Pozvat ću te
Još večeras,
Pod nagovorom
Svojih nadanja.
Osjećajući te noćas
Više nego ikad do sada,
U svakoj kapi radosti
Što niz obraz traži spas.
Dok u tami
Ukazuje se tvoj lik,
A duša u njemu
Traži utjehu i mir.
Pozvat ću te
Na oproštaju noći,
Na korak
Do novog jutra.
U gustoj krošnji
Mirisnog bora,
U zagrljaju maestrala
I ljepoti mora.
Pozvat ću te
Na izdisaju snova,
Dok klečim pred vratima
Tvog zaborava.
Dean "Poss" Plazonić