Izvadit ću
s novim jutrom
papir poput snijega bijeli.
Oslobodit ću
sebe u sebi
pa neka bude
što mora biti.
Dok olovka
zaigrano slova riše,
preletjet ću
uzburkana mora,
ponor nesigurnosti
i neugode.
Prevrćući riječ po riječ
što ljepotu u sebi nosi,
zaronit ću
u beskrajne modrine
strasti i požude,.
Posadit ću
ono zrno sjete,
da me budnim drži
dok u pjesmi sanjam tebe.
Dean "Poss" Plazonić