Ne razmišljaj previše
Na današnji dan
Zar je bitno što su
Jutra maglovita, siva
Ne gledaj u tu kišu
Što tišinom sjećanja briše
Ne misli na prepreke
Na tu vodu na putu
Poskoči, zagazi
Ma koga briga
Dok hodaš gordo
Uzdignute glave
Rukama svojim
Posloži te kocke
Oblikuj ono sto život nudi
Stvori za sebe sreću
Sve ono
Što u snovima poželiš
Vjerujući snovima
Vjerujući svome srcu
Dean Poss
Poslušaj me
I vjeruj na riječ,
Da nije teško hodati
Stazom koju sam odabrao.
Iako ponekada
Ne izgleda nimalo lako,
Kretati se njome
Prepušten njenim zavojima.
Odoljeti prečacima
Koji se nude,
Dok hodam u ljepoti
Koju mi nudi.
Potpuno drugačiji
Od drugih staza,
Odabrao sam taj put
I ako je teži.
Meni poseban
Uzbudljiv,
Čudan i zanimljiv
Neka je dug i težak.
Zavolio sam ga
Jer je moj.
Hodat ću
I pratit ću ga,
Do samoga kraja
Početka pakla ili raja.
Dean "Poss" Plazonić
Iznova s jutrom
Budi se dan,
Otvaram oči,
Povlačim patentni zatvarač
Na košulji svojih nadanja
Da zatvorim srce.
Namjestit ću osmijeh
Od ljubaznog do bezbrižnog,
Prilagoditi se znam
Onome što me čeka van.
Iščekujući noć
Da pokuca na moja vrata,
Sklapajući oči
Rastvorit ću dušu.
Rašit ću rane srca
Da nedostajanje procuri
Kroz rešetke trepavica,
Što ispiru boje osmijeha.
Ne brinem,
Noć je
I ne vidi se ništa,
Sve do novog jutra.
Dean Poss
Ljubav dođe
Kao nepozvan gost
Tako iznenada
Bane, pokuca na vrata
Ne pitajući ništa
Samo te primi
Onako čvrsto
Obgrli te rukama
Oko struka
Ponese poljanama
Prekrasnog proljetna cvijeća
Dean Poss
Srušit ću prepreke
zaobići zabrane,
sve barijere
što nas dijele.
Krenut ću kontra sebe,
baciti od tlo
i pogaziti danu riječ
zbog tebe.
Željan tvog okusa
spreman na sve,
dok ćutim
svaku tvoju oštricu,
svaku tvoju brid.
Trebam te
želim te,
baš sada
ovog trena.
Iz dana u dan,
sjedinjeni,
u vječnosti
našeg postojanja.
Dean "Poss" Plazonić
Maslačak sam
Skriven od vjetra,
Između vlati trave
U kutku njihove sjene.
S novim svitanjem
Za tobom čeznem,
Drhtim
Sav se tresem.
Od studeni
Hladna jutra,
Čekajući
U tišini pun strepnje.
Što u mojoj mašti
U neizrečenim snovima,
U grudima
Nosiš ti.
Dean "Poss" Plazonić
Ostat ću sam
U nekom svom kutku
Dalek od slatkorječivosti
Ispraznih priča
Ostat ću postrani
Zagrnut kaputom snova
Nekih čudnih ideala
Ne vrijedi ništa reći
Šutjeti tada treba
Neka drugi drže govore
Bez riječi hvale, bez milosti
Dok grane pred sobom lome
Ne ljutim se
Vrijeme učini svoje
Zakoračit ću iznova
Pokrenuti se treba
Mene drugi puti vode
Zagrnut kaputom odlazim
Tamo gdje zbilja
Utone u san
Dean Poss
Ne brinem se
Dok vrijeme polako curi
Što zidove uzdiže
Do nebeskih visina
Ne plašim se ljudi
Niti ovih prepreka
Što nas svakodnevno dijele
I što se tu može
Živjeti se mora
Ne vrijedi kloniti duhom
Zbog šiblja na putu
Što dahom vremena
Tragove na koži piše
Ne brinem se
Radost u oblaku se vidi
Iznova proljeće se budi
Šarenilom boja istinske sreće
Dean Poss
| < | travanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić