21

petak

rujan

2018

Osjećam te jako, samo tebi pripadam

"Postojalo je neko staro, prošlo vrijeme kada bih se uhvatila u maštanjima što želim u životu, točnije koga ja to želim u životu. Sjedila bih na rubu pučine, otkrivajući sebe, razmišljajući jesam li dostojna prave ljubavi, osobe koja će mi uzvratiti ljubav koju sam ja spremna dati. Bile su to dileme, priznajem, mučilo me. Znala sam oka ne sklopiti od užurbanih misli kriveći sebe kakva sam, nalazeći mnogobrojne razloge kako bih sama sebe potkopala u ponor. No, vrijeme zasigurno donosi svoje jer se neke kockice poslože kada za to dođe pravo vrijeme. U vrijeme kada sam odustala od same sebe pa i od ljubavi ljubav je meni pokucala na vrata. Došla je ljubav koja je bila spremna uzvratiti ljubav koja joj je dana. Ljubav koja je strpljiva, koja uz tijelo gleda i u duh. Ljubav koja grli, briše suze, veseli se zajedno sa mnom. Ljubav koja mi u svako doba čuva leđa. Odjednom sam shvatila kako nisam nikada tražila nemoguće. Tražila sam mrvice koje nisam do tada pronašla, a sada su tu. I tako je jednostavno, prirodno, kao da je to ono što sam dugo željela, čekala, čeznula. I ne dam ja to tako lako. Duša lebdi negdje u paralelnom svemiru, negdje daleko, jer je našla svoga životnog suputnika. Napokon je ispunjena, zrači, ne predaje se. Ovu sigurnu luku ne daje na kocku. "




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.