Pogledah te
pomalo smeten,
to milo, plaho čeljade
i ne mogu se pomaknuti,
nasukan na hridi krasote
nepomičan sjedim.
U utrobi buktinje plam
što zatreperi, dršće
od putenosti tijela
što razlije
krvotokom žudnju,
opijenost vina
u slatkoći pogleda
ljepuškasta anđela.
Volim svaku tvoju crtu
što zaigrano krasi
izraze tvog lica.
Bojim se pomjeriti,
sklopiti umorne kapke
da djelić te divote
zauvijek ne umakne,
ode u nepovrat.
Dean "Poss" Plazonić