Šutiš,
Ne govoriš ništa,
Pogled tišinom priča,
Meni tako blizak,
A opet tako dalek.
Dok vodim te pod ruku,
Putevima mojih snova,
Tvojim se zovem
A znam da nisam.
Gledam te mislima,
Tihu, nepomičnu,
Tu različitost
U prirodnosti tvog bića.
Gledam te žudnjom,
Nadohvat željnih ruku
A tako nedodirljivu, nedostižnu.
Ne trebam sada ništa,
Stojim zarobljen u tišini,
Bez riječi, u jednom pogledu.
Za sreću tek dovoljnom,
Iskrenom osmijehu tvom.
Dean Poss