Ostavit ću iza sebe,
Breme ponos i prkos,
Odbacujući noćas bojazni
Vlastita nadanja i strepnje.
Progutat ću dah tjeskobe,
Što miriši sjetom
U praskozorju zbilje,
Što dijeli me od tebe.
Priznati ću redom sve,
Sve što nije
I sve ono što jeste.
Dišem iako disati ne mogu,
Zarobljen u prolaznosti
Što nemilosrdno kotrlja vrijeme,
Jednosmjernom ulicom bez povratka.
I opet iznova
Odišem melankolijom,
U kiši što tiho sipi
Tražeći te rukama,
U zagrljaju iluzije
Što miriše na tebe.
Dean Poss