Prigrlit ću
strahove tvoje,
razvezati konopce srama
bezobrazno bez pardona.
Kidat ću
nit po nit bojaznosti
što u tebi
nemir budi.
Zaobići ću hridi,
plime i oseke,
nepremostive prepreke
što nas dijele
od neslućenih staza
ljepote neizvjesnosti.
U dodira dviju duša,
razdvojenih nitima satena,
od najljepšeg
ljubavnog trenutka.
Dean "Poss" Plazonić
Zatomit ću
Krik usana tvojih,
U beskraju
Svibanjske noći.
Zaustavit ću dah
Na usnama vrelim,
Da ne probudi sjetu
Usnulu u zagrljaju tijela.
Uzdižući žudnju
Iz pepela praznine,
Što s jutrom
Na nas čeka.
Ne gledaj
U daljinu,
Što priziva zoru
Dok dodir razdire razum.
Nestajemo
U bezdanu poljupca,
Raspršeni u kapima znoja
Pred san.
Dean "Poss" Plazonić
Čekam te
u ljepoti žita,
u dodiru vjetra
što ravnicom tuli.
Čekam te
i čekat ću te
onda kada umorno Sunce
na počinak se sprema.
Ne pogledavam u nebo
i ne pratim
pogledom zadnje ptice
što odlaze svom jugu.
Čekam te
i čekat ću te
na istom mjestu,
nepomičan
u svom čekanju
jednog nedostajanja.
Dean "Poss" Plazonić
Unatoč svemu
uzeti ću gumicu
što olovku krasi,
pobrisat ću loša sjećanja
u inat ljudima
i njihovoj ćudi
što zadiru u živote tuđe
bez trunke srama.
Potražit ću te
sa svitanjem prohladna dana,
u par redaka
što po papiru pišem.
Sklonit ću nas
daleko od pogleda,
između korica
u stihove ove.
U toplini
nepravilno napisanih slova,
između metafora
i sroka.
Gdje zagrljen snovima
čekam tebe
u svitanju
novog jutra.
Dean "Poss" Plazonić
Što je to
Beskonačno,
Neuništivo
Jače od ljudskoga roda.
Civilizacija
Ovoga svijeta,
Što jedna za drugom
Šapatom padoše.
Nesalomljiva
Poput ptice Feniks,
Iznova izronit će
Iz sivila ljudskog pepela.
Dok ničice pred njom klečimo
Nemoćni oduprijeti se,
Klimamo nijemo glavom
Bez suvislih komentara.
Što vrijede tu riječi
Kada na obzorju,
Pred gluposti nema kraja
Što u ušima odzvanja.
Dean "Poss" Plazonić
Sve mi je teško
Sve mi je tlaka
Je l' me ovo ćapala fjaka
Stani na balun
Molaj, laškaj, tuci nižu
A di si me sad naša
Vidiš koja je ura
I velika švera
Jedva malu prid sobom gura
S kampanela breca
Ravno je po bota
Meni se opet ništa ne da
Vidi ti sad đavla
I onog redikula Mate
Što s ponistre na dicu
ka tovar reve
Tribalo bi poći, nešto radit
Ma vrag odnio prišu
Kad te ovako
Ćapa fjaka
Dean Poss
Vrijeme je
Odvezati cimu po cimu
Otisnuti se od kraja
Iz luke svog nemira
Uputit ću se
Bez zadrške
Rijekom naših sjećanja
Nizvodno bježeći od svitanja
Što donosi novo buđenje
U zagrljaju jave
Uputit ću se polako
Bez žurbe nošen
Krilima šarenih leptira
Tamo gdje sreća
Poznaje naša lica
Dean Poss
Teško je ostati pribran
Dok želja razdire razum
Tvojom blizinom bez glasa
Izgaram u želji
U transu strasti
Na proplanku čednosti
Tvog orošena, mirisna pupoljka
Što razdire nosnice
Oporim mirisom proljeća
Upijam kapi rose
Usnama žednim slatkoće
Dok otkidam čednost
U jednom dahu
U jednom dodiru
U jednom snu
Dean Poss
Ne skrivaj crte lica
Slatke proplanke vedrine
Što snivaju pod toplinom oka
Usprkos patnji
U inat bolu
Ne skrivaj sunca sjaj
Što krasi ogledala odraz
Pokaži danas
Još više sutra
Pokaži smjelo
Više nego ikad prije
Ne skrivaj radost duše
Dok suncem ispunjaš
Ovaj kišni dan
Dean Poss
Bonaca je
Na škoj pala
Utihnulo je poje
Pocinila su sela
Od Pohumjo, Borovika
Žene Glave, Podseljo
Sve do Postražja
Ninder nikoga ni
Porti je vrimenom svit
Finila je zima
Lozu triba podmotat
Ma co sad
Ku ce lozu lavorat
Kad je poje utihnulo
Kad je pocinu
Stori svit
Dean Poss
Zapuvala je
niz rivu bura,
priko luminara
niz balature
između kala.
Vitar na kušnju
palme
i tamarine stavlja.
Hoće li izdržat?
Pokleknut
prid Fortunom vitra.
I dok bura
lučicom konope vitla,
o jarbole ih triska,
leut se o mul stiska.
Skriven od vitra,
Bonaca mu
srcem blista.
Dean "Poss" Plazonić
Sve je lijepo
i sve je divno
oku jasno, bistro,
tako kristalno čisto.
Sva ta krasota
proizađe iz dodira vjetra,
što ulicom grane ljulja,
U ritmu tanga
dok s listovima pleše.
Mada nema nikakva smisla,
volim taj vjetar
što studene ruke
pod jaknu gura,
dok veselo zvižduče oko uha.
Bura je zasukala rukave
da kistom oslika
srcu drage,
najljepše dalmatinske pejzaže.
Dean Poss
Ne budi me
dok zora
na prstima hoda.
Ne budi me
da ne probudiš jutro
dok me grle
oblaci snova.
Ne budi me
dok u snovima
jesen na proljeće miriše.
Ne budi me
još uvijek
maštam.
Dean Poss
Ne žurim
dok hodam polako
korak po korak.
Prepoznat ću
svaki kamen
što preskočih ga jučer.
Znam,
sutra iznova
on bit će tu
i čekat će me.
Zato ne razmišljam
ako krivo ugazim,
spotaknem se
i padnem.
Ta prašina
što na zemlji leži
pouku u sebi nosi.
Udahnuti duboko treba,
bez srdžbe, bez straha.
Mada poučen životom
pogledat ću pred sebe
prkosno i smjelo
i opet iznova
zakoračit ću pravo.
Dean "Poss" Plazonić
Podvući ću crtu
bez razmišljanja
da razdvojim dva svijeta
iskrenosti i laži.
Okrenuti ću glavu,
pogledat ću uz vjetar
što ostaje od iza
u zagrljaju ispraznih riječi.
Ne gledam
i ne slušam
vjetar što zviždi za mnom
jer svatko bira svoj put
premda grbav i dug.
Valja poći
daleko od ptica selica
što u prohladnom jutru
novom jatu lete.
Valja podvući crtu
za neki bolji
bez floskula
iskreniji svijet.
Dean "Poss" Plaazonić
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić
Valja se pokrenuti
Poslušati svoje misli
Što s novim vjetrom šapuće
Ne razmišljajući pruži ruke
Nekoj novoj nadi
U jutru, što grč u duši stišće
Umoran od pitanja
Ustani
Živi za trenutak
Ovog novog svitanja
U šapatu vjetra
U kapima proljetne kiše
Ne gubeći ni trenutak sebe
Ne spavaj, probudi se
Trgni se iz skuta laži
Otvori oči
Dean Poss
< | svibanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić