Dvije šalice
Na stolu leže,
Pogled preko njega
K tebi bježi.
Ruke željne
Primiču se,
Sve bliže i bliže
Dodiru što miluje čula.
Stopalo
Nježno klizne
Uz bedro se stisne.
Sad bi trebalo
Vratiti se kavi,
Što mirisom
Realnosti budi.
Ariju snova
Vjetar zbilje ruši,
Ta nježna kava mala
Sve želje naše je znala.
Dok pod stolom
Uz kavu,
Ljubav
Se probudila.
Dean "Poss" Plazonić
Sjedni uz mene,
između zore
i zalaska sunca.
Obuhvati me blizinom
i zagrli tišinom
na izdisaju jesenjeg dana
dok lebdimo zarobljeni
u krugu vlastite sreće
ispod grana divljeg kestena.
Očarani vidicima
predivnih boja
u dašku listopada
kada jesen kistom
sjetne slike riše,
nestajemo zagrljeni
u šapatu
jesenje priče.
Dean "Poss" Plazonić
Polako pada noć
Još noćas
Moru valja poći
Dalekim obalama
Sprema se doći
More je zove
Na daleke pute
Nove škoje, mirne uvale
Bonacu u njima naći
More je nosi, baca
U ljepoti plava vala
Dok u orahovoj brodskoj ljusci
Mirno, tiho spava
Negdje na pučini
Lanternu svoju sanja
Dean Poss
Riječ majka,
Tako jako zvuči,
Što o njoj reći
Da već rečeno nije.
Da u nekoj pjesmi
Stihove već ne krasi,
Dok poput svjetionika
Na hridi života čvrsto stoji.
Čuva od nevremena,
Vjetrova sa sjevera i juga
Što udaraju
I tuku o nas.
Od kolijevke
Pa do dalekih mora,
Prati svaki korak
Pogledom svoga oka.
Majka,
Riječ nježna,
Kao granit čvrsta,
Dok na grudima joj spava
Ljubav nježna,
Kao suza čista.
Dean "Poss" Plazonić
Noć,
tamna noć,
ona će polako
zaboravu poći.
Noć,
tamna noć,
s jutrom zauvijek
tuga će proći.
Jer moje si jutro
što razdani tamu,
moj si dan
u kom blista
sunca sjaj.
Moja si noći
i zvijezda sjaj,
moj najljepši san
što me iznova vodi,
novom jutru
u novi dan.
Dean "Poss" Plazonić
Ježurci
Tilom mile,
Kao
Da si od svile.
Dok si naga
Uz tijelo moje,
Na postelji
Od satena.
Prelijevaju
Se boje,
U igri svjetla
I sjene.
U očima tvojim
Dok gledaju,
U mene.
Dean "Poss" Plazonić
Ležim u tišini
što odzvanja glasno
prazninom sobe.
Pokušavam zaspati
al' ne ide,
zarobljenih misli
san na oči neće.
Tijelom
tjeskoba luta,
strah i bojazan
mojim mislima pluta.
Okuje srce
što ludo lupa,
čežnja vrisne.
struji, bukti
želja luda
u venama umjesto krvi.
Za ratnicom
mojih dugih
tamnih noći.
Dean "Poss" Plazonić
< | svibanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić