Poklanjam ti
ponizno
sve moje radosti,
moje snove.
U koktelu
tuge i sjete
što stanu
u jednu suzu.
Bez pretvaranja
i srama,
poražen vojnik ljubavi
kleči u šumi
bez vjere i puta.
Zaboravljen
od blagoslova ljubavi,
nada posustaje
u bistrini suze
što navire oslobođena
iz sjetnog
muškog oka.
Dean "Poss" Plazonić
Dalek od svega
Bez riječi
Bez teksta
Olovku papir zalud iščekuje
Pjesma bez riječi
Stihove sklada
Bezglasna, nepomična
Zaboravljena oda
Molitva sreće
Potonula u modrine
Nekog novog vremena
U dodiru studeni
Bez trunke milosrđa
U noći
Što nikada neće proći
Dean Poss
Čudna je ova jesen
Što po listovima poeziju piše
Kistom čaroliju zalaska riše
Snove u krošnjama vjetar njiše
Sve je drugačije
Sve je tiše
Zagrnut maštom
U kapima kiše
Jesen s lica sjetu briše
Zapleši u lokvu zagazi
Zagledaj se u dubine boja
Nebo se pred tobom mijenja
I sve to ima smisla
Kad poeziju jesen piše
Dean Poss
Zavoljeh listopad
Dok mi je pričao suncem,
Šaputao nježnošću kiše
Ogrnuo me ruhom toplih boja,
Šarena lepršava kaputa
Urešena žamorom lišća.
Volim taj listopad
I kesten što kraj puta sniva,
Svaku stazu
Što šarolikost nosi.
Odletjele su jugu ptice
Između oblaka usnuo je vjetar,
Utihnuo je listopad
U tvojoj kosi.
Dean "Poss" Plazonić
Gledaš me tišinom
Naga,
Bez stida
I bez srama.
Prostrta u postelji
Uzavrela, plaha,
Mirisna
Strastvena i podatna.
Daleka od studeni
Prošlih zima,
Što lomile grane
Hladnoćom bez stida.
Gledam te
Bez riječi,
Jer riječi su nebitne
Prevrtljive i lažljive.
Pričajmo dodirom
Pričajmo prstima,
Dok s usana udišemo
Isti zrak.
Dean "Poss" Plazonić
Jednoga dana
Kada odigneš sidreni kamen,
Odbaciš konope života o kraj
Otisneš se pučini zaborava.
Opijena novim vjetrom
Što ispuni svilena jedra,
Stajat ću sam
Na mulu sjećanja.
Zagrnut ruhom tvog mirisa
Skriven od tuge,
Što nagriza dušu
Prkosim kiši .
Što briše zapis
Naša postojanja,
Jednog sanjarenja
Dok odlaziš u suton,
Novom svitanju dana.
Dean "Poss" Plazonić
Pogledaj oko sebe
Dok hodaš ponosno
Okreni glavu lijevo
Pogledaj desno
Zastani malo
Nije sramota stati
Uhvatit ćeš korak lako
Ne razmišljaj sada
Sjetit ćeš se
Što sam htio reći
Nikada nije kasno
Spoznati samoga sebe
Sve ono
Što u tebi strepi
Odbaci cipele prkosa
Zakorači bosa
Po pijesku života
Raduj se, smiješi, veseli
Svakom zrnu pijeska
Svakoj sitnici
Što bosonoga osjetiš
Dean Poss
Ne, nemoj se bojati
Usana što ljubiti bi htjele
Nemoj drhtati pred rukama
Što grliti žele
U trenutku dalekom
Od ljudi i svijeta
Skloni se d bura i nevera
Ovog današnjeg vremena
Udahni duboko i ne brini
Što kazaljka jedna za drugom juri
Ne plaši se što vrijeme curi
Nebitni su sati i minuti
I što su to dani
Mjeseci i godine
Samo se uz mene stisni
U zagrljaju dvoje ljudi
Snovi tango plešu
Dean Poss
Ne trebam
Ljepotu usnulog sunca
I predivne lune odsjaj,
Ne trebam zvjezdano nebo,
Njegovih ikona sjaj.
Trebam tebe,
Tvoje ruke oko vrata
I tada samo šuti,
Ne trebaš ništa reći.
Pruži svoje ruke,
Dlanove punih želja,
Svoju zanesenosti,
Svoju strast.
Zagrli me
Svakim djelićem tijela
I osmijehom
Ugrij studen grudi.
Sve riječi tu stanu,
U utočištu zagrljaja
Ispunjenog brižnošću,
Ljubavlju voljene žene.
Dean "Poss" Plazonić
Nisam te poljubio
Usnama usne dotaknuo,
Željne ruke
Prema tebi pružio.
Baš ništa od onog
Što bih želio,
U djeliću vremena
Što neumoljivo curi.
Kada svaka nada
Neumoljivo tone,
Odlazi u nepovrat
Pod rukom nesigurnosti.
Odlaziš
Ne zastajkuješ
Tiho strminom
Gubiš siluetu u noć.
Zamišljen ulicama lunjam
Pitajući se kamo poći,
Dok srce hoće da iskoči
Za onim što nestaje u noći.
Dean "Poss" Plazonić
Pogledaj u mene
Ove prohladne noći
U snene umorne oči
Za viri hrabro u beskrajne dubine
Najsjajnija zvijezdo mog neba
U tišini noći bez daška vjetra
Blizinom pruži duši spas
Između sna i jave, pakla i raja
Nečujno gitara našu pjesmu svira
Ne razmišljaj previše
Moje misli su jasne
U srcu ovom
Za tebe ima mjesta
Budi hrabra, još hrabriji
Uz tebe bit ću ja
Dean Poss
Zagrli me na tren,
ogrni me
toplinom trenutak
i skloni me
u svoja njedra
od ovih hladnih kiša
što napolju po nama liju.
Pruži ruke
ako ti nije ispod časti,
primi me,
ispuni me srećom,
ako želiš, ako možeš.
Poput pruta
pred tobom drhtim
jer oduprijet se ne mogu
ovoj kiši
niti druge snove sniti.
Zagrli me na tren
da osjetim ono posebno
što se zove
biti tvoj.
Dean "Poss" Plazonić
Osjećam
Sve tvoje bitke,
Sve ratove
Što u sebi biješ.
Mada je naoko uredu,
Osjećam da drhtiš
Dok hodaš mimo svijeta,
Mislima zanesena.
Ne skreći
Pogled u stranu
Onda kada ne ćutiš
Toplinu novog svitanja.
Udahni miris ljubavi
U mirisu cvijeća,
Purpurnoj boji jeseni
I osmjehu neba.
Tiha, bez glasa,
Zakorači u svitanje
Novog dana
Kao dijete sreće.
Ja bit ću tu,
Na pragu svitanja
Dok se dan
S tamom bori.
Čekat ću te
U ljepoti buđenja,
Kada sjajem zatomiš
Svako sljedeće jutro.
Dean "Poss" Plazonić
Osjećaš li težinu zraka
Što se širi oko nas,
U sobi zaborava
Na vanjski svijet.
Opusti se
I podaj se dodiru,
Što nas vodi
Na krilima emocija.
Isprepleteni
Nitima požude i strasti,
Gubimo razum
Boreći se za dah.
U mimohodu poljubaca
Ostaje trag,
Ispisan notama dodira
U jecaju dva zanesenjaka.
Kad tišina poželi riječ
U smiraju dana,
Na rubu jave
U koraku do sna.
Dean "Poss" Pazonić
Došla si iznenada
Tiha, nenametljiva, povučena
Stajala si sa strane
Daleka od drugih
Od vreve prolaznika
Što za rukav vuku
Bez želja, molbi
I suvišnih pitanja
Čekala si
Nudeći primirje
Predah, rastrganoj duši
Zarobljenoj između sna i jave
Rasutoj u maglovitom bezličju
Svakog novog svitanja
Ne pitajući ništa
Da bi dala sve
Dean Poss
Nije lako pronaći prave riječi
Dopustiti da prijeđu preko usana
Dok te gledam iz daleka
Sve je tako tiho, nedokučivo
Dok misli putuju nebom
Gledajući te dok hodaš
Slušam svaki tvoj uzdah
Dok se smiješ, rumeniš
Puštam misli da me nose
Niz tvoje obraze
Opijen mirisom kose
Gledam, sanjiv, zanesen
Dean Poss
Ne bojim se zidina
Što visoko do neba sežu
Ne dam visini da me plaši
Nije lako ostati miran
Spokojan, biti siguran
Biti svoj
Stajati čvrsto na zemlji
Pred utvrdom tom
Gledaš me, tiha, mirna
Dok u meni sve vrišti
Idem gordo dalje
Ne odustajem
Da je lako
Ne bi vrijedilo
Zar nije tako
Dean Poss
I ove noći
Prolazim iznova
Našim ulicama
Prekrivenim snovima
Između drvoreda
Jednog sjećanja
Što u visini krošnja
Skriva osmijeh savršen
Drugačiji od drugih
I dok kiša neumoljivo sipi
Otrgnut od svijeta
I surove zbilje
Ponosan, jak,
U sebe siguran
A tako slab na tebe
Tvoje lice
Tu si
Došla si
Više nisam sam
U kapima kiše
Plešemo ti i ja
Dean Poss
Otvorio sam ti svoje misli
Razmakao korice konfuzne knjige
Svojih misli, tihih nadanja
Možda nisam htio
Možda nisam smio a jesam
Listajući stranicu po stranicu
U predvečerju umornog dana
Okružen tišinom bez glasa
Gledam oči moga spasa
Znam da znaš
Sve moje bitke
Pobjede i poraze
Što poput djeteta nosim u sebi
Rekao sam ti, i ako znaš
Ljubim te, ljubim ja
Dean Poss
Griješio sam
Ma koliko govorio,
Nikad više
A znam da opet ću.
Svjestan krivice
I uzastopna poniranja,
U jamu
Tvog razočarenja.
I opravdanja tu nema
Osim straha,
Što u društvu nesigurnosti
Izgriza dušu.
Gledam se zarobljen
U zagrljaju,
Od nekih drugih
Tuđih ruku.
Pomalo sebičan
Mada priznati neću,
Sjetim se
Svake izgovorene riječi.
Interpretacije
I boje glasa,
Osmijeha
Što na licu spava.
Pun nade i vjere
Sa srcem na dlanu,
Čekam nova svitanja
Što mi donose tebe.
Dean "Poss" Plazonić
Gubim se lagano
Na svom obzorju
Kao sunce umorno,
Iscrpljeno bez sjaja.
Tonem
U nepoznate,
Modre dubine
Iz kojih povratka nema.
Dalek od jutarnjeg svitanja
Potreba i htijenja,
Oslobođen
Obične lijepe riječi.
Nevidljiv i potpuno tih
Gasim svjetlost ovog dana,
Ravnodušan prema mjesecu
Što sanjarenja u naramku nosi.
Meni nedohvatljivim
Nekim drugim,
Možda sretnijim stazama.
Tonem
Nestajem u modrini,
Iscrpljen
Bez sjaja.
Dean "Poss" Plazonić
Zar ne zaslužujemo
Ono malo smisla življenja,
Ne postavljajući
Sebi ista pitanja.
Što pred sumrak
Prime pod ruku,
I slijede nas
Sve do jutra.
Ljubiti, voljeti
Oprostiti sebi i drugima,
Danas neshvatljivo, nezamislivo
Potpuno nedokučivo.
Zgriješiti, lagati
Povrijediti i zašutjeti,
Uistinu zna svatko
Veli i mali, stari i mladi.
Negdje putem smo se pogubili
Izgubili osnove,
Bit života
Da samo ljubav stvara čuda.
Između ljudi
Sestre i brata,
Prijatelja, druga
Mene i tebe.
Dean "Poss" Plazonić
Sve sjedne
Na svoje mjesto,
Prije ili poslije dođe kraj.
Poslože se karte
Domino kocke,
Brojka na brojku
Slika na sliku.
Za sve nas
Ista pravila važe,
Koliko sebe daš
Toliko se vrati.
Bar bi tako trebalo biti,
Ne zaboravi koliko vrijediš,
I ne kupi mrvice prosute stazom.
Otvori oči, priznaj sebi,
Da uvijek zaslužujemo bolje,
Daleki od Borgia, od njihovih spletki.
Ne diži ruke, duhom ne kloni,
Postoji negdje netko
Tko iskreno sebe da,
Netko tko zna
Da voli
Dean Poss
Praznina bez tebe
Postala je neizdrživa,
Teška poput olova
Što stišće žudnju u meni.
Morao sam doći
Da te vidim, prigrlim,
Primim s ovih deset prstiju
Dok klizim po tvome vitkom
Orošenom tijelu.
Što budi neopisivu žeđ
Za tobom,
Svojim dodirom,
Božanskom harmonijom
Mirisa i okusa.
Gasiš moju žeđ
Dok lakoćom kliziš,
Niz moje suho grlo
Dean Poss
U tišini noći
Redaju se slike,
Između riječi i slova
Usnuo je mjesec.
Dok marširaju misli
Od slavoluka,
Mojih pobjeda
Do hrama poraza.
Koračam uskom ulicom
Pod ruku vođen nadom,
Za zrnom topline
Jednog nesputana dodira.
Stojim pored tebe
Između kapi hladne kiše,
Ljubim te mislima
Osjećam tvoj dah.
Tad sve nestane
U jedan mah,
Kada začujem glas
Doviđenja dječače mali.
Koračam uskom ulicom
Vođen odjekom riječi
Što odzvanjaju u meni
Dok odlaziš u mrak.
Dean "Poss" Plazonić
Postala si
Neraskidiv dio mene,
Moje mašte
I mojih snova.
Nošena pjesmom slavuja
Visoravan
S najljepšim pogledom,
Na proljeće što s jeseni pleše.
Ne mogu
Neću i ne želim,
Prestati gledat
U tu bezgraničnu ljepotu.
Što se krije
U tvom oku,
Ta nevina nježnost
Što želju budi.
Usne šapuću tišinom
Za mene,
Nepomične, nijeme
Kad uho ne sluša.
Zarobljen
U ljepoti plaha lica,
Budan sanjam
Dok oči gledaju tebe.
Dean "Poss" Plazonić
Ne možeš pobjeći
Sakriti se,
Od samoga sebe
Iza drvenog ormara.
Bježeći
Od vlastitih grešaka,
Evocirajući emocije
Iz trezora sjećanja.
Oživljavajući prošlost
Brižnosti i emocija,
Kojih nikada
Tu nije ni bilo.
Potpuno obrnuto
Od onog što bi htjeli,
Pobjeći ne možemo
Iz vlastite kože.
Okovani prošlim danima
Plešemo na svilenoj niti,
Između noći i dana
Svjetla i tame,
Odabrati ipak treba
Ono pravo,
Svjetlo
I nebo plavo.
Dean "Poss" Plazonić
Sve je to prijatelju moj
U malim sitnim stvarima,
Što na oko nisu važne,
Možda bezlične, nebitne.
Dosadne, monotone, svakodnevne,
Možda nama, meni, tebi,
Male stvari život znače.
Budi siguran, vjeruj na riječ,
Netko glavu ludu gubi
Nemir na duši nosi,
Svijet mu se lagano ruši.
Razmišljajući nekada previše,
Mada to sami znamo
Dok drugima recitiramo,
Pričamo im priče,
O ljepoti sitnice
Dean Poss
Zavirit ću između oblaka
Sunca i mjeseca.
U gustinu krošnja
Mojih zapletenih snova.
Pronaći ću te
Na izvoru strasti,
U bistrini zdenca
Neoskvrnute krepkosti.
Žedan tebe
Napojit ću,
Ispucale suhe usne
U žuboru tvog izvora.
Otkinut ću uzdahe
Kao jesen žuto lišće,
S proplanaka
I udolina tvoje krasote.
Predajem se
U mirisu tijela,
Opojnosti jednog šapta
Tvog osmijeha.
Dok jedno uz drugo
Tonemo,
Nestajemo u san
Čekajući jutra glas.
Dean "Poss" Plazonić
Zapitamo li se ponekada
Kad sjeta pokuca na vrata,
Da li smo trebali
Bolje promiješati karte.
Ne misleći previše
Podijelili smo ih,
Jedno drugom
Na prašnjavom stolu života.
Grabeći
Kartu za kartom,
Skrivali smo pogled
Boje i adute.
Trebali smo drugačije
Otvoriti našu igru,
Odbaciti i podvući
Karte što držimo u ruci.
Posložiti
Jednu pored druge,
Boju ljubavi
I vlastite sreće.
Sjedimo sami
Jedno nasuprot drugog,
Dok se gledamo
Tko će prvi povući potez.
Dean "Poss" Plazonić
Poput Jina i Janga
U koktelu osjećaja,
Budan, snen
Stojim nepomičan.
Naslonjen o prozor svoj
U zraku osjećam miris,
Nošen u naručju vjetra
Što alejom sjete grane njiše.
Pred umornim očima
U odrazu mutnog stakla,
Gledam stare
Drage slike.
Gledam tvoj osmijeh,
Zaigrani čuperak kose,
Što prkosi češlju
I tom šašavom vjetru.
Ponirem
Sjedinjen s tobom,
U beskonačnost vremena
Zamagljenog stakla.
Bez daha, skrušen i tih
Stojim u vremenu ,
Što podsjeća na tebe
Na moj život, moje sne.
Dean "Poss" Plazonić
Šutiš,
Ne govoriš ništa,
Pogled tišinom priča,
Meni tako blizak,
A opet tako dalek.
Dok vodim te pod ruku,
Putevima mojih snova,
Tvojim se zovem
A znam da nisam.
Gledam te mislima,
Tihu, nepomičnu,
Tu različitost
U prirodnosti tvog bića.
Gledam te žudnjom,
Nadohvat željnih ruku
A tako nedodirljivu, nedostižnu.
Ne trebam sada ništa,
Stojim zarobljen u tišini,
Bez riječi, u jednom pogledu.
Za sreću tek dovoljnom,
Iskrenom osmijehu tvom.
Dean Poss
Pusti podrugljive zle jezike,
Neduhovite dosjetke,
Što danima uokolo lutaju,
U potrazi za plodnim tlom.
Ne okreči se za sobom,
Zanemari što bilo je,
Predaj zaboravu prošle dane,
Sada nisu bitni, niti važni.
Zastani, udahni, promisli,
U sebe duboko zaviri,
Ne kalkuliraj, odlučna budi.
Dozvoli si da prigrliš,
Sebe u sebi,
Ono što hoćeš.
Što uistinu srcem želiš,
Ono nešto, tamo negdje,
Što čeka tebe.
Dean Poss
Večeras te čekam,
U par trenutaka polusna,
Miran, napola sjetan,
U sebe siguran.
I ne smeta mi što napolju,
Hladan vjetar ulicama vije,
Tu si kraj mene.
Nošena notama tišine,
Bez i jedne riječi,
Jer riječi nisu bitne.
U dodiru mekom poput vile,
Predajem se modrini,
Jednog malog,
Zagrljaja tvog.
Dean Poss
Negdje sam se izgubio,
Lutajući između sumraka i jutra.
Zaboravih sanjati,
Pitajući se,
Kako privoljeti,
Zamoliti, udovoljiti.
Razapet od samoga sebe,
Prikovan za križ straha i strepnje,
Da ne otplovim rijekom monotonije,
U zagrljaj zaborava.
Izgubljen u zbrajanju i oduzimanju,
Samo šutim, ne zborim,
Kada samopouzdanje iznova gubim.
U plesu Lune i Jupitera,
Čekam na peronu svitanja,
Jedan osmijeh, kako si,
Što vjeru u mene vrati.
Dean Poss
Odakle početi, što reći,
U ovom vremenu,
Vremenu hladnoće, sjena i tišine,
Kada sve prolazi, nestaje,
Sve osim tebe.
I kuda god krenem,
Kamo god pošao,
Opet iznova, pronaći ću tebe.
A ti si me čekala,
U svakom nedostajanju,
Bila si tu, prisutna.
U mojim mislima, ufanju,
Između treptaja srca i uzdaha,
U onih par slova bez zareza,
Bez točke i uskličnika,
U celofanu pravopisnih grešaka.
Gledam u daljinu,
Gledajući tebe.
Dean Poss
< | siječanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić