Čudno je to vrijeme
što prolazi
pored nas ljudi,
mijenja nas,
preoblikuje poput plastelina
iz jednog oblika u drugi.
Ne pitajući nas ništa
dok poput režisera
mijenja scene,
role i uloge.
Gledam u kristalnu kuglu
kroz oblake prošlosti
pokušavajući vidjeti
osmjeh na tom licu
i proljeće u tim očima.
Pitajući se
gdje je režiser pogriješilo,
gdje je se sve to nestalo,
u nešto drugo se pretvorilo.
Gdje je nestalo proljeće
u očima
i osmjeh s lica.
Kada je scenarista promijenio žanr?
Kada je nastala drama?
Kada je započeo zaplet?
Gdje je vrhunac?
Postoji li uopće rasplet?
Tko je junak, glavni glumac
a tko sporedna uloga
dok statisti prolaze scenom
mijenjajući koreografiju.
Više niša nije važno,
niti kristalna kugla
što odgovore nudi
jer pitanja nema,
ostaje tek žal
za proljećem u očima.
Dean "Poss" Plazonić
Otvorit ću nečujno
pretince mašte,
da ne izgubim riječi
skrivene od svitanja.
Otvorit ću
ladicu po ladicu
svog svemira
što pokreće smisao,
kad nemoguće
postaje mogućim.
Otvorit ću kradom,
da nedoraslo jutro
ne vidi tu ljepotu,
ploda ljubavi i mašte
što papir slovom krase.
Nekada siv,
nekada sumoran,
veseo i radostan,
skriven od jutra,
oslikat ću motive
nedohvatljive poetske nutrine,
da snovima
dodirnem Tebe.
Dean "Poss" Plazonić
Stotine tajni
u jednu noć stane
što sniva o nama,
skrivajući se od svitanja
kad čežnja kavu
za dobro jutro nudi.
Otpi s lakoćom
prve gutljaje kušnje,
što postavlja pitanja
dok realnost pred vratima
strpljivo čeka.
Ne bojeći se života
što u mjestu cupka,
zakorači stazom tišine
i otvori vrata realnosti
što breme sumnje
na dušu prti.
Ne brini se,
zaboravili živjeti nismo,
gledajmo Sunce
s vjerom u sebe,
jer snovi su naš dom
ispod nebeskog plavetnila
gdje živimo po svom.
Dean "Poss" Plazonić
Godine prolaze,
nižu se
jedna za drugom,
ne nudeći zaborav
jer ne mogu pobjeći
od spomena
što nutrinu guši.
Skrivenom
u galeriji sjećanja
što dotiče emociju
u jednom dahu
kao komadić
otrgnutog sna.
Tonem u moru osjeta,
poput utopljenika
što nestaje
u dubine mašte,
kad zamiriše jesen
na usnulu
požudu i strast.
Ne mogu pobjeći,
ne mogu se
od spomena skriti,
dok na srcu
tvoj znamen nosim.
Dean "Poss" Plazonić
Slijedit ću tvoj put
gdje god da kreneš,
kamo god se uputiš
pratit ću trag
dobrote, vedrinu
i radost življenja
što me vodi daleko
od sebičnosti i studeni
ostatka svijeta.
Slijedim te
jer mom biću nudiš
smisao i ljubav
kao jasan putokaz
umjesto tjeskobe
i grča boli.
Klonuti neću,
pregazit ću kamen tuge
jer ima dobrote
između dva srca
što jedno drugo prate
u besmislu života.
Dean "Poss" Plazonić
Ćutiš li dah lipote,
mirise rodnog kraja
šta ispune dušu
na tvrdoj stini
u zagrljaju sinjeg mora.
Pogledaj bez srama
trude čovika sa škoja,
njegov ponos i patnju,
šta pristavu
za pristavom krasi.
I dok gledaš bistrinu
nosnica punih soli,
ćutiš li
tu neprolaznost jubavi,
te gricule slatke
šta tilom lizu
s kolina na kolino.
Ne minjaj se
ka vitar
šta kanalom puše.
Ostani viran sebi,
svom škoju, maslini
i biloj boji.
Dean "Poss" Plazonić
< | ožujak, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić