Zaglavio sam negdje
u polusnu,
između tišine noći
i izmaglica snenog dana.
Postavljajući sebi
nesuvisla pitanja,
jer zorom
odgovora nema,
tek segmenti
raspršenih snova
što u lokvama kiše
na cesti leže.
I ne vrijedi
da ih skupljam,
pred svitanje
otplovili su rijekom,
svom ušću, moru strepnje.
A ja hodam,
ulicama lutam,
pogledavam iza svakog ugla
tražeći tvrdoglavo trag,
zagubljenih, negdje zabačenih
purpurnih boja jeseni,
što na listu kestena
verse moje piše.
Dean "Poss" Plazonić