Znam da nije lako
Zakoračiti ulicom grada
Ostati suzdržan, potpuno nijem
Ne okrenuti se, zaviriti iza ugla
Promotriti sve igre, zbivanja
Što ih život nudi u izlogu
Punog blještavila i sjaja
Udahni duboko, zadrži dah
Neka te ne dotiču
Sve te slike i te priče
Niti narogušeno nebo
Što s visine na te gleda
Učini kako najbolje znaš
Sebe uvijek cijelog daj
Makar griješio
Budi ponosan, budi jak
Odluku donosiš sam
Dean Poss
Stisni se uz mene
U ovoj jesenjoj večeri
Bez pitanja, bez molbe
Nasloni snove o moje
Rušeći zidove srama
Zaustavi se, ne žuri
Sačekajmo trenutak
Kada tišina uljulja noć
Kiša za nas pada
Sve tiša i tiša
Nošena vjetrovima čežnje
Oporog mirisa sirove strasti
Što izjeda nosnice
Stopljenih tijela
Zarobljenih u mreži požude
Dean Poss
Nije lako vjeruj
Sve to nositi u sebi
Sve misli želje , strahove
Što ih čuvamo duboko u sebi
Skrivene u grudima
Od vanjskog svijeta
Znam nekada je teško
Uistinu sve to reći
U pravo vrijeme
Pokušaj, ne brini
Svoje misli na papir
Slovo po slovo ispiši
Slova tuge, sjete
Ljubavi i sreće
Na papiru
U istinu su ljepša
Ako mogu ja, možeš i ti
Jer nisam ništa
Bolji od tebe
Dean Poss
Pratim te polako
Korak po korak
Ne oklijevam priječi cestu
Što nas dijeli
Pratim svaki tvoj pokret
Dok obasjavaš put
Ja te slijedim
Ne razmišljam
Kad sve ono
Što ostalo je od iza
Više bitno nije
Dean Poss
Ne pitaj me
Dok me gledaš,
Zašto poeziju pišem.
Ne pitaj
I ako te ,
Baš toliko zanima .
Možda
Zbog izraza lica,
Što na oko izgledam tužno.
Ne pitaj me
Ni onda,
Kada izgledam veseo.
Ne, ne , ne
Ne pitaj me
Niti tada,
Pjesničke duše
Poput mene.
Vješto
Sjetu kriju,
Kada snivaju
Kad se smiju.
Dean Poss
Zastani s jutrom
Zastani
Osluškuj bez pitanja
Što vjetar s jutrom šapuće
Poslušaj
Možda ima smisla
I ako odgovore znaš
Možda sve izgleda drugačije
Na oko sivo, tužnije
Pogledaj, podigni pogled
U taj šareni list
Što na vjetru igra
Svoj posljednji ples
U tu radost boja
Što u sebi pred odlazak nosi
Boje su u nama
Vjeruj i onda
Kad je najteže
Dean Poss
Ne trči
Ne moraš uvijek biti prvi
Ispred svih
Presjeći vrpcu
Stati na tron
Da ti plješću
Da ti se dive
Od zada se
Uvijek bolje vidi
Tko te uistinu cijeni
Tko te istinski voli
Dean Poss
Tihe note
Noćas jesen piše
Dok napolju vjetar
Zagrljen s kišom
U topotu kapi
Posljednji tango pleše
Odnoseći snove u nepovrat
Stojimo nepomični
U lokvi jesenje kiše
Brojeći kapi s naših lica
Ne ispuštajući s usana dah
Dok tišina priča
Umjesto nas
Dean Poss
Uzeti ću olovku
Komad bijelog papira
Napisat ću par crtica
Kratka slobodna stiha
Skrivena negdje
Između poezije i proze
Taj trenutak
Ne razmišljam o ničemu
Dok slovo za slovom pišem
Sve je tu
Što u sebi nosim
Ne tražim smisao
Jer smisla nema
Ne brinem
Što će drugi reći
Ostati svoj
Baš takav kakav jesi
To je taj put
Put ka sreći
Dean Poss
< | studeni, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić