possov kutak
srijeda, 30.12.2020.
ŠKURIBANDA
Dok ponoćna ura
niz varoš breca,
potrći niz pjacetu
i pod ruku uzmi snove.
Ne stoj iza kantuna
naslonjena o zid
i ne slušaj klapu u tišini
kako piva ispod glasa.
Požuri niz kale i kalete,
priko đardina,
pokraj balature i konobe
pune vonja, vina i friškine.
Pogledaj,
ferali se na moru pale,
gajeton i braceron
dica mora valon plove.
Požuri u bokun mraka,
tamo di misec najlipše sja,
u lipotu škuribande
di te čekam ja.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 28.12.2020.
Sve što želim
Ležeći u sjeni bora
uživajući u mirisu mora
slušam vjetar
što miluje jedra.
Gledam tu divljinu,
istinsku ljepotu
biserno modrog mora
što oplahuje zelene vale.
Pronaći ću mir
u bistrini plavetnila,
pjesmi maestrala
što pijesak obalom nosi.
Nije me strah
priznati grijeh,
izreći glasno
da jubim tu krasotu.
Sve je tu,
sve što želim,
maslinova grana
i vinove loze list.
Ostat ću ležat
ispod bora
dok se noć
naslanja o dan.
U ljepoti toj,
zagrljen s tobom.
Dean "Poss" Plazonić
Nek' ljubav traje
Ne pružaj ruke patnji
i ne lomi
predivan cvijet
u nutrini duše.
Treba mi tvoja blizina,
toplina i plahost
što odagna samoću,
strah i nemoć.
Ne žuri u mrzlost zime
i osjeti proljeća dah,
nek' ljubav traje,
poslušaj svog srca glas.
Pobjedi tugu
i potisni ovu bol
jer moje si čežnje cilj,
moja svrha, moj bit.
Zato ne preispitujem sebe,
tu ničega drugog nema
osim tebe i tvog lika
u zdencu mog života.
Dean "Poss" Plazonić
nedjelja, 27.12.2020.
Vrijeme tišine i sjete
Tiho
na prstima
dođe vrijeme tišine
i sjete.
Potpuno tuđe,
bez mirisa, okusa,
veselja i sreće.
Prepušten nostalgiji
ponos pogne glavu
listajući sliku po sliku
u knjizi čežnje.
Zarobljen
u vremenu nadanja,
gledam bez daha
rapsodiju boja i osjećaja,
mada nedostojan
tvog pogleda.
Tražim te još ovu noć
da budeš tu,
daleka od prolaznosti
nemilosrdne rijeke
bez povratka
što te krade svakim trenom.
Tjera, goni
i ne pita
što duša dušu
još uvijek boli.
Dean "Poss" Plazonić
srijeda, 23.12.2020.
Znam što želim
Lutam
a nisam izgubljen,
hodam i osluškujem
svijet oko sebe.
Ne žurim se nikuda
dok polako stazom gazim,
uvijek na kraju,
na začelju kolone.
Tumaram tako
već pola vijeka,
bezvoljan, neraspoložen
kao i ovo vrijeme.
Zato ne pratim
ovaj moderan trend
i ne tražim se
u opisu tom,
Ja sam ipak ja,
svoje misli, svoje riječi,
svog dijela
i tijela gospodar.
Ne osvrćem se
i ne gledam sa strane,
znam što želim, kuda idem,
kome pripadam.
Dean "Poss" Plazonić
LIRSKA PJESMA
Zagrli me nježnošću
Kao biserje jutarnje rose
Što prigrli plodne njive
I cvjetne livade.
Dodirni me
Kao dašak lahora u zori,
Što maslačak nosi
Pod vedrinom neba.
Ogrij me toplinom
Svog jutarnjeg sunca,
Što se budi
U očima tvojim.
Umiri moje strahove,
Titraje duše,
Kao bonaca
Što uspava more.
Opusti se
I ljubi me,
U žuboru vala
I mirisu lavande.
Osjećam te u blagosti
Mjesečeva svjetla,
U ritmu lirske pjesme,
Što je za te sretan pišem.
Dean "Poss" Plazonić
utorak, 22.12.2020.
BREME
Misliš li
Da bi trebali zastati,
Sjesti i predahnuti,
Uhvatiti malo svježa zraka.
I odmoriti
Teške bremenite noge.
Dugo koračamo dolinom bola,
Prljavih, ranjenih stopala.
Nismo birali
Ovo breme
I ovaj križ
Što ponosno nosimo.
Prihvatili smo sve,
Baš sve što nas stišće,
Krotka i ponizna srca
Sačuvali smo nadu.
Zar ćemo sada stati,
Idemo, idemo dalje,
Slobodni, neiskvareni
Uzdignuta čela.
Vrijeme nije granica,
Ljubav je
Naša zadnja stanica.
Dean "Poss" Plazonić
nedjelja, 20.12.2020.
UTORAK
Bio je to sasvim običan dan, ništa spektakularan, dan kao svaki drugi osim što je bio utorak. Od svih dana u tjednu Dora bi najviše voljela kada bi mogla prespavati utorak ili jednostavno da nekim dekretom ukinu taj dan u tjednu. Ponedjeljak je za nju bio mila majka spram utorka, uvijek je u društvu znala reći da je to dan koji niti prdi niti smrdi.
Jednog takvog utorka probudila se bez jutarnjeg presinga, imala je vremena skuhati sebi prvu kavu. Djeca su spavala, škola im je tog tjedna bila u popodnevnoj smjeni, nije ni morala žuriti kući jer će ih muž odvesti sa svojim autom do škole. Sa šalicom u ruci, izašla je na terasu svog stana. Oko nje se širio miris kave i jutra što se pred njenim očima lagano budilo, protezalo nježne proljetne jutarnje zrake po terasi gdje se nalazila Dorina nova kutna garnitura u kojoj je voljela provoditi slobodno vrijeme ispijajući gutljaje kave dok je odmarala pogled na morskom plavetnilu što je grlilo šljunak gradske plaže.
Koji predivan dan – reče Dora dok se lagano protegnula sjedeći u pletenoj fotelji – šteta samo što je utorak. Mir, tišina i još lipo vrime, predobro za jedan utorak.
Dok je ispijala posljednje gutljaje pomisli kako joj ovaj dan ništa neće pokvariti, bez obzira na to koji je dan u tjednu. Odlučila je da je neće doticati glupi komentari i priče kolega, posebno Ivana koji joj je za rođendan poklonio šalicu za kavu sa slikom štrumfa Mrguda ispod kojeg je pisalo „Mrzim utorak“.
Promet tog jutra nije bio posebno gust, brzo se provezla gradskim ulicama što su vodile do njene firme. Svako raskršće kroz koje bi prolazila dočekalo bi je sa zelenim svjetlom. Za divno čudo, čak je iz prve pronašla parking mjesto i to je bilo zadnje slobodno mjesto pred firmom. Ta spoznaja joj je posebno razvukla osmijeh na lice. Inače je znala izgubiti i po 15 minuta kružeći po kvartu u potrazi za parkingom.
Pa ne mogu vjerovat, kako me je jutros krenulo – sama će sa sobom dok je izlazila iz auta.
Posebno joj je bilo drago kada je vidjela onog papka iz platnog kako se vrti s autom po parkingu.
Otpast će mu i ono malo kose od muke dok se uparkira – pomisli s podsmjehom.
Tog dana nije bilo nešto previše posla u robno – materijalnoj službi javnog gradskog prijevoznika gdje je bila zaposlena. Ostalo joj je par računa koje je trebala zaključiti i odnijeti rukovoditelju financijske na potpis. Nije se žurila sa poslom, već se spustila niz hodnik upravne zgrade do aparata za kavu kraj kojeg se već skupila nekolicina djelatnika.
Hoćeš jednu zapaliti s nama – bio je to Ivan, kolega iz razvoja – Ana i Marina su već u pušioni.
Doći ću samo da uzmem kavu – odgovori mu Dora dok je kopala po novčaniku.
Ne kopaj po takuinu, evo ti medo, ja te jutros častim kavom – reče Ivan dok je pružao kovanicu od pet kuna prema Dori.
A baš ti fala, nisam ni vidjela da nemam sitnih uza sebe, što bi sad popila kavu – odgovori Dora Ivanu dok je ovaj otvara vrata pušionice.
Aj ne zahvaljuj, već požuri dok ne dođu šefovi da u miru popijemo kavu – reče Ivan
Ovo neće na dobro - pomisli Dora dok je ubacivala kovanicu u aparat – previše dobro mi je krenuo dan, još mi on plača kavu a utorak nije ni spomenuo.
Sati su brzo curili, imala je osjećaj da se nije ni okrenula a već je došlo vrijeme za pauzu. Cure su je pozvale hoće li s njima do obližnjeg kafića na kavu. Međutim nije joj se dalo izlaziti, ostala je uživati u tišini ureda i muzici što je dopirala s radija. Danas kao da je urednik programa baš specijalno za nju sastavio popis pjesama koje su išle u eter.
Sad bi baš pružila noge na stol i zapalila s guštom, kakve sam sreće uletjela bi mi ona kokoš od Ivanke iz pravne – pomisli Dora – ta osjeti miris duvna na kilometre.
Nije se pošteno ni ugnijezdila u svojoj uredskoj stolici kada vrata kancelarije se otvore, bile su to djevojke s Ivanom.
Otkud vi, pa zar niste na kavi – upita Dora
Ma koja kava, pokvario se aparat za kavu i to taman kad smo naručili – mrzovoljno promrmlja Marina – Ivane hoćeš ti poći do našeg aparata donijeti kave.
Ništa od mira i uživanja u muzici, kao da mi nije suđeno pustiti malo mozak na pašu. Sada moram slušati njih i njihove pizdarije - promisli Dora dok je s kiselim izrazom gledala u Marinu kako se žali na kafić, vlasnika kafića i propalu pauzu
Vrijeme nakon pauze nije bilo zahtjevno, čak je i rukovoditelj bez nekih zamjerki i predavanja potpisao račune. Sve je išlo nekim normalnim tokom, bez dodatnih napora i stresova tako da je relativno brzo stigao kraj radnog vremena.
Ekipa, hoćemo li na piće, da nadoknadimo propuštenu pauzu – upita Ana prijatelje dok su se spremali za odlazak kućama.
Može te bez mene, ja ću ravno doma – odgovori Dora
Je si neka, nisi ni na pauzi htjela ići s nama – dobaci Marina
Takav je dan cure, kući me čeka dosta obaveza, ne mogu sad zasjest u kafić – slaže Dora jer je dobro znala da je kući ne čeka ništa, djeca će već biti u školi, čak će je dočekati i skuhan ručak.
Svaki dan na povratku s posla, Dora bi svratila u jedan od dva trgovačka centara što su se nalazili na njenom put prema kući. Nije se opterećivala u koji će svratiti. Mada joj je najzgodnije bilo skoknuti do Malla. Voljela je kupovati u Intersparu, pogotovo jer bi parkirala odmah kraj ulaza pokraj kojeg se nalazio Špar. Sviđalo joj se to što je mogla uz put obaviti potrebnu kupovinu da se poslije ne opterećuje bespotrebnom izlasku iz kuće. Kupila bi sve sto joj je trebalo za taj dan, te se u miru mogla posvetiti kući i svom zasluženom odmoru. Tako je i ovog utorka kao obično po dobroj staroj navici svratila u kupovinu.
Kada je ušla u dućan imala je što i vidjeti, gužva, čovjek na čovjeku, jedva se probijala s kolicima između polica da obavi kupovinu. Požurila je uzeti par sitnica što su joj neophodne za današnji dan te se uputi prema dijelu trgovine gdje su se nalazile blagajne nadajući se da će tamo naći jednu kasu s najmanjim redom. Međutim na blagajnama je gužva bila još veća. Na brzinu je projurila kroz masu svjetine prema jednoj od blagajni gdje joj se učinilo da je manja gužva. U redu ispred nje stajao je neki nepoznat lik- Pogledavao je onako krajičkom oka. Shvatio je da joj se žuri, vidjevši je kako nervozno stupče u mjestu. Uvijek ima nekih finih ljudi, rekli bi kavalira starog kova što ustuknu sa strane da vas propuste, tako je i ovaj frajer, visok, crne kratke kose s tamnim naočalama na glavi, kad je došao red na njega pomakao se u stranu.
Šinjorina izvolite prije mene, vidim da vam se žuri – dobaci lik onako smješkajući se
Dora mu se zahvalila, nije ga baš ni pogledala, tek onako krajičkom oka dok je blagajnica tipkala po kasi vršeći naplatu. Nije izdržala da se ne okrene i pogleda u lika koji ju je ljubazno propustio. Međutim pogled joj je privukla njegova majica s velikim natpisom na njegovim prsima. Pomislila je u prvi tren da joj se učinilo, pa je vratila pogled ponovo na njegovu majicu na kojoj je pisalo "Reci svojim sisama da ne gledaju u moje oči". Osjetila je da se taj tren zacrvenila, njeni obrazi su dobili laganu crvenkastu notu stida. Odmah je pogledala niz sebe, u prvi tren pomislivši da joj nije dekolte otkopčan, mada je znala da nema dekolte, jer se to jutro odlučila obuci običnu laganu pamučnu majicu uz vrat ali to je bila prva reakcija. Tip je primijetio Dorinu reakciju i lagano se nasmiješio, a onda i sama Dora, pa i svi ostali u redu, koji su već vidjeli o čemu se radi.
Poželjela je taj tren u zemlju propasti, toliko je već osjećala nelagodu da više nije mogla stajati u njegovoj blizini. Onako sva zbunjena u žurbi kupila je stvari s blagajne, moleći Boga da što prije blagajnica završi račun, a ona onako preko volje, kao za dišpet nije mogla sporije ili su se te sekunde Dori činile kao vječnost. Napokon je pokupila sve namirnice, platila račun, ni sama ne znajući kako je izletjela na parking. Dok je ubacivala stvari u auto, slučajno je podigla pogled prema ulazu kao da je znala da je netko gleda. Bas tamo na ulazu ugleda opet onog istog tipa, stajao je naslonjen o ogradu stepeništa sto se spuštalo prema parkingu. Stajao je i gledao prema njoj.
Odjednom se trgne, krene niz stubište pravo prema mjestu gdje je Dora parkirala svoj auto. Onako sva zbunjena u panici brzo sjela je u auto, dok je okretala ključ da pokrene motor čula ga je kako joj dovikuje, pogleda u retrovizor i ugleda ga kako maše rukom. Srećom uspjela je pokrenuti motor prije nego je stigao do njenog auta. Pobjegla je glavom bez obzira, vozeći se niz ulicu već se lagano opustila i oslobodila stresa vrteći lagano film u glavi.
- Što je s tobom ludo jedna - rekla je onako sama sebi naglas - daj saberi se, zašto se stidiš natpisa na nečijoj majici.
Pa nastavi onako glasno razmišljati - Zašto je krenuo prema meni, možda me htio zvati na kavu. Dora dosta blamiranja za jedan dan - rekla je onako prasnuvši u smijeh, te nastavi - možda ovo i nije sve bilo slučajno, ipak je danas utorak.
Dean Poss
četvrtak, 17.12.2020.
TREBA IĆI DALJE
Prošetat ću se
U smiraju dana
U nemiru
Nadolazeće noći.
Skriven
Od gorčine bijesa,
Vjetra što s prezirom
Na mene gleda.
Ne razumijem
I ne dotiču me,
Te njegove
Neprihvatljive riječi.
Riječi mržnje
Ogovaranja,
Te bahate zavisti
Osvete i kazni.
Ne primam k sebi
Taj osjećaj straha,
Što ga oluja
U srcu nosi.
Znam
Treba ići dalje,
Makar dušu boli
Kad se jutro istine boji.
Dean "Poss" Plazonić
srijeda, 16.12.2020.
NETKO POPUT TEBE
Ne slušam vjetar
Što za mnom viče,
I ne gledam
Što je istina a što laž,
Kada znam što volim,
Kada znam što hoću.
Volim noć
I njenu tamu
Dok tišinom uštap grli.
Volim oluju,
Njenog glasa huk,
Uzburkano more
I valova ples.
Volim
Nešto drugačije,
Nesvakidašnje,
Nekog poput tebe.
Dean "Poss" Plazonić
nedjelja, 13.12.2020.
DUŠA VIŠKEGA ŠKOJA
Ni problem
Ma to je gušt,
Užonca provo na feštu
Po Visu puć.
Nikoga ni briga
Koji bend sviro,
Tuko puć,
Pepe kalafot iz Komiže
Svoje pisme recitiro.
Gušt ga je gledot
Dok bati i klokoće,
Cekoj, cekoj
Ma fermoj.
Ca je sad
Hoće bit "Dlaka",
Ma ca te briga
Svako je na mistu,
Svako je dobra.
Kad Kalafot
Svoje pisme recitiro,
Svako imo dušu
Viškega škoja.
Dean "Poss" Plazonić
petak, 11.12.2020.
TI TO MOŽEŠ
Kažu mi
Budi strpljiv,
Ne broji dane
Sve će samo doći.
Radi pažljivo
I budi detaljan,
Pripazi na riječi
Na te zareze i točke.
Nemoj se zavaravati
I opustiti se,
Daleko si još
Od svoga cilja.
Vjeruj i doći će to
Kada se najmanje nadaš,
Kad utihnu očekivanja
Samo budi strpljiv.
Otvori dušu
Svoje zarobljene misli,
Pusti riječi
Da slobodno poteku.
Ti to možeš
Ako uistinu želiš,
I nitko ti to
Uzet ne može.
Dean "Poss" Plazonić
srijeda, 09.12.2020.
OSTANI
Ostani,
Kada noć zadrhti,
Mada teško je
Sada razmišljati
O nama.
O dva čudaka
Što sjede na kiši
Sa smiješkom na licu.
Šutiš,
Ne govoriš,
Dok nebeske suze
Niz obraz klize.
Poput daška vjetra
Dodiruješ mi misli,
Tiho,
Nježno i dugo.
Ne gledaj u nebo,
Ostani uz mene
Još trenutak dva,
Da osjetim šapat usana tvojih,
U pjev mora, u šum bora.
Ostani
I oduzmi dah,
Dahom duše
Za kojom venem.
Dean "Poss" Plazonić
VJETAR
Usnuo je vjetar
U krošnjama vrbe,
Skriven
Od sunčanih zraka.
Uživajući
U mirisu dana,
Dok poljanom
Sluša tišinu.
Sunce tvrdoglavo
Ne da vjetru mira,
Prosijava zrake
Kroz razlistane grane.
A on malo leži
O granu sjedne,
Pa s visine
Gleda more.
Pjevušeći prkosno
Bez imalo stida
Već pomalo
Na more bijesan.
Pa ga štipa,
Grli,
Bahato mu
Kose bile mrsi.
Gledam ga plaha
Dok nestaje,
Odlazeći u zagrljaj daljini
Šapućući o nama.
Dean "Poss" Plazonić
PROGOVORI SRCEM
Odlaze misli
Putima čudnim,
Nama nepoznatim
Odlaze da se vrate.
Kao nepozvan gost
Što krenu s usana,
Kada tišina sjetu
Pozove na red.
Riječi što skrivah
Ljubomorno,
Duboko u sebi
Od samoga sebe.
Vrijeme je
Kada treba odbaciti maske,
Izgovoriti riječi
Isklesane u njedrima.
Progovoriti srcem
Što neizmjerno voli,
Što ljubavlju diše
Vene za tobom.
Dođu tako misli
Sjetne i sretne,
Kao nepozvan
Gost.
Dean "Poss" Plazonić
utorak, 08.12.2020.
DOSTA JE
Zašto šutjeti
Ne izustiti,
Ono što te muči
Što dušu tvoju tišti.
Čemu gutati riječi
Ukočeno u mjestu stajati,
Dok prsti se grče
U šaku punu srdžbe i bijesa.
Povikni
Pusti svog grla glas,
Ne dozvoli duši
Da iznova vene.
Osjeti olakšanje
Taj dah zadovoljstva,
Izgovori tu riječ
I lupi šakom o stol.
Šutnja je bol
Grijeh i patnja,
Pogledaj sebe i reci
Dosta je.
Dean "Poss" Plazonić
NAŠE VRIJEME
Ljubit ću te polako
Neću žuriti,
Zaustavit ću vrijeme
Što na nas čeka.
Ne žurim
Ljubeći usne,
Tvoje oči i tvoj vrat
Jer noć nema kraj.
Nazdravimo
Nama u čast,
Okusom vina
S usana naših.
Voli me
Grli, stišći,
Budi moja oluja
Vjetar i trak sunca.
Ljubi me
I ljubit ću te,
Dok nestajemo
U svitanju dana.
Puni vjere i nade
Čekamo naše vrijeme,
Kad nas san iz jave prene
Kada postajemo jedno.
Dean "Poss" Plazonić
STUDEN SPLITSKE NOĆI
Prevrnuti ću džepove
Prašnjavog kaputa,
Tražeći negdje zaturene
Zapisane misli.
Samozatajan
Na oko čudan,
Džepova šupljih
Posve tih.
Pratim svoju sjenu
S malo nevjerice,
Između perivoja
I ladanjskih imanja.
Tražeći misli
U tračku svjetla,
Spontano koračam
Da studen ne probudim.
Gledam
Čekam i osluškujem,
Svoje želje
Na korak do tebe.
Zagrnut plaštom sjete
Sa srcem na dlanu
Grlim te mislima
U studeni splitske noći.
Dean "Poss" Plazonić
ponedjeljak, 07.12.2020.
NAPISAT ĆU PJESMU
Napisat ću pjesmu
O neprolaznoj sreći,
Što skrivam duboko
U nutrini svog bića.
Pisat ću tišinom
Ruku punih topline,
Jedva čujno
Da ne probudim jutro.
Otvorit ću dušu,
Pokloniti srce,
Uzdignut od poraza
Na krilima nade.
Nek pjesmi
Noćas nema kraja,
U njoj se
Sreća iznova rađa.
Pisat ću polako,
Sretno i sjetno,
Nudeći ljubav
Svakim sljedećim stihom.
Dean "Poss" Plazonić
nedjelja, 06.12.2020.
BILJEŽNICA MISLI
Zaboravih,
zagubih riječi
posložene u stihu.
Zapisane u bilježnici
mojih misli,
ne izrečene,
olovkom ne zapisane,
ishlapile su
na suncu prolaznosti.
Što je tu je,
neću dizati paniku,
širiti bespotrebnu nervozu
što vrijeme krade misli.
Otvorit ću
škrinju svojih sjećanja,
obrisati prašinu i potražiti
neke zaboravljene drage slike.
Ne gledajući,
posegnut ću za njima
vadeći jednu po jednu
bez reda i poretka.
Izvadit ću
pred sebe sliku,
što iznova
posložit će riječi.
Na jedno proljeće
i šarenu jesen
u mirisu
lepršave kose.
Dean "Poss" Plazonić
IZDISAJ SNOVA
Pozvat ću te
Još večeras,
Pod nagovorom
Svojih nadanja.
Osjećajući te noćas
Više nego ikad do sada,
U svakoj kapi radosti
Što niz obraz traži spas.
Dok u tami
Ukazuje se tvoj lik,
A duša u njemu
Traži utjehu i mir.
Pozvat ću te
Na oproštaju noći,
Na korak
Do novog jutra.
U gustoj krošnji
Mirisnog bora,
U zagrljaju maestrala
I ljepoti mora.
Pozvat ću te
Na izdisaju snova,
Dok klečim pred vratima
Tvog zaborava.
Dean "Poss" Plazonić
OGLEDALO
Ne brinem se,
Mada tek tako
Olako izrečeno
Čudno zvuči.
Uistinu se
Ne brinem,
Mada već godina
Za godinom je prošla.
Ja još uvijek
Istim žarom
U ogledalu sjećanja
Tvoj hod gledam.
Još te jasno vidim,
Poznajem tvoj lik,
Svaku grimasu
Svaki tvoj mig.
Ne brinem se,
Jer znam
Da priznati neću
I nikad to nećeš znati,
Da si tu.
U svakoj mojoj misli,
Svakoj napisanoj riječi,
U stihu ili pjesmi.
Godina za godinom
Već je prošla,
Ti još uvijek stojiš tu,
U mome ogledalu.
Dean "Poss" Plazonić
subota, 05.12.2020.
RIJEČI SU SUVIŠNE
Ne gledaj me
Tako čudno,
S upitnika sto
Kad sve je jasno.
Odaje te
Taj smiješak mio
Što se ispod jagodica
Od mjeseca skrio.
Riječi su suvišne
Kada osjećaš
Što je istina
A što je laž.
Tu nema prevare
Slatkorječivosti,
Upakirane u celofan
Nesvakidašnjih priča.
Tek kratka, iskrena
Izgovorena riječ,
U ono malo
Preostalog vremena.
Kada vrijeme
Ne gleda nas,
Neumoljivo odlazeći
U nepovrat.
Reći ću da volim noć
I ovaj mjesec,
A najviše volim osmijeh
Što ispod jagodica skrivaš.
Dean "Poss" Plazonić
četvrtak, 03.12.2020.
TVOJE MORE
Za tebe
Bio bih sve
Sve što
Danas trebaš.
Bio bih granitni stup
Tvoj oslonac,
Tvoja potpora
Dok umorna hvataš zrak.
Bio bih sve
Tvoj izvor,
Tvoje rijeke tok
Tvoje more.
More što na ušću
Svoju rijeku čeka,
Da se duša s dušom
U jedno spoji.
Bio bih tvoj svjetionik
U olujnoj noći,
Sto te sigurnu
Pod ruku vodi.
U zagrljaj
Tvoju luku spasa,
Što te čuva
Dok mirno spavaš.
Dean "Poss" Plazonić
