Godine prolaze,
nižu se
jedna za drugom,
ne nudeći zaborav
jer ne mogu pobjeći
od spomena
što nutrinu guši.
Skrivenom
u galeriji sjećanja
što dotiče emociju
u jednom dahu
kao komadić
otrgnutog sna.
Tonem u moru osjeta,
poput utopljenika
što nestaje
u dubine mašte,
kad zamiriše jesen
na usnulu
požudu i strast.
Ne mogu pobjeći,
ne mogu se
od spomena skriti,
dok na srcu
tvoj znamen nosim.
Dean "Poss" Plazonić