NEGATIVNA RUŽIČASTA

Prije jedno 4,5 dana vozim se ja tramjavem od trga prema Frankopanskoj i u oči mi upadne plakat na kojem je stajala ružičasta vrpca. Tada mi je kroz glavu prostrujila činjenica jutra mojeg 19. rođendana i tzv. prekretnice u odnosu prema vlastitom zdravlju. Išlo je to ovako.

Na moj devetnaesti rođendan probudila sam se kući, u svojem toplom krevetu, ustala ujutro, napravila kavu, sjela s mamom razgovarati (u pidžami), po starom, dobrom običaju. U pola toga razgovora, valjda sam se morala počešati po desnoj dojci ili nešto slično, kada sam opipala nešto tvrdo. Lagala bih kada bih rekla da istoga trenutka nisam protrnula i da mi je svijet nakratko zastao. Ni mama nije mogla sakriti zabrinutost, što se jasno isčitavalo na njezinu licu. Ne pišem ove retke kako bih imala svoju ispovijed kako je tekao cijeli proces već da bih mogla ispisati redove koliko mi se promijenila percepcija zdravlja. Mnogo stvari koje sam tada forsirala pale su u drugi plan. Shvatila sam da ipak ne mogu sve, da moram stati na loptu, misliti na sebe i svoj organizam i da je prva stvar očuvati tjelesno i mentalno blagostanje.

Ispostavilo se da je dobroćudno itd, itd. Ostatak je povijest, ali moja glava više nije. Od toga dana, do dana današnjeg, stavila sam svoje zdravlje na prvo mjesto. No, nažalost nakon toga sam postala svjesna ljudi, konkretno žena, naročito mladih žena, koje ne brinu dovoljno o svojem zdravlju. Dovoljna mi je bila činjenica da moj uži krug prijateljica do tada, dok nisu saznale što se meni događa nikada nisu obavile samopregled. Meni je to bilo osobno prestrašno, ali nisam ni ja do tada bila neki uzor. Bila sam tipična mlada osoba koja mrzi bolnice, smatrala da je nepotrebno otići na neki kontrolni pregled jer sam znala da me čekaju dugi redovi, cijela procedura i potrošeno pola života.

<strong>Tada mi je došlo u glavu kako niti jedan kolokvij, niti jedna kiša, niti jedna svađa, loša frizura i još more stvari nisu važni kao zdravlje. Ono je nepovrat. Ono je stup i stabilnost. Bez njeg nigdje ne možemo dalje.

Svjesna sam činjenice fenomena mladih koji imaju sindrom nepobjedivosti, nedodirljivosti i smatraju: „Ma daj neće se to dogoditi meni!“ , pa si vrlo često dozvoljavaju ne posjećivati kontrole koje bi trebale biti redovne, svjesno si uništavati organizam i sl.
Željela bih naglasiti važnost prevencije. Bilo kakve. U ovom slučaju se prije nekoliko dana obilježavao dan ružičaste vrpce, koji znamo valjda svi što predstavlja. Kada dođe do raka, može biti kasno, zato cure moje volite svoje tijelo i napravite samopregled. Ne oduzima mnogo vremena, a može napraviti čudo. Smatram da za zdravlje nema izgovora. Znala sam dobiti rečenice nazad poput: „Ma moje su premalene, pa nema se tu što napipati“, „Ja se toga bojim“, „Bolje ne kretati s time tko zna što će biti“. Vrlo često nismo ni svjesni koliku moć imamo. S kojim blagom upravljamo. Jednaki apsurd su žene koje smatraju da, ako nisu u drugom stanju, ne trebaju kontrolu ginekologa i tome slično. Mentalno zdravlje je već druga tema.

Danas mi nije tlaka otići na pregled, dapače, osjećam se kao superman zato što znam da neke stvari radim redovito. Da, ponekada izgubim pola dana radi rečenice: „Sve je u redu, vidimo se za pola godine“, ali mi isto to budi neopisiv mir i radost jer znam da sam napravila dobru stvar, da znam na čemu sam. Nešto slično kao kad znate da vas cura/dečko voli.

I za kraj bih se osvrnula na vlastitu glupost koju vjerujem da i vi svi činite. Na facebook-u je bio naslov da se Andrea Andrassy u tajnosti udala. Kao svaka budala ove zemlje, gladna tih glupih vijesti, koje naravno i pljujem kad stignem, sam otvorila i vidjela video na temu samopregleda. Ne reklamiram Andreu, ali svakako bacite oko. Korisnije je od mnogo beskorisnih stvari koje redovito „scrollamo“ na facebook-u. I ona je rekla najvažniju stvar-opipajte se žene moje! I tada mi je pala misao kako na neke stvari dajemo premalenu pažnju. Zapitajte se što možete učiniti, već sutra! Uzmite stvar u svoje ruke, pa ako treba i uputnicu. Znam da nije jednostavno si priznati neke stvari, ali samo trebate pobijediti strah u sebi i imati dovoljno vjere. Zdravlje nikada ne smije biti strah i sramota. Mnogo se toga može učiniti samo ako se na vrijeme krene. Sretno!