possov kutak
subota, 29.09.2018.
Scenarij života
Svatko nosi
svoje breme,
svoj mali scenarij
napisan nevidljivom tintom.
Na tebi je da biraš
što će da igraš,
kako postaviti scenu,
Da l' komediju,
dramu ili igrokaz,
razigranu operu
nošenu libretom.
Ako ne ide
ne odustaj,
promjeni formu,
sadržaj,
scenarij je ipak
u tvojoj ruci.
Dean "Poss" Plazonić
DALEKO OD LJUDI
Sklonimo se skupa
Daleko od ljudi,
Turbulencija i stresa
Modernog svijeta.
Sklonimo se negdje
Između kitice i stiha,
U strofi ritma
I naših osjećaja.
Gdje nema srdžbe
Gorčine inata,
Ljudske praznine
I pohlepe ruku.
Sklonimo se
U dječje snove,
Jer samo djeca
Iskreno vole.
Dean "Poss" Plazonić
petak, 28.09.2018.
POŽELI NEŠTO
Poželi nešto
Sasvim obično,
Tebi posebno
Bit ću sve.
Oblak
Što nebom pluta,
Jedna sasvim obična
Proljetna kiša.
Bljesak munje
Iz vedra neba,
Jedan val
I pjesma mora.
Što srcu daje
Posebnu čar.
Ti samo poželi
Bit ću duga,
Što bojama krasi
Tvoja siva jutra.
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE "Naslonjen o snove"
Ponekad
Izgledam čudno,
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove.
Ne smeta mi žamor
Listopadne šume,
Niti vriska
Razigrane djece.
Naslonjen o jesen
Mislima ponesen,
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan.
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova,
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota.
Dean "Poss" Plazonić
četvrtak, 27.09.2018.
NE GLEDAJ ME TAKO "Naslonjen o snove"
Ne gledaj me tako
Prkosno i inatno,
Dok hodaš uzdignuta čela
Između kapi kiše.
Za nju
Neodoljiva jesi,
Od te jesenje kiše
Naučiti slušati možeš.
Ne misli
Da razumiješ,
Zašto baš danas
Kiša pada.
Ne budi razočarana
Što odgovora na pitanja nema,
Samo slušaj
Kako kiša pada.
Dean "Poss" Plazonić
srijeda, 26.09.2018.
NE LJUTI SE "Naslonjen o snove"
Ne ljuti se
Zato što nismo svi isti,
Šarenilom smo nekim
Unutar sebe obojeni.
Prkosni, zanosni, prpošni
Dobroćudni, tihi, nemirni,
Ne sudi drugoga
Što nije kao ti.
Možda je on
Karika što nedostaje,
U tvom lancu
Savršenosti.
Dean "Poss" Plazonić
PUT
Svatko od nas
Odlučuje za sebe,
Bira put kojim će poći
Kročiti svom horizontu.
Neka te ne brine
Dok gledaš iza sebe,
To što nitko
Ne ide za tobom.
Odabrali smo daljine
I svoje blizine,
Dok se penjemo
Trnovitom stazom.
Zanemari greške
Sada već daleke,
Tebi tuđe
Dok gledaš nove zore.
Neka nova svitanja
I radosti života,
Što s novim suncem,
Sebi pružaš.
Dean "Poss" Plazonić
KAKO DALJE
Skupi se
To u meni,
Sve što bih trebao
U oči reći.
Pričam ti
Polako i razgovijetno,
Ne zastajkujem
I ne mucam.
Nema tu problema
Dok sam sa sobom,
Bez zadrške
Tečno komuniciram.
Al kako dalje
U naumu svom,
Kada misli pred tobom
Poput džepova su prazne.
Sve što bih htio
Izgubio bih putem,
U par koraka
Dok ulicom tvojom hodam.
Gumica hrabrost briše
Sva maštanja i snove,
Što izgovoreni
Trebale su biti.
Skupi se to u meni
Sve ono,
Što trebao bih
Tebi reći.
Dean "Poss" Plazonić
utorak, 25.09.2018.
Kazalište
Vrijeme je
da usporimo,
zastanimo na trenutak
u ovom pretvaranju.
Zaustavimo
ove igre bez granica,
dane bez okusa
i oporih mirisa.
Siđimo sa scene,
ugasimo svjetla reflektora
i nek spuste se zavjese
našeg kazališta.
Naklonimo se praznini
bez aplauza
i pretvaranja
satkanog od prkosa.
Uzmimo u ruku
papir i olovku,
ispišimo
neke nove sne,
bez loše kritike.
Dean "Poss" Plazonić
Zašto
Pitaš se zašto,
dok noć čeka odgovore
na postavljena pitanja
što odzvanjaju prazninom sobe
u trenutku izdisaja
već umorna dana,
kad sjeta bez kajanja
galopom niz dušu juri.
Slovo po slovo
nestaju riječi,
gube se u oblaku
rasplinutih želja.
Ne pitaš se ništa
dok tijelo drhti
od studeni vjetra
što usnuti ne da.
Ostaje tek nada
u voštanici da tinja,
da bude otkrivena
na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 24.09.2018.
SJETAN "Naslonjen o snove"
Nekako sam
Danas sjetan,
Dok napolju vjetar
Jesenje lišće ulicama vije.
Obgrljen tišinom
Između kapi kiše,
Opijen čarima
Njenog šarenog kaputa.
Jedne sasvim obične
Jesenje priče.
I ta njena ljepota
Ima smisla,
Kad moju dušu
Jesen je zarobila
Dean "Poss" Plazonić
Ne brini se
Nekada se
ne može drugačije,
tako je zapisano
na papiru
našeg malog svemira,
Dani nisu isti,
nit sunca sjaj,
sve se mijenja
i više ništa isto nije.
Noći
ispunjene slabostima,
Jutra
zarobljena očekivanjima.
Tako je kako je
i zato ne brini se
ako smo ostali
zarobljeni u raskoraku.
Proći će ova večer
i sutrašnji dan,
kao što sve prolazi,
sve osim nas.
Dean "Poss" Plazonić
Vrijeme je
Vrijeme
polako curi,
istječe kap po kap,
nečujno odlazeći u nepovrat
poput pijeska iz pješčanika
našeg života.
Probudi se
iz ovog sna,
otvori oči
i pogledaj oko sebe
što ti život pruža.
Ne odustaj
u ovoj paklenoj utrci,
nebitno je hoćeš li pasti.
Ustat ćeš iz pepela
vedrinom plavetnila duše
što prkosi svemiru.
Posadi u nutrini
zrno nade,
vjerujući u sebe,
vjeruj u druge,
vrijeme je.
Dean "Poss" PLazonić
utorak, 18.09.2018.
Ako se sjetiš
Ako se nekada
ponovo mene sjetiš
i opet se dogodi
da me poželiš.
Ogrneš blizinom,
dodirom bez glasa
i proljeće u meni
iznova probudiš.
U žutilu maslačka
razbarušene kose
što s vjetrom
tratinom pleše.
Trgni me iz sna
dok sebe budiš
u ljepoti
našeg proljeća.
Dean "Poss" Plazonić
EGO "Naslonjen o snove"
Pokaži što imaš
Što krasi tvoj glas
Nije bitan vanjski sjaj
Tvoj izgled i tvoj stas
Zaroni duboko
U bezdan duše
Gdje ne dopire nitko
Pronađi zrno dobrote
Što kriješ od sebe
Skriveno iza hladnih zidina
Kule samoće i sjena
Udahni
Zakorači preko ponora
Vlastitih strahova
Samodopadnosti
Raskini lance, otrgni okove
Sruši zidove vlastitog ega
Poleti raširenih krila
Tamo napolju
Čeka te sloboda
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 17.09.2018.
POEZIJA STRASTI "Naslonjen o snove"
Tiho poput šapata
Topiš se pod vrelinom
Što isijava s mojih usana
U vrtlogu sirove strasti
Kada se razum gubi
Ljubim te
Polako, nježno, dok lebdimo
U tišini uzavrele noći
Poput pjesnika
Što ispisuje svoja slova
Po papiru tvoga naga tijela
Poeziju strasti, požude
Što nas obuzme nježnošću
Poput pjeva slavuja
Dok izgovaraš slova
Mog imena
Dean "Poss" Plazonić
MIRIS TVOG JASTUKA
U bezdanu noći
Kada oblaci navuku,
Sivilo izmaglica
I nebu ukradu mjesec.
Potražit ću te
Iza zavjesa sjećanja,
Ispunjenih tišinom
Naših usana.
U praznini što vapi
Za mrvom razuma,
U tragovima tvoga češlja
Na noćnom ormariću.
Potražit ću te
U mirisu tvog jastuka,
Što čežnjom
Jesenje noći doziva.
Na tragu sjete
Što verse našeg spomena,
Dahom
Melankolije piše.
Dean "Poss" Plazonić
SAD DOSTA JE
Zaustavi se
Ne bježi
Od svojih slabosti
Ponoćnih strahova
Što dođu potiho pred san
Nošenih krilima lažnih osmijeha
I onog varljivog tapšanja
Sa pregršt dobrih želja
Ispunjenih prazninom riječi
Tuđe pakosti
Ne bježi od grešaka
Otvori oči
Posloži jednadžbe
Kad zbrojiš i oduzmeš
Znati ćeš reći
Sad dosta je
Dean "Poss" Plazonić
