Prognani
Iz Božanskih vrtova,
Lutamo zemaljskim svijetom
Od nemila do bestraga.
Razapeti
Između ognja pakla,
Rajskih zatvorenih vrata
Hodamo bosi kaldrmom života.
Tražeći se
Okovani vremenom,
Što neumoljivo
Odlazi u nepovrat.
Bez šapata
Potpuno tihi,
Zaboravljamo
Što bješe jučer.
Ne čekajući
Što donose nova jutra,
Gledamo prkosno
Istini u oči.
Spotičući se
Na dana obećanja,
Poput tereta
Što kičmu lomi.
Stojimo umorni, bez daha
Žulja punih stopala,
Tražeći ruke olakšanja
Što breme s pleća sklanja.
Dean "Poss" Plazonić
Krenuti ću s jutrom
Ulicom naših sjećanja,
Nogom pred nogu
Koraka laka.
Potražit ću te
Na raskrižju života,
Između perivoja
Čežnje i prkosa.
Stajat ću sam
Na stanici prolaznosti,
Iščekujući kompoziciju
Neostvarenih snova.
Čekat ću tvrdoglavo
Na istom mjestu,
Davno zaboravljenom
Izgubljenom u zapećku misli.
Hodam dalje
S osmijehom na licu,
Džepova punih sjećanja
Ponosan pomalo bezobrazan.
Dok gledam
Prolaznost u oči,
Što na krilima vjetra
Vodi u zaborav.
Dean "Poss" Plazonić
Možeš li
Tako dalje,
S tim bremenom
Teretom oko duše.
Rukama torba punih
Grižnje i kajanja,
Što jutrom nudi gorčinu
Hladne kave bez šećera.
Možeš li
Tako dalje,
Zatvorena
U svoja četiri zida.
Blijeda, isprazna, tiha
Gledaš neka čudna,
Tebi neprihvatljiva
Svoja lica.
Tako blizu
A tako daleka,
Od vrata što dijele
Bezdan od raja.
Možeš li umjesto utjehe
Iznova život kušati,
Neizvjesnost
Zamijeniti bojama sreće.
Vjeruj da vrijedi
Vjerovati,
U sebe.
Dean "Poss" Plazonić
Čudno je vrijeme
Što tišinom priča,
Bez znakovlja interpunkcije
Dok dušu crvotočina nagriza.
Zarobljenu u prolaznosti
I sva pitanja,
Svi odgovori
Ne znače baš ništa.
Kad vrijeme radi svoje
Dok umoran klečiš,
Od ustajanja
I novih padova.
Vrijeme ne čeka
Ne okreče se ,
Ne gleda
Dok bira nove staze.
Neisplativo je tada
Mir svoj krasti,
Prije ili poslije
Sve se riješi.
Sve sjedne
Na svoje mjesto,
Kad vrijeme
Učini svoje.
Dean "Poss" Plazonić
U polumraku sobe,
na poljani zelena satena,
nježnim strunama tišina
melodiju svoju svira.
Ispisuje poeziju strasti
po fragmentima naga tijela
red po red,
stih po stih.
Predajem se ponizan
mirisu tvog proljeća,
dok želja misli
pod ruku vodi
u molitvi uzdaha
stazom usana vrelih
što dodirom
poeziju sklada,
potpisanu okusom soli.
Dean "Poss" Plazonić
Zatvori vrata
Za sobom,
Polako da ne škripe
Da ne stvaraju buku.
Zatvori
Prozore osjećaja,
Od propuha studeni
Što jutro u svitanju grli.
Ne sjedi potišteno
U ta četiri zida,
Od studeni hlada
Uvijek bježi.
Ne vrijedi
Svjetlosti okrenuti leđa,
Opruži se pod suncem
Sunce duši godi.
Pruži si mir
Pruži si šansu
Preskupo je
Sebe gristi.
Dean "Poss" Plazonić
Ne zanima me
Uistinu me ne zanima
Baš ništa
Što mi želiš reći
Ne razmišljam o tome
Što sada misliš
Ne opterećujem se
Mislima, riječima
Izrečenim floskulama
Ne trebaju mi objašnjenja
Sve to što nosiš
U duši pravednika
U vreći opravdanja
Kada opravdanja nema
Ostat ću vjeran sebi
Dalek od izdaje
Dostojan vlastite duše
Ne nudeći razočarenje
Tugu i bol
U praznini dana obećanja
Gledajući istini u oči
Na hridi pravednosti
Stajat ću miran i svoj
Dean "Poss" Plazonić
Ne brini se
Tako je došlo vrijeme,
Krenuti se dalje mora.
Zato podigni glavu
I ne gledaj,
U prašinu
Što na putu leži.
Ne ispiši tuge trag
Što krijepi žedne,
Pod nogama usne.
Ne misli previše
Dok na raskrižju biraš put,
Sve odgovore
Na pitanja znaš.
I to breme
Što na plećima nosiš,
Ovisi samo o tebi.
Zato kreni
Kroz šikaru života,
Ponosno gordo gazi.
Tek tu i tamo
U sjećanje zagrebi,
Snova se
Nikad ne odreci.
Dean "Poss" Plazonić
Zaobići ću tišinu
Preskočit ću zidove,
Sve barijere i zabrane
Što pred mnom stoje.
Što iz ludosti
Što iz želje,
Prkosan
Pomalo sebičan.
Krijem te
Od prolaznosti,
Neizvjesnosti zuba vremena
Što nagriza sjećanja.
Krijem te u igri riječi
Dok misli olovku grle,
Na bijeloj poljani
Zaigranih slova.
U par crta
Slobodna stiha,
Što s jutrom
Na te sjećaju.
Dean "Poss" Plazonić
< | srpanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić