Možeš li
Tako dalje,
S tim bremenom
Teretom oko duše.
Rukama torba punih
Grižnje i kajanja,
Što jutrom nudi gorčinu
Hladne kave bez šećera.
Možeš li
Tako dalje,
Zatvorena
U svoja četiri zida.
Blijeda, isprazna, tiha
Gledaš neka čudna,
Tebi neprihvatljiva
Svoja lica.
Tako blizu
A tako daleka,
Od vrata što dijele
Bezdan od raja.
Možeš li umjesto utjehe
Iznova život kušati,
Neizvjesnost
Zamijeniti bojama sreće.
Vjeruj da vrijedi
Vjerovati,
U sebe.
Dean "Poss" Plazonić