Škrta zemja
gušta ne da,
bori se
kontra umornog
nagrišpanog lica
šta ruku punih žulja
motikon kruv svoj kopa.
Pale su žunte,
bremenite kosti škripjedu
u mukama i znoju
šta se cidi sa čela
da natopi zemlju
umisto neba.
Na tom licu
nema bisa,
dok gleda Sunce
šta mu zadnju
forcu krade.
Jer to je život,
ufanje i jubav
šta ga veže
za tvrdu stinu
na škrtoj zemji
sa kapjom vina
i korom kruva.
Dean "Poss" Plazonić
Ne skrivaj
u kopreni sjene
svoje bijelo lice,
poput Mjeseca
što se iza oblaka krije.
Otvori širom prozore
i udahni svježinu zraka
mada još nutrinom
tutnji bojazni glas.
Ako treba progutaj knedlu
i potrči u susret životu,
nekim novim licima
što oduševljeno
za tobom viču.
Ne budi puki prolaznik,
iskoristi taj Božji dar
ovozemaljskog života
što prođe kao treptaj oka.
Raduj se, ljubi, voli
i ne brini se
što negdje iza ugla
čeka težina boli,
premda neizbježna
s pogledom bez sjaja.
Udahni
i daj sebe
momentu radosti
i tuga će proći.
Dean "Poss" Plazonić
Odavno
već slobodno koračam
bez grijeha
i sumnje na duši,
ne birajući put
kojim ću poći.
Dalek od jučerašnja
razočarenja,
hodam svom Suncu
što me čeka
na mom horizontu.
Hodam
i ne pitam se,
jesam li mogao bolje?
Idem dalje
posve siguran
u Tebe
i tvoju dušu
što me grije i liječi.
Jer Ti me jačaš,
Ti mi snagu daješ,
dok smjelo gazim
podno plava neba.
Dean "Poss" Plazonić
Ne budi me
iz dubokog sna
i ne ruši
ove moje sne.
Lijepo je snivati,
zamišljen gledati Sunce
u tvojim očima
između oblak
što plavetnilom
bezbrižno plove.
Poslušaj sebe,
taj glas
što odzvanja
u radosti srca.
Otmi me prolaznosti
i vrati me ugodi
tvoje blizine,
miru i radosti
moje nutrine.
Vrati me
utočištu mog bića
tu na pragu snova
kada sam manje svoj
a više tvoj.
Dean "Poss" Plazonić
Ne brini se
dok otvorenih očiju
u tami prostorije
praviš društvo noći.
Opterećena bremenom misli,
razmišljaš o novom danu
s nadom u vedrinu neba
i da nije sve tako crno
kako je izgledalo jučer.
Shvati da ne možeš
koračati puna očekivanja,
hodaj rasterećeno
kroz sunčan dan
s muzikom u srcu.
Uputi se
ne mijenjajući ritam
violine što tiho gudi
u nutrini tebe.
Svjesna da ne može
svirati note
što osluškuješ od drugih,
hodaj sigurna
s vjerom u sebe.
Dean "Poss" Plazonić
Volim lito vilovito,
zagrljaj mora
u mirisu bora
dok slušam dinamičnu ariju
jednog malog cvrčka,
što žustrinom tempa
daje posebnu draž,
taj začin lita
što lipotom opija uha.
Volim šušur,
kad furešti svit nema mira
pa noću
po kalama skita.
Mlado, staro
ispuni ulice grada
od Peristila do Pjace
priko Rive do Matejuške.
Po štekatima side,
jedu piju pa se smiju.
Al tu nije kraj
Kakvo bi to lito bilo
bez zalaska sunca,
boce vina i gitare,
crne kose,
jedne romanse
i za ishod ne brini,
uvik je More krivo.
Dean "Poss" Plazonić
Probudi me
u ljepoti jutra
što odiše mirisom
tvog proljeća.
Kada napola budan,
još uvijek sanjiv,
nepomično ležim
na lažini pokraj mora.
Zanesen ljepotom
tvog nutarnjeg sunca
gledam te oči
zavodljive, pune žara.
Sramežljivo
otvarajući snene oči,
uživam
u predivnim motivima
tvog obličja.
Ništa, baš ništa
važno nije,
od tog trenutka
dok gledam
kad sreća zasja
na tvome licu.
Dean "Poss" Plazonić
Probudi
u meni emociju
i potakni ljubav,
ispuni me toplinom
da osjetim pripadnost,
bliskost i ovisnost
o Tebi.
Obuzmi me
predivnim osjećajima,
da izgubim razum
jer ništa nije bitno
osim te ljubavi
što je nesebično pružaš.
Skloni me
i spasi od rutine,
netrpeljivosti i problema
svakodnevice
u osjećaju sigurnosti,
pod dodirima
tvoje nježnosti.
Budi mirna noć,
predivno svitanje zore,
uzburkano more
i luka što nudi spas.
Dean "Poss" Plazonić
Zaboravi na brige,
tjeskobe i probleme
što te prate
pod ruku.
Odupri se šarmu samoće
mada teško je
vjerovati u osjećaje,
izraziti emociju
kad krik napuštenosti
odjekuje nutrinom.
Predaj zaboravu
sumnje, razočarenja
i melankoliju
što primi jutrom
otvarajući oči.
Vjeruj u sebe,
makar sve izgleda
naopako i loše,
vjera je dar
što vodi do novog
jutarnjeg svjetla.
Dean "Poss" Plazonić
Poklonit ću ti
poetsku impresiju
ukrašenu paletom boja
skrivenih u srdašcu
što naglašavaju proljeće
moga bića.
Pritajenu emociju,
nisku riječi
nikad izgovorenih
a tako željne
da budu izrečene,
tek tebi dostupne.
Nadahnute trenutkom
u rumenilu sutona
kad duša izranja
iz mora sjete
ugledavši tebe.
Poklonit ću ti riječi,
istinu srca,
što vode k tebi
daleko od melankolije,
smislu i biti
moga postojanja.
Dean "Poss" Plazonić
Pjesmom slavuja
dočekat ću jesenje dane
u rasplesanim bojama
što zavladale su scenom.
Uputit ću se
kroz šarolikost lista
što uzanom stazom
u gustinu šume vodi.
Koraka laka,
spustit ću se
niz obronke i strmine
što mirisom
cvjetnog proplanka
vode u sjenu velikog hrasta.
Tamo gdje noć
odmara zvijezde,
usnulo nebo
i umorne snove,
skrivene od studeni kiša
i vjetrova
što fijuču preko krošnje.
Potražit ću cvijet
što presadih u srce,
divlji, drski, vatren
a tako nježan,
tako krhak,
da krasi moje duše vrt.
Dean "Poss" Plazonić
< | veljača, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić