Ne možeš biti moj anđeo čuvar, ako mi ne uzvraćaš ljubav.

Mislim da svatko od nas ima anđela čuvara, možda čak i više njih. Ne moramo biti vjernici da bismo ih imali, dovoljno je samo malo okrenuti leđa i pogledati tko je tu kad proživljavaš život. Tko je tu kad ga živiš, ali i preživljavaš. Kada mi je misao o anđelu došla u svjesnost mislila sam na anđele koji se tiču ljudi, živih ljudi koji hodaju ovom zemljom jednako kao ja i ti sada.

U životu imam nekoliko anđela čuvara i presretna sam zbog toga. Ne mogu i ne smijem reći da su oni uvijek bili isti, mijenjali su se ti ljudi kako je tekao život i to je u redu. Mijenjamo se kao osobe, mijenjamo okruženje, mijenjaju se ljudi koji nas okružuju. Moji anđeli čuvari su ljudi za koje bih doslovno dala život. Ti ljudi su mi brisali suze kad sam padala, vraćali mi vjeru i nadu u život, ljubav, ljude oko sebe, pa čak i svijet jer je bilo situacija kada se je raspadao. Ti ljudi sa mnom dijele i dijelili su svu sreću svijeta koju sam proživljavala radeći stvari koje mi pune srce i dušu, od kojih rastem i približavam se nekim svojim ciljevima. Oni su moji junaci na zemlji.

Važno je spomenuti i one koji su to htjeli biti. Bilo je i takvih. Tukli su se u prsa da im je stalo, da me vole, da su pravi prijatelji, a htjeli su djelomično dijeliti život sa mnom. Tada su mi trebali, tada mi je to bilo dovoljno i mislila sam da ne mogu drugačije niti da drugačije zaslužujem. Takvi ljudi najčešće žele tu snažnu i jaku ulogu u tvojem životu, ali oni se ipak ne bi dali potpuno, oni bi to bili, ali na distanci. To tako ne ide. Kada si nekome anđeo, onda si tu i čuvaš mu leđa 100%, ne 98, niti 58. Želeći biti nečiji anđeo, prihvaćaš tu osobu onakvom kakva jest, sa svim neravninama i ravninama, sa svim glasnim i tihim tonovima, sa pokojom borom na licu, suznim očima i onim sretnim. Kada se već herojski želiš toga primiti onda moraš biti tu. Apsolutno tu, a ne relativno.

Nemoguće je biti nekome anđeo čuvar ako mu ne možeš uzvratiti ljubav. Zašto? Zato što svoje anđele čuvare voliš bezuvjetno i za njih bi dao život. Očekuješ da ti se jednako uzvrati, a ako se to ne dogodi, dolazi do pukotina srca, duše, pa i fizičke udaljenosti. Tada okrećeš leđa, ali ne da ti ta osoba njih čuva nego da joj kažeš zbogom. Zbogom jer nije vrijedna tvoje ljubavi ili možda jednostavno nije spremna, bez obzira što ti želi biti čuvar. Ne može, ne može dok god nije u stanju voljeti od glave do peta i nazad. Na manje se ne pristaje. Bez obzira o kojoj se osobi u tvojem životu radi. Sada ili ranije. Jednostavno ne zaslužuješ manje od maksimuma.

Teško je naći pravog anđela čuvara, priznajem. Teško je nekome reći samo tako odi, ne zaslužuješ tu poziciju.

No, kada nađeš prave, ovi pogrešni će ti se činiti kao prašina koju otpuhneš i za kojom se nikad više ne osvrneš.