Čuvan te, jubavi mala

Najdraže mi je kada mogu sjesti sama sa sobom i razmišljati o čemu god mi duša toga trenutka želi razmišljati. Tada se volim prisjećati naših zajedničkih trenutaka i toga kako je sve to nekako započelo. U duši mi se tada jednostavno pojavi blagostanje i pobjegne onaj slatki osmijeh jer je duša puna i zna koliko si mi radosti unio u život. I sada kada i nakon ovoliko vremena stanem i razmislim isto se osjećam-to je taj neki neopisivi smiraj koji me obuzme.

Uh, koliko ti puta želim reći da si divan jer me i dalje voliš bez obzira što sam ponekada zaista nemoguća u nekim svojim razmišljanjima i postupcima. Brzopleta, ponekada nepromišljena, bez ikakve krive namjere, ali ti to razumiješ, nasmiješ se, zagrliš me i obrišeš sav teret s leđa koji sam do tada nosila sa sobom. Uvijek mi čuvaš leđa u čemu god da krenem i to je zaista blagoslov. Ja sam pomalo teška osoba priznajem, sve bih ja nešto htjela, pa hoću, pa srljam, ali ti mi i dalje kažeš „Ajde“, iako ponekada sve te moje ideje jesu možda malo nerealne. Jednostavno, divno je imati tako nekoga kraj sebe koji je uz svo moje vlastito ludilo osoba koja to ludilo razumije i podržava, ali i smiruje sve moje iscenirane, histerične napade bezazlene panike. Pa, mora neko od nas i biti normalan.

Tvoja je ljepota i tvoja velika brižnost i nježnost dušo moja, koja me tjera da se osjećam voljenom, zaštićenom, maženom i paženom do svemira i nazad, pa se opet ponekada zapitam jesam li ja to i zaslužila u tolikoj mjeri. Uh, voljela bih kada bi se mogao vidjeti mojim očima. Voljela bih kada bi i ti mogao vidjeti koliko veliko srce imaš i koliko mi radosti i mira donosiš u život. Volim reći da postoji život prije i poslije tebe. To ne daje mojem životu prije tebe crnu, ružnu i neugodnu notu, već samo želim naglasiti koliko se stvari u meni promijenilo odkako si došao u moj život. Ostala sam ja i dalje sanjar, ali malo racionalniji. I dalje meka i lakovjerna srca, ali malo promišljenija. Naučila sam voljeti svim srcem i umom po prvi puta u životu što je za mene bio veliki korak.

Dobila sam svog muškarca! Dobila sam osobu koja zna što želi, tu je uvijek uz mene, u dobru i u zlu i neda me nikome. To je to! Taj osjećaj pripadnosti je bolji i jači od svega što imam. Znati da si uvijek tu, za sve za mene, tu, prisutan, zainteresiran, ne iz navike, već iz goleme ljubavi i potrebe prema meni. Ma ljubavi ti ti moje bogatstvo koje se neda dušom opisati. Moje utočište u koje uvijek pobjegnem kada ovaj svijet postane pomalo nepodnošljiv za mene. Kada mi se iscrpe kapaciteti. Kada pomislim da sam slaba, nikakva i da ne mogu dalje. Tu se javljaš ti. Zagrliš, ne puštaš i kažeš kako će sve biti u najboljem redu. A to mi je trebalo cijelo vrijeme dok te nije bilo. Ali pronašla sam te. Hvala Bogu da jesam, onda kada mi je to najviše trebalo. I zato mi srce zatitra dan danas kada vratim vrijeme unazad na taj događaj. Nismo se ni tražili, a pronašli smo se. I neka smo. Ja znam da ću ja tebe uvijek voljeti i nadam se da ćeš i ti mene bez obzira na sve što jesam i ono što sam bila i ono što ću postati. Samo znam da se je teško odreći tebe, ako ću ikada to trebati, jer tada bih izgubila dio sebe. A do tada, ja ću i dalje sanjati snove u kojima me ti držiš pod ruku.

Oznake: samo ljubav