što budan sanja
U mašti svojoj
Svjetove stvaram
Svijet za tebe i mene
Daleko od svega
Nevidljivim kistom
O slikam snove
Prekrasna polja, polja i rijeke
Dok se kupaš naga
Ispod bistra slapa
U jutru ničega nema
Ni rijeke ni slapa
Samo snove
Na slobodu puštam
Da polete nebu visoko
Da se jednom opet
Nama vrati
Dean Poss
Ti si val
Val koji me nosi
Baca, valja bespućima
Uzburkanih mora
U kapljicama morske pjene
Moj jedrenjak triskaš
O čvrste stijene
O hridi što tvoje ime nose
Daleko od ljudi
Daleko od svijeta zbilje
Brodolomac sam
Nasred mora
Dok munje po nebu
Ispisuju ime njeno
Dean Poss
Dao sam ti zagrljaj
Skloni se u njemu
Dok ne svane dan
Stisni se u mom zagrljaju
Ne boj se
To je isti zagrljaj
Zagrljaj u kojem si utonula u san
Da u njemu sretna
Dočekaš sunce
Novi predivan dan
Dean Poss
| < | travanj, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić