possov kutak
petak, 30.11.2018.
SVJETLOST NOVE NADE
Ogrnut čežnjom
Sjedim na peronu,
Bez voznog reda
Gledajući vedrinu neba
I zalazeće sunce.
Okružen rijekom
Nepoznatih duša,
Odlutalih likova bez uloga
Svojih nedovršenih uradaka.
Ne ispričanih putopisa
Bez početka i kraja,
U potrazi za istinom
Nošenih vjetrom strepnje
Što ulicom u tišini vije.
Ne mogu promijeniti
Ništa od toga,
Osim samog sebe
U svjetlosti nove nade.
Novog jutra
Što zorom,
Miriše na tebe.
Dean "Poss" Plazonić
SPREMAN NA KOMPROMISE "Naslonjen o snove"
Ne tražim puno,
I ne pitam,
Ne trudeći se, previše misliti,
Razumjeti ne mogu ništa.
Neka bude što mora biti,
Spreman na kompromise
Onda kada pravednosti nema.
Ne tražeći puno
Pristajem na sve,
Na rubu razuma
Ponosa i prkosa.
Zaboravljajući tko sam
Tek gustirna prazna,
Bez kapi vode
Što nesebično podijelila je sve.
Ne tražeći puno
Tek par kapi kiše,
Iz oblaka što se
Imenom tvojim piše.
Dean Poss
četvrtak, 29.11.2018.
JEDNOSMJERNA ULICA "Naslonjen o snove"
Prolazi još jedan dan
Omeđen jednosmjernom ulicom,
Bez oznaka
Znakova zaustavljanja,
Obaveznog skretanja.
Ne postoje ugibališta za trenutke
Prepuštanja osjećajima
Potihe želje.
Dok vozimo prašnjavom trasom
Poput rally vozača,
Što zaobilazi čunjeve nadanja
Posloženih na dionici ceste.
Ceste života
Što u jednu traku se spaja,
Povuci ručnu, lagano do kraja
Ne dodaj međugas.
Izbaci iz brzine
Popusti papučicu gas, prepusti se,
Ugibalištu što osjećaj
Slatkog nemir nudi.
Dean Poss
PONOĆNA URA
Tišinom otkucava
Ponoćna ura,
Na papiru noćas
Blijede slova.
Stranicu po stranicu
Vjetar trga,
U moru zaborava
Suze riječi brišu,
Čekajući ono
Što nikada doći neće.
Tuga za ples zamoli dušu
Prigrli je ispod struka,
Bez trunke kajanja
Na putu bez povratka.
Ispod oblaka
Usnuo je mjesec,
Zagrnut
Prekrivaćem sjete.
Otišli su svi ničega nema,
Ostala je samo sjeta,
Na prozoru zaborava
Što mene čeka.
Dean "Poss" Plazonić
PIXIE
Ponekad
dok gledam te oči,
kao da su pobjegle
iz dalekog prošlog vijeka,
hladnih šuma sjevera
omeđenih kamenim krugovima.
Ispunjenih smijehom
dobroćudnih vila,
nestašne male Pixie
što pleše
poljanama Cornwalla.
Stojim nepomičan
nasred poljane,
zarobljen u pogledu
na granici ludila
između ponora pakla
i rajskih visina.
Sažetih u oku
maglovita sjaja,
Vile iz Cornwalla.
Dean Poss
srijeda, 28.11.2018.
ŽIVJETI HRABRO TREBA
Ne tražim previše
U ovoj prosinačkoj noći,
Sve što trebam
Samo će doći.
I ako neminovnost
Ponekad ubija,
Što poput vjetra
Rasprši snove u oblak dima.
Ne brinem za vjetar
I ne ludim,
Nit razbor uma gubim.
Živjeti hrabro treba
Vjerovati u sebe,
Svoje riječi i djela
I ne brini za druge.
Što iz prikrajka posprdno gleda
Oprostiti sebi treba,
Jer nisu svjesni
Kako izgleda,
Iskrenost i sreća.
Dean Poss
MUC MUC
Muc, muc
Rodi je na lozje kuc,
Ca je svitu
Ca si sto.
Gremo pul lozjo
Za poje lavurat,
Bokuncić kruha
I slono sardela.
Za napit se
Toti je žmul vina,
Ca ti bojega
Od ovega tribo.
Di su dica
U posteju spidu,
Ku će vriću pridaržat
Tribo jednu zafumat.
Fermoj olavija
Tuko mi u zadrugu puć,
Vino je za ucinit,
Muc, muc rodi je kuc.
Dean Poss
OPET SI TU "Naslonjen o snove"
Tu si opet iznova
Na starome mjestu,
Podno staroga mosta
U isto vrijeme kao jučer.
Došla si ne tražeći ništa
Da bi uzela sve što ti pripada,
Jednako ponosna, tvrdoglava i uporna
Luda, šašava i zaigrana.
I ta tvoja slatkost
U meni budi slabost.
I opet si tu
Nebitno što je danas
Utorak, srijeda ili petak,
Da li napolju pada kiša
Il vjetar brije uši.
Dok tišina priča
Ono što htjedoh reći,
I sve to, to si znala
U jednom pogledu,
U oku pročitala.
Dean Poss
utorak, 27.11.2018.
PRATIM TE "Naslonjen o snove"
Pratim te
U mojim molitvama
Strepnjama i nadanjima
Kroz daleka prostranstva.
Omeđena stranicama snova
U igri svjetla i sjene.
Gledam te
Zanosnu, prpošnu,
U daljini dok grabiš
Između kapi jutarnje rose.
Nedostižnu, neuhvatljivu, neshvatljivu
Poput bure i juga,
Što me nosi, baca
U pjeni morskog vala.
Dok šapućeš
U visokim krošnjama,
Žamorom
Prošaranog lista.
Cvrkutu jutarnjih ptica
Pratim te,
Odlučnu, stidljivu, umiljatu
U zovu sreće.
Više
Nego što je bilo jučer,
Ništa manje
Što doći će sutra.
Dean Poss
ponedjeljak, 26.11.2018.
PROLJEĆE
Dal priznati ili prešutjeti
Možda tek pomisliti,
Izreći
Ne izustiti.
Jednostavno progutati
A opet,
Kako sve zauzdati
Ne pustiti glasa.
Ostati nijem na proljeće
Što jesen budi,
Sačuvati riječi
Za sebe u sebi.
Dok pogled proljeću bježi
Poljanama što se žute,
U igri jaglaca
Perunika i tulipana.
Što osjećaj radosti
Postojanja ispuni,
U ovom jesenjem
Nejasnom i mračnom jutru.
Kad plam tvog bića
Iznova se budi,
U meni.
Dean Poss
NIKAD NIJE KASNO
Ne očekuj puno
Od ovog dana,
I ne trudi se otvarati
Suvisla pitanja.
Koliko god se trsiš
Ne moraš sve znati,
Baš onda
Kada bi ti htio.
Zato ne žuri
Jednostavno to se desi,
Kao grom iz vedra neba
Odgovor se pruži.
Samo slušaj
Ne osuđuj,
Pokušaj razumjeti
Budi što jesi.
Za zagrljaj
Nikada nije kasno,
Samo daj
Od srca sebe.
Dean Poss
KADA NA BURU MIRIŠE
Svi osjećaji
Sve nade,
I porazi.
Sve bojazni
I sva pitanja,
Zapetljani u niti iščekivanja.
Pravog
Istinskog dodira,
Što sve
Pred sobom briše.
U kapima
Dosadne kiše,
Što ne pada više,
Kada prsti
Prstima se bliže.
Sve je drugačije
Sve je ljepše,
Sve zastane
Prestaje da diše,
I ovo vrijeme
Što se mijenja,
Kada na buru
Miriše.
Dean Poss
subota, 24.11.2018.
BARJAK SLOBODE
Uzdigni ruke
Neka svi vide,
Zamahni barjakom slobode
Odbaci križ što nosiš.
Te lance lažnog morala
Što ti s visine nude.
Ne brini se
Dok te gledam,
U uglu tvoje sobe
Označen nijansom posebnosti.
Tvog žutog markera
U fokusu oka,
Uvezenog nitima pažnje
Na oltaru tvog mišljenja.
Baršunastim notama
Orgulje noćas zvuče,
Skladnu simfoniju tkaju
Odu radosti,
U pratnji klavira.
Onda kad sam ti blizu
Nadohvat deset prstiju,
U treptaju oka
Ovozemaljskih slabosti.
Kada me poželiš
Za sebe.
Dean Poss
DALJINA "Naslonjen o snove"
Zar je bitno
Gdje si,
Što nisi tu
Što te nema.
Zar je presudna
Daljina,
Između nas
Što razdvaja.
Što nas dijeli
Ove noći,
Ispod zvjezdana vedra neba
Dok udišemo isti zrak.
Ovo ponoćno sunce
Istim žarom za nas sja,
Tamo gdje si ti
I tamo gdje sam ja.
Dean Poss
SLOVO TVOG IMENA
Kuda se uputiti
Ni sam ne znam,
Odabrati pravi put
A krenuti moram.
Plavetnilu planina
Zelenim brežuljcima,
Gdje trenutak
Nešto znači.
Par neznatnih sitnica
Što ostale su nedirnutim,
U zapećku
U vreći nadanja.
Prepuštene škrtoj tišini
Što vodi dalje,
Novim viđenjima
Duše i tijela.
Moram krenuti
Daljina me zove,
U naručje
Svoje praznine.
Ispunjene jekom tišine
Što odzvanja,
Zvonom zaborava
U slovu tvog imena.
Dean Poss
petak, 23.11.2018.
NASMIJEŠI SE
Nasmiješi se
sada,
U ovom trenutku
Što jesen nudi.
Poteci
Kao podivljala rijeka,
Svojim brzacima
Što koritom života juri.
Ostavljajući svijetli trag
Ljudske dobrote i vedrine.
Budi slobodna
Od stidi,
U ovim igrama
Bez granica.
Otkopčaj lagano košulju
Dugme po dugme,
Spusti je na pod
I ne biraj riječi.
Za ideale
Ne ginu budale,
Razmakni oblake
Što zaklanjaju vidike.
Osluškujući pjev vedrine
Pronaći ćeš ono,
Za čime
Uistinu žudiš
Dean Poss
BUDI TU "Naslonjen o snove"
Sačekaj me
Još ovu noć,
Još ovaj trenutak
Ne ostavljaj me samoći.
Budi još malo tu
Podno kamenih stepenica,
U drhtaju
Studeni noći.
Što budi
Nepoznatu sreću,
Kad te moje
Oko prati.
Sačekaj me
Tugu tu ostavih.
Kao suvišno breme
Kada me oko tvoje,
Pod obrvom prati.
Budi tu,
Još ovu noć.
Kao prvi put,
Nasmiješi se.
Dean Poss
SANJIV I ZANESEN
Danas sam ti sanjiv
Sav zanesen,
Opijen notom
Bojama baršunasta cvijeća.
U ljepoti listopada
Što kistom oboji dan.
Snivam
U pletenoj košari,
Zadivljen šarenilom boja
Prepun snova.
Tek usnulih
Između tračka sunca,
I kapi kiše.
A kiša malo rominja
Pa pojača,
A ja ležim
Prepušten šapatu otpala lišća.
I ova kiša neda mira
Pa mi misli nosi,
Gdje smo nekada
Kroz listopad,
Hodali bosi.
Dean Poss
srijeda, 21.11.2018.
U KAPIMA KIŠE
Uistinu je uzbudljivo
kada oblaci
guste obrve skupe
i je l' je bitno
otkuda su došli
i to što rosulju
u nutrini taje.
Pogledaj napolje,
vjetar u naručju
dažd njiše
što niz prozor tiho mili.
Prstima pucketa,
šuška pa mi lupka,
romantičnu poeziju
u kapi kiše jesen piše.
I dok napolju kišica
sve tiše, tiše
i tiše pada,
sjetu s usana briše
dok slušam tvoje korake
u lokvi jesenje kiše.
Dean Poss
MIRIS NOVOG JUTRA "Naslonjen o snove"
Evo me iznova k tebi
Nošen nebeskim strunama
Što me za te vežu
Došao sam nošen stihovima
U jutarnjoj pjesmi
Pomalo sjetno, nerazgovjetno
U mirisu novog jutra
Što nikada kao prije
Na tebe sliči
I ovo tlo
Što pod nogama drhti
Sažeto emocijama
Prelivenih tintom
Razbacanih slova
Na bijelom papiru
Što ih vjetar čita
Stisnutih za tebe
U mojoj ruci
Dean Poss
utorak, 20.11.2018.
LUKA NEMIRA
Pod okriljem noći
Lagana koraka,
Bez htijenja
Uputit ću se,
Džepova šupljih.
Kroz maglovite avenije
Svoje zbiljnosti,
Pojurit ću perivojem čežnje
Puna mirisa opojna nadanja.
Skrivajući se
Od sjena zebnje,
Što iz prikrajka nečujno
Pod ruku čvrstinom prime.
Punih nespokoja
Što poput lavine,
Padinom duše tutnji.
Uputit ću se noćas
Stazama čudnim.
I opet iznova
Spotaknut ću se,
O kamen mojih sjećanja
Poput pletena konopa,
Što me gropom veže
Uz luku mog nemira.
Sve je to zbog ove kiše
Što napolju tišinom sipi.
A ja nepomičan stojim
Džepova šupljih.
Dok zbiljom tonem
Nestajem
U lokvi
Novembarske kiše
Dean Poss
SVE SE MIJENJA
Sve je drukčije
Pred okom sve se mijenja
I omarom ljeta,
Sada lakše se diše.
Nit studen zime ista nije
Zubala bijela više nema,
Bez pokrivača
Sada snove snuje.
A i jesen
Ništa bolja nije,
Drugačijom nijansom
List po list dekorira.
Sve je drugačije
Sve je tiše,
Usnuo je vjetar
U granama nage trešnje.
I ta trešnja mala
Svoje sanje ima,
Što pod korom
Od hladnoće ih skriva.
A ja lutam
Od nemila do nedraga,
Poljanama do visokih gora
Dalek od ljudi.
Malo se smijem
Sebi se rugam,
Dok se sa sobom
Ne posvađam.
Što iz ruku ispustih,
Bitak,
Svojih snova.
Dean Poss
ponedjeljak, 19.11.2018.
DOK PRSTI ŠAPUĆU
Ne budi me
Još spavam,
Pučinom
Svojih sanja brodim.
Nasukan o škoj putenosti.
Prstima verse skladam
Po nježnom,
Zamamnom
Mirisnom tijelu,
Što pogled krasi.
Ćutim
Tisuću riječi,
Što u jednu kap stane
Dok niz pore obraza klize.
Nošenu dodirom
Nijemih usana,
U dolini prirodne ljepote
Ovozemaljska bića.
Što plamti
Željom,
U dahu
Šaptu usana.
Dean Poss
PRIĐI
Priđi
I ne boj se,
Svjedoči mi
O ljubavi i milosrđu.
Kad tvoje oko
Promatra moje,
Prelistaj moje misli
Zarobljenih u zatišju vremena.
Između udara Bure
I valova Juga,
Stojim nepomičan
Nijem.
Odjenut strahom zaigrana
Plaha dječarca,
Što sramežljivo
Otvara vrata.
Svojih zatomljenih misli
Nošenih nemirnim duhom,
Dok usta
Nijemo šute.
Između par trenutaka
Onog neizrečena,
Što trebali smo
Jedno,
Drugom reći.
Dean Poss
subota, 17.11.2018.
IDI
Idi,
Ne zaustavljaj se
U svome naumu.
To je tvoj put
Što odabrala si.
Premda prašnjavi i dug
Tvoj je,
Dok koračaš
Uzdignute glave.
I ne gledaj lijevo
Niti desno,
Ne okreči se grabi pravo.
Iza tebe ostalo je ono
Što ne vrijedi,
Što svakim novim korakom
Sve više i više blijedi.
Dean Poss
petak, 16.11.2018.
BEZ IMALO SMISLA "Naslonjen o snove"
Uputit ću se noćas
Ovim praznim ulicama
Lutajući od nemila do nedraga
Tražeći se u odgovorima
Na vlastita pitanja
I uvijek iznova
Odgovora nema
Tek praznina
Poput jeke odzvanja
Dok sjećanja trepere
U svjetlu ulične rasvjete
I ne trošim riječi uzalud
Samo šutim
Ne marim za odgovorima
Što prevrtljive usne kažu
Kada oči bježe u stranu
U slijepu ulicu
Bez imalo smisla
Dean Poss
ŠKAFETIN "Naslonjen o snove"
Sklonit ću se
večeras
u svoje misli
u škafetin sjete.
Daleko
od pogleda,
daleko od ljudi,
da me nitko
nedostojan ne pronađe.
Skrit ću se
od zagrljaja studeni
što napolju uvelo
cvijeće mije.
Razapet između
mašte i zbilje,
sjete i snova,
uživam na dnu škafetina
u paletama boja
svojih nježnih misli
što ih iznova
darujem tebi.
Dean "Poss" Plazonić
NE BUDI ME
Ne budi me
Pusti me da spavam,
Da pratim svoje snove.
Izgubljen sam od stvarnosti
I ove okrutne zbilje,
Što joj svojeglavo prkosim
U inat pravilima,
Što nad glavom vise.
Pusti me još malo
I ne budi me,
Još trenutak il dva.
Dopusti tišini
Da uz mene sniva,
Pusti sada priće
I to što drugi za slavu rade,
Nošenih sinfonijom
Svoijih praznih dijela.
Zato me ne budi
Pusti me još ovu noć,
Dok ponoćna ura
Tiho jeca
Tišinom što dušu
Od stvarnosti skriva
Dean Poss
četvrtak, 15.11.2018.
ZAROBLJEN U PLAVETNILU
Možda ne znaš
Možda tek slutiš
Nešto jako, nešto sveto
Što u meni bukti
A ti mirno spavaš
Prekrivena velom tišine
Dok te grlim mislima
Što pripadaju tebi
Otrgnutih od trenutka
Da postanu vječnost
Dok hodamo
Rukom pod ruku
Putem realnosti
I mojih snova
Zarobljenih u plavetnilu
Tvoga neba
Dean Poss
utorak, 13.11.2018.
VRATA SAMOĆE
Ne okreči glavu
Gdje nikog nema,
Ne zatvaraj vrata samoće
Što dijele život,
Jedan od drugog.
U vedrini noći
Kad uštap nebom vlada,
Tišina kradom zidove gradi
A tama samoću nudi.
Odbaci haljetak strepnje
Nastavi hrabro
Gdje si stala,
Makar opet se spotakla
I taj pad uistinu boli.
Ali znaj
Da postoji netko,
Da ti osmjehom
Iznova ruku pruži.
Dean Poss
OGANJ STRASTI
Šaputao sam anđelu
I pričao s vragom,
U dodiru usana
S okusom proljeća.
Dok ležim zarobljen
Bačen u mrežu požude,
Između rajskih vrata
I paklenog ognja.
Opijen mirisom cvijeća
Ubrat ću kiticu,
Iz visećih vrtova
Tvoje čednosti.
I tad govori tiho
Da ne čuje tišina,
Što oči vide.
Što drhtave ruke
U dodiru ljiljana bude,
Izgaramo sjedinjeni
U ognju strasti.
Dean Poss
ponedjeljak, 12.11.2018.
ZABORAVI NA IGRE
Ne pomišljaj na igre
Zaboravi na partije šaha,
Odbaci sve karte
Što držiš u ruci.
Jednu po jednu
Spusti pred sebe,
I ne spuštj pogled
Ne gledaj sa strane.
Gledaj ravno naprijed
Jer sa ženom nema igre,
Ne brini što traži
Sve i ništa.
Ništa previše
Što ne možeš,
Od sebe dati.
Ne pretvaraj se
Da ne razumiješ,
Slušaj što ti priča
Trebat će ti.
Dean Poss
VJETAR MISLI
Ne govori niz vjetar
Uzalud prosipaš riječi
Jer sve što sada kažeš
Vjetar u naramku nosi.
Skloni se od vjetra
Skloni se u usnule,
Zaboravljene
Već blijede riječi.
Skloni se tišinom
Tu vjetar gubi moć,
Skloni se u riječi
Što počivaju na uglu usana,
Gdje se brk
Brku smiješi.
Dean Poss
subota, 10.11.2018.
NEKA BUDE ŠTO BUDE
Život je kratak
Prođe
U trenu pored nas,
Sati i minute
Što otišle su u nepovrat.
Trčeći za vremenom
Skrivenim u ormaru,
Naših sjećanja
Prekrivenih
Plahtom ponosa.
Naših besanih
Ne prespavanih noći,
Neizvjesnosti
Što para tišinu.
Tišinu
Što stoji između nas,
Dvoje ljudi bez glasa
Bez riječi.
Usnulih u nama
Trgnimo se iz zimskog sna,
Razmaknimo oblake tišine
Raspirimo ugasle snove.
Pa neka bude
Što bit će,
To je život
I ništa više.
Dean Poss
LJEPOTA OGNJA
Valjda bih
Mogao,
Postati pisac
Dramatičar .
Romanopisac
Što sličice života
Sliku po sliku
Na žutom pergamentu piše.
Možda bih mogao
Biti skladatelj,
Kantautor
Šansonijer lakih lirskih nota,
Što šansonu
Za šansonom niže.
Dal slikar što kistove
Zamijenio je perom,
Umjesto
Šarenila gustih boja,
Postadoh pjesnik
Amater,
Poeta što piše
Iz srca i duše.
Lirik
Što s vatrom se igra,
Izgarajući u ljepoti
Poetskog ognja.
Dean Poss
VOLIM TE MORE
O more
More plavo,
Za te živimo
O tebi pivamo.
Volim tvoje obale
I vonj lavande,
Te bile škoje
Zelene bore.
Volim te more
Što me maziš
Stišćeš i jubiš
U pismi svog vala.
Volim te
More,
Tvoju botu
I bonacu.
O more
Ti vječna tajno,
Što ključ jubavi
Na dnu čuvaš.
Dean Poss
četvrtak, 08.11.2018.
KORAČAJMO KROZ VRIJEME
Kada poželiš pozovi me
Tada nije bitno vrijeme,
Dan, mjesec niti godina
Što stoje pred nama.
Nismo mi za ovo vrijeme
Usprkos svemu,
Ostavimo dio sebe
Zaključane u djeliću vremena.
U trenutku vječnosti
Predodređenom za nas,
Hodajmo ne mareći
Kamo ćemo poći.
Zar je bitno
Što donosi sutra,
Dok stojim jedno uz drugo
Kao zalog ljubavi.
Tad ne gledaj sa strane
Ne postavljaj suvisla pitanja,
Što u njedrima
Zrno sumnje krije.
Daleki od studeni
Zakoračimo u vrijeme
Što postoji samo za nas.
Dean Poss
BOLJE SUTRA
Još uvijek postoji nada
U bolje sutra,
U trunku dobrote
Što spava u nama.
Skrivena
Pod snježnim pokrivačem,
Poput visibaba
Što proljeće rađa.
Još uvijek postoje duše
Što slobodno hodaju,
Uzdignuta čela
Bez povodca i dresura.
Skrivenih namjera
I lažnih obećanja,
Ne krjući pogled iza kulisa
Kazališne predstave.
Poput marionete
Isprepletene nitima,
Sakraznam
I vlastite samodopadnosti.
Još postoje ljudi
Što osmijeh iskreno,
Iz duše i srca
Besplatno dijele.
Dean Poss
MUZEJ SJEĆANJA
Kontra razuma
Kontra samoga sebe,
Ostat ću još večeras
U muzeju tvog sjećanja.
Pomalo već umoran
Od izgubljenih bitki,
Prepušten zubu vremenu
Što nagriza kao hrđa,
Poput uvela lista
Kopnim na listopadnom suncu,
Izdan od proljeća
Prokazan jeseni.
Prepušten hladnoći vjetra
Što zastavom zaborava,
Usnule grane njiše
Trgajući zadnju nadu.
Postadoh voštana figura
Bez glasa,
Tih od želja
Stojim nijemo.
Čuvajući tek snove
Pored odškrinutih vrata,
Obavijen plahtom
Zaborava.
Dean Poss
srijeda, 07.11.2018.
ZA LJUBAV ROĐENI
Što se to dogodi u nama
Onako iznenada,
Kao grom iz vedra neba
U jednog momentu.
U treptaja oka
Kojeg nismo svjesni,
Kad s jutrom
Budimo se sami.
U zaboravu ljubavi
Vjere u čovjeka,
Naše bližnje
I naše prijatelje.
Kad dugu zamjeni sjena
I osmijeh postane breme,
Što se to desi
Ljudskom rodu.
Kada iz ljubavi
I za ljubav,
Mi smo rođeni.
Dean Poss
DODIR ČAROLIJE
Kao lopov kriomice
Pod kapom tišine,
Ušetat ću se k tebi
Iako nije mjesto a ni vrijeme.
Došao sam
U tvoje carstvo spokoja,
Na prijestolje ženstvenosti
Gdje se želja oko nas šunja.
Promatram te
Mirisnu, primamljivu,
Usana vrelih
Dodira željnih.
Dok čežnja sobom vrišti
A noć,
O nama sniva
U dodiru čarolije.
Kad duša i tijelo
U jedno se spoje,
Kad postaješ dio mene
A ja dio tebe.
Dean Poss
BOJE SREĆE
Oboji ovo jutro
Svojim bojama sreće
Ugrij osmjehom dan
Što stoji pred tobom
Ukrasi ga paletom šarenila
Tvog proljeća u kosi
Zamahni slobodno kistom
Sreću na licu oslikaj
I ne plaši se dodati boje
U ovom vremenu
Kada nitko nikome ne vjeruje
Svojim kistom pokreni radost
Odagnaj tugu
Bol i gorčinu
Iskrenim bojama
Svoje ljubavi
Dean Poss
utorak, 06.11.2018.
NE PLAŠI SE SJETE
Ne straši se
Ove noći,
I dana
Što će doći.
Ne plaši se sjete
Što na grudi sjeda,
Iako vrijeme
Lagano kroz prste curi.
Ne plaši se
Dok kroz prozor,
Sjećanje
U daljini gledaš.
Ne zatvaraj
Pred istinom oči,
Hodaj smjelo
Naprijed kroči.
S novim jutrom
Bolje vrijeme će doći,
Ti sudbinu
Svoju krojiš.
Dean Poss
ponedjeljak, 05.11.2018.
BUDIMO SVOJI
Ponesimo naše duše
Dovoljno visoko,
Nošene krilima lakim
Dovoljno daleko.
Gdje nas ne dodiruje
Ovaj svijet,
Zaokupljen kalkulacijama
Što na unce vaga riječi.
Ostani ista
Takva kakva jesi,
Oslobođena stega
Tuđih misli.
Budimo svoji
Posebni u jednostavnosti,
Kada je nebitno
Što će drugi za nas reći.
Dean Poss
NE TRAŽIM PUNO
Ne tražim puno
U ovom trenutku,
Dok s tugom
Se borim.
Ne pitam se
Hoćeš li noćas doći,
Tamo gdje rukama
Naše snove dotičeš.
Ne brini
Što vjetar u tišini,
Našu pjesmu pjeva
Dok život mimo nas prolazi.
Držeći nas za ruku
Tuga korake broji,
Prisutan duhom odsutan
Stojim bez glasa.
Čekam
Novo jutro,
U nadi zagrljaja
Tvoga spasa.
Dean Poss
VISINE I NIZINE
Ne biraj momente
Niti pravo vrijeme,
I ne pitaj zašto
Baš noćas kiša pada.
Samo se uputiti treba
Zakorači hrabro,
Niz stepenište
Što život pišu.
Ne brini se
Što danas kiša,
Svojeglavo
Iz oblaka pada.
Dok ispire
Naše visine i nizine,
Razliveni plešemo
U kapima kiše.
Dean Poss
subota, 03.11.2018.
POTRAŽIT ĆU TE
Potražit ću te
U dodiru noći
Između prkosa
I tvojih nadanja.
Potražit ću te
Kad zarudi zora,
I trgne se novi dan
Oslikan u kapima rose.
Potražit ću te
U kraljevstvu svog nemira,
U komadiću plavog neba
Što iz očiju na me gleda.
Potražit ću te
Još jedan put,
Da te poljupcem
Iz sjete budim.
Dean Poss
MORE JE UVIJEK KRIVO
Za ljubav
Ne treba puno,
Pjesma mora
I zrno soli.
Zagrljaj bure
Što kosu mrsi,
Oblak na nebu
Što neprimjetno hoda.
Vidim te jasno
Između kristala slane kapi,
Zapjenjena srdita vala
Što obalu grli.
Čega se bojiš
Od čega srce zebe,
Dok poput tamarina
Na buri drhtiš.
Ne brini se
Ljubavlju se ogrni,
Bit će što mora biti
I more uvijek bit će krivo.
Dean Poss
NE BJEŽI OD SEBE
Sklopi svoje oči
Ne boj se ,
Ove noći
I snova što će doći.
Sklopljenih očiju
Otvori vrata,
Noćas nisi sama
Rastrgni povoje straha.
U snovima imaš
Sve što ti treba,
Diši duboko
Raširenih krila visoko leti.
Ne bježi od sebe
I svojih snova,
Vrijeme sve pamti,
Svaki ožiljak i poljubac slatki.
Budi bezbrižna
Bez straha,
Vrijeme je
Da se nama predaš.
Dean Poss
petak, 02.11.2018.
SUNCE
Kada se smiješ
I ovo sunce
Što na nebu sja
Za tebe se
Smiješi još ljepše
Dean Poss
TIŠINA DODIRA
Poželi želju
I ne izgovori je,
Neka ostane skrivena
U tvojim mislima.
I ne trudi se
Pomaknuti usne,
Neka snivaju sjedinjene
U tišini dodira.
Podigni
Sramežljivo rumeno lice,
I ne šapući vjetru
Pogledaj me.
Pogledaj u moje oči
Sve će ti reći,
Jer oči iskreno vole
One nikada ne lažu.
Dean Poss Plazonić
SNOVI PRETOČENI U SLOVA "Naslonjen o snove"
Nekada se i ja pitam
Odakle mi riječi
Što iz mene naviru
Riječi što ih prostrem
Po bijelom papiru
Dok usne šutnju nude
Misli što ih pišem i brišem
U onih par stihova
Što poklonio bih tebi
Snovi pretočenih u slova
Umotanih u celofanu rime
I opet iznova
Riječi brišem
Dok se u stihovima
Skrivam od zbilje
Dean "Poss" Plazonić
