possov kutak
četvrtak, 19.07.2018.
STRANICE SJEĆANJA
Stajat ću na kiši
listajući stranice sjećanja
u društvu čežnje.
Pokraj stare
kamene kuće
i njena umorna volta.
Stajat ću na kiši
podno drvene škure
što na vjetru se klati
kad spuste se zastori
na daskama života,
kada više nisu bitne
predstave zamršenog svijeta.
Stajat ću nepomičan
u proljetnom pljusku,
na popločanim ulicama
u plesu obične kiše,
stajat ću baš tada
čekajući Tebe.
Dean "Poss" Plazonić
PROĆI ĆE
Proći će
Ovo vrijeme bez smisla,
Bar tako kažu
Ako nas ne lažu.
Hoće li
Tada biti nas,
Tebe i mene
I svijeta oko nas.
Hoće li ostati
Zrno ljudskosti i poštenja,
Sve ono
Što nam je od Boga usađeno.
Ne plašim se divljine
Krika zvijeri,
Nit bijesnih pogleda aveti
Što hladnoćom oka sijeku.
Ostat ću vjeran sebi
Barjaku pod kojim dišem,
Jer ljepota je prolazna
A duša vječna.
Dean "Poss" Plazonić
POTRAŽI ME "Naslonjen o snove"
Zaviri u stihove
U njima me pronađi
Između redaka
Zareza i točke
Kad pogled se zamuti
Misli umorne klonu
Potraži me
Među ruševinama
Tvog prkosa
Mog ponosa
Kada više ništa
Nije bitno
Potraži me
U jednoj sasvim
Običnoj pjesmi
Dean Poss
PROBUDI SE
Probudi se
i otvori snene oči,
Vjetar studen
U grudima nosi.
Oblake snova
Bura jutrom ruši,
Lišće sjećanja
U nepovrat diže.
Probudi se
Zaustavi buru,
I tu studen sjete
Dugom zamjeni kiše.
U danu
Punom prilika,
Što iznova
Za nas sviće.
Dean "Poss" Plazonić
KANDŽE KREPKOSTI "Naslonjen o snove"
Umori se čovjek
Od strepnji, popuštanja
Savijen pod teretom
Sumnji, nedorečenosti
Razapet između žudnje
Nadanja i onog očekivanja
Očekivanja pomiješana
Mrvicama ljubavi
Sa njena stola
Tek toliko, da te zadrži
U kandžama svoje krepkosti
Dok usne drhte
Bojeći se izreći ono
Ono čega nema
Što ne postoji
Očima nevidljivo
Tek srcu vidljivo
Dean Poss
PRIČAJ MI "Naslonjen o snove"
Pričaj mi
Pričaj mi bilo što
Nije bitno što ćeš reći
Samo mi pričaj
Volim te slušati
Tvoj glas
Tvoje misli
Pusti ih
Neka poteku, neka plove
Dahom usana tvojih
Pričaj mi
U kapima ljetne kiše
Što po nama sipi
Pričaj mi o sebi
O meni
O nama
Reci bilo što
Samo mi pričaj
Dean Poss
SLOVA ABECEDE
Nisam onakav
Kakvog si željela,
Ispao sam iz okvira
Dimenzija tvog svemira.
Tvoga svijeta
I tvoje priče,
Bajke pisane
Bez početka i kraja.
Ostalo je
Tek zapisano,
Nekoliko slova abecede
Okrenutih jedno o drugo.
Slova tvog
I mog imena,
Kao da se nikada
Nisu srela.
Kao da nikada
Nisu bila ispisana,
Jedno
Pored drugoga.
Dean "Poss" Plazonić
CIPELE SNOVA "Naslonjen o snove"
Dao sam ti sve
Kada nisam imao ništa
I onda kada sam
Imao sve
Poklonio sam ti juče
Obistinio ti danas
Obećao ti sutra
Znao sam da to sutra
Nikada doći neće
Izgubili smo jutra
Zaboravili na dan
Promijenio se popis
Želja pred počinak
Promijenila se noć
Ispod stare ure
Izula se ponoć
Skinula cipele snova
Da ne žuljamo
Jedno drugo
Dean Poss
DVA OCEANA
Zaustavi se
Na tren,
U trenutku vlastite spoznaje
Poznate samo tebi.
Zaustavi se
Ispod oblaka,
Slatkoće i mira
Pored modrih dubina.
Gdje plovili smo
Jedrenjakom želja,
Nošeni strujama
Uzburkanih snova.
U zagrljaju
Dva oceana,
Zbilje i realnosti
Straha i žudnje.
Ne pitajući se
Kuda poći,
Gdje ćemo stići
Sidro duša spustiti.
Valjalo bi iznova
Nove oluje i bonace kušati,
Dok život napinje
Naša jedra.
Dean "Poss" Plazonić
