Oganj.blog.hr

KORNATSKA TRAGEDIJA – VJEČNA TUGA I SJEĆANJE



Danas, 30.kolovoza 2025. godine, u tuzi i molitvi obilježavamo sjećanje na žrtve tragičnog požara na otoku Kornat, 30. kolovoza 2007. godine, u kojem je smrtno stradalo 12 vatrogasaca.


Dao im Bog mir Božji, obiteljima, prijateljima, znancima i svim drugim ožalošćenima puno duševnog mira, a jedinom preživjelom, Franji Lučiću, puno zdravlja i svu sreću ovog svijeta.



Nakon tragičnog požara na otoku Kornat, 30. kolovoza 2007. godine, sa smrtnim posljedicama po gasitelje, ministar Unutarnjih poslova, Ivica Kirin, Odlukom, broj: 511-01-03-sl/2007. od 3. rujna 2007. godine osnovao je Interdisciplinarnu – ekspertnu radnu skupinu za razrješenje okolnosti požara i stradavanja vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine.


Za voditelja Interdisciplinarne ekspertne radne skupine imenovan je Branko Smrekar, pomoćnik ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje - ravnatelj Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja, a za članove eksperti (sveučilišni profesori, doktori i magistri znanosti, diplomirani inženjeri, profesori i drugi visokoškolski stručnjaci različitih struka) iz Ravnateljstva policije, Uprave za inspekcijske i upravne poslove MUP-a RH, Uprave za tehniku MUP-a, Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", Visoke policijske škole, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb, Zavoda za sudsku medicinu KBC Firule Split, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva obrane – Glavnog stožera OS RH te Visoke škole za sigurnost.


Odlukom ministra voditelju Interdisciplinarne – ekspertne radne skupine dana je mogućnost proširenja skupine, što je on i učinio uključenjem eksperata s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatske gorske službe spašavanja, Ministarstva kulture, Vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije (na prijedlog Hrvatske vatrogasne zajednice), Državne uprave za zaštitu i spašavanje te još nekoliko pojedinaca, iz već, u prethodnom odlomku, navedenih tijela državne uprave i ustanova. U radu ekspertne skupine sudjelovalo je 53 stručnjaka, (33 članova i 20 suradnika).


Zbog vrlo kompleksne ukupnosti ekspertize, koja se u cilju stručno znanstvenog izvješća morala objediniti, na prvom sastanku Interdisciplinarne radne skupine 10. rujna 2007. godine, na prijedlog voditelja skupine, određena su područja koja su se posebno obrađivala:
1. Analiza meteoroloških prilika, vegetacije, širenja požara, aerodinamičkih i termodinamičkih okolnosti na mjestu požara

2. Uzrok požara


3. Upravljanje i zapovijedanje


4. Funkcioniranje sustava veza na otoku Kornat


5. Organizacija potrage i spašavanje vatrogasaca


6. Osobna zaštitna oprema vatrogasaca


7. Patohistološki nalazi stradalih vatrogasaca na otoku Kornat


S obzirom na istražni sudski postupak i ograničenu mogućnost pristupa postojećim dokumentima Interdisciplinarna – ekspertna radna skupina orijentirala se na dostupne podatke, stručnu literaturu, vlastita mjerenja, izračune i simulacije na temelju mogućih prirodnih pojava.


Dana 25. rujna 2007. godine članovi ekspertne skupine su na otoku Kornat, za daljnje ekspertize, uzeli uzorke vegetacije, u blizini mjesta stradavanja vatrogasaca, snimili mjesto nesreće iz svih smjerova, izmjerili brzine vjetra na pojedinim mjestima klanca gdje su stradali vatrogasci (bilo je jugo, kao za stradavanja vatrogasaca) pa čak i mjerili mogućnosti brzine kretanja vatrogasaca po hridima na mjestu nesreće, a sve u cilju utvrđivanja koje su se prirodne pojave vezane uz nastanak požara, njegovo širenje i učinak mogle dogoditi u Kornatskoj tragediji.


Vrijedi spomenuti da su eksperti u svom radu koristili preko 150 znanstvenih i stručnih radova te izravno konzultirali niz svjetskih stručnjaka u području naukovanja o vatri i požarima. U svom su radu utrošili više od dvije tisuće sati rada. Za svoje sudjelovanje nisu primili nikakvu novčanu naknadu. Nekoliko dnevnica koje su po službenoj dužnosti bili u potrebi primiti, uplatili su u fond za stradale vatrogasce.


Zadaća Interdisciplinarne – ekspertne radne skupine nije bila traženje krivaca i uplitanje u rad tijela pravosuđa, već razrješenje okolnosti požara i stradavanje vatrogasaca na otoku Kornat 30. kolovoza 2007. godine te priprava prijedloga i preporuka za poboljšanje stanja u sustavu.


Pored općih mjera, preporuka, koje se kod sličnih vrsta požara poput ovog na Kornatu, primjenjuju u svijetu, u izvješću je navedeno i nekoliko požara koji su se dogodili diljem svijeta, a u kojima su stradali vatrogasci te preporuke koje su iz tih nesreća proizašle.


Posebnu vrijednost Izvješća smatram predloženih šezdesetak kratkoročnih i dugoročnih mjera, preporuka koje imaju za cilj smanjenje mogućnosti nesreća poput one na otoku Kornat, ali i podizanje razumijevanja o tome što se događa tijekom požara raslinja i to, prije svega požara raslinja na hrvatskom priobalju i otocima.


Mjere stručno-znanstvenim spoznajama implementiraju u funkciju praktičnog djelovanja vatrogasaca na korist vatrogasnim zapovjednicima, vatrogascima, a time i građanima, njihovim dobrima i okolišu.


Izvješće, svezom tragedije na Otoku Kornat sam 28.ožujka 2008. godine, dostavio Vijeću za nacionalnu sigurnost i ministru Ministarstva unutarnjih poslova, koji ga je stavio na uvid istražnom sucu i odvjetnicima, objavljen je javnosti i vatrogasnom svijetu, unas i u inozemstvu.

Izvješću, 821 stranica teksta s fotografijama i grafičkim prikazima, nije bilo zamjerki, a ondašnji savjetnik premijera, današnji rektor Sveučilišta VERN, ga je ocijenio doktoratom.








Navodim da je u vremenu nesreće, uz još jedan veliki požar u Šibensko – kninskoj županiji, koji je ugrožavao kuće, vatrogascima bio na dispoziciji, samo jedan zrakoplov za gašenje požara.


Koliko je to bilo nedopustivo malo i koliko je to umanjivalo objektivnu sposobnost gašenja požara, govori činjenica da ih danas, 18. godina kasnije, imamo čak 12 puta više.


To enormno povećanje zrakoplovnih gasilačkih snaga, zaslugom dobre vizije i djelovanja kasnijih vlasti, koji i ove godine u simbiozi sa vatrogascima na zemlji, uzorno uspješno svladavaju brojne požare, jasno pokazuju da traženje krivca za nesreću samo na jednom vatrogasnom zapovjedniku, pokušaj zamagljivanja odgovornosti politike za neodgovarajuću tehničku opremljenost onodobnih vatrogasnih snaga.


Stoga mi je drago da je jedini, po zapovjednoj odgovornosti, okrivljeni za tragediju, županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, po pravdi Boga i zakona, nakon više od 13 godina suđenja, pravomoćno oslobođen svih optužbi.


Smatram da bi, za sve duševne boli Dražena Slavica i njegove obitelji te nepravedne financijske štete , gospodin Slavica, od strane Republike Hrvatske trebao biti novčano obeštećen.


I na kraju, ponosan sam na naš vatrogasni rod, koji je od prvog trena humanitarnom financijskom potporom, suosjećanjima i javnim potporama ožalošćenima i optuženom, ustao u obranu istine i pravde.

Vatrogasci, zemaljski i oni koji upravljaju protupožarnim zrakoplovima, su vazda i svagdje naši junaci.

Pozdravljam ih uz povijesni vatrogasni pozdrav:

Pomoz Bog.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 30. kolovoza 2025.

ASLUGA BOŽJI – KARDINAL FRANJO KUHARIĆ



U novijoj povijesti Hrvata, od svih naših crkvenih velikodostojnika, najprestižnije mjesto uz, za sada, blaženog, Alojzija Viktora Stepinac, pripada kardinalu Franji Kuharić,


Kardinal Franjo Kuharić, Božji pastir, vrelo je ljubavi, nade, povjerenja, razumijevanja, tolerancije, blagosti i dobrote.


Sveti otac Ivan Pavao II je o njemu rekao:

„Kao čovjek je bio potpuno posvećen evanđeoskoj zadaći i dao je dosljedno svjedočanstvo za Krista, neumorno ulijevajući pouzdanje i hrabrost vjernicima u tijeku teških kušnji kojima je bila izložena Hrvatska zemlja“.


A povodom smrti Kardinala Kuharić, danas sveti Ivan Pavao II, u brzojavu sućuti zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu Josipu Bozanić, napisa:


„On se, kako tijekom komunističkog režima tako i tijekom nedavnog razdoblja nacionalne povijesti obilježenog stradanjima, svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav s čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado.

Kao čovjek koji je bio potpuno posvećen evanđeoskoj zadaći, dao je dosljedno svjedočanstvo za Krista, neumorno ulijevajući pouzdanje i hrabrost vjernicima u vremenu teških kušnji kojima je bila izložena hrvatska zemlja.”


Duboki mislilac i dobar propovjednik, kardinal Kuharić doživljavan je kao čovjek bez trunke mržnje, uvijek potaknut misionarskim žarom, spreman iskoristiti najsuvremenija sredstva komunikacije, kao i ona najtradicionalnija, propovijedi, kako bi prenio svoju poruku pomirenja koju je narod rado slušao jer je shvaćao da propovijeda cijelim svojim bićem.






O kardinalu Franji Kuharić, Božjem pastiru koji je približavao Boga do razumijevanja, unašao Božju ljubav u duše vjernika i cijelog naroda, bio nada i spas svim napaćenim ljudima, i u doba komunizma i u Domovinskom ratu, dostojanstveniku koji je dao ogroman doprinos stvaranju i priznanju neovisne države Hrvatske, koji je i u najtežim trenucima širio kršćanska načela sprječavajući bilo kakvu osvetu, promicatelju istine i pravde, obrascu savjesti, poštenja, i snažne vjere,


apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingue je rekao:


„Budući da ga nisam osobno poznavao, pokušao sam prikupiti informacije o njemu od osoba koje su ga poznavale i dirnula me naklonost i zahvalnost s kojom su govorili o njemu.
Shvatio sam da je riječ o Pastiru koji je uistinu bio blizak ljudima. Danas bismo rekli s mirisom ovaca, kako je papa Franjo opisao one svećenike koji se ne boje uprljati ruke ili utrošiti vrijeme posjećujući obitelji, otvarajući vrata siromasima, brinući o bolesnima, ohrabrujući mlade, animirajući djecu ili strpljivo slušajući starije osobe.
Kardinal Kuharić bio je jedan od njih. Njegov stalni osmijeh na usnama bio je odraz unutarnjeg mira i snažne vjere u milosrdnu Božju ljubav“.



U ratnom vihoru neprestano se zalagao za mir i pozivao na oprost u razgovorima, potičući suživot i toleranciju, nije se bojao susretati se s predstavnicima islamske vjerske zajednice kao i pravoslavnim i evangeličkim biskupima – čak i onda kada je to moglo djelovati nepromišljeno ili, nekima, čak i pogrešno.




Danas se često zaboravlja da Crkvu čine: Kler i vjernici laici, ali, nažalost, zbog htijenja „elita“ za opstankom na vlasti i materijalnih interesa Klera, dolazi do njihove nekriterijalne interakcije, alijenacije unutar Crkve, umanjenja autoriteta svećenika i njihova slabljenja značaja ovozemaljske istine i pravde, čega u doba blaženog Alojzija i kardinala Kuharić nije bilo.
U ono doba Interes narod bijaše na prvom mjestu.


Imah, nakon njegove spoznaje o mom životnom habitusu, čast osobno upoznati i višekratno se, intimnije. družiti s tim velikim, Božjim, ponašanjem skromnim, Čovjekom, crkvenim velikodostojnikom koji je poštivao svakog vjernika i navijek mu bio na pomoći.


U susretima s njim osjećah Božju prisutnost. Skroman, jednostavan, iz duše drag, vedar, pristupačan, značajem neopterećen, zanimljiv, duhovit, raspoložen smješicama, …, Velik, Božji.


Sa sata njegova predavanja o Bogu i čovjeku, u Vatrogasnoj školi Ministarstva unutarnjih poslova, dogovoren usmeno, bez posrednika i pisane komunikacije, zapamtih Njegovu misao:


SVAKI JE ČOVJEK JEDNA TAJNA,


kojom je uputio o potrebi pristupa čovjeku, stavljajući se u njegovu poziciju, pokušati se približiti njegovoj duši i, uz Božju pomoć, biti u poticaju smiraja njegove duše i blagodati življenja.


Kardinal Franjo Kuharić je bio Katedrala Hrvatskog duha i dao Bog da jednog dana, uz blaženog Alojzija Viktora Stepinac, bude proglašen svetim.


Branko, crkv. Stjepan, Smrekar

U Brdovcu, 23. kolovoza 2025.

PROPOVIJED KARDINALA FRANJE KUHARIĆA, IZ 1992. GODINE, U KOJOJ GOVORI O NAČELIMA NA KOJIMA BI MORALA POČIVATI IZGRADNJA DOMOVINE



Saslušali smo Božju riječ. Božja je riječ upućena svakom čovjeku, u svakom vremenu i u svakoj situaciji: u dobru i zlu; u zdravlju i bolesti, u žalosti i radosti; u miru i ratu. Božja riječ je svjetlo za ljudske misli i savjest.


Isus Krist nas uvjerava da se s punim povjerenjem utječemo nebeskom Ocu u svim svojim nevoljama. “Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi, i onomu koji kuca, otvara se” (Mt 7,8). Isus Krist nam svojom božanskom istinitošću otkriva dobrotu Božju koja sluša molitvu skrušenih i iskrenih molitelja i uslišava ih na svoj način i u svoje vrijeme za njihovo vremenito i vječno dobro.


S vjerom u Božju ljubav i milosrđe i mi smo ove večeri okupljeni u euharistijskom slavlju da skrušenim srcem molimo za domovinu! Molimo za mir u potpunoj sigurnosti i slobodi!


Molimo za ranjenike, prognanike, zarobljenike da ih Božja snaga utješi, ohrabri i obdari povratkom i zdravljem. Molimo za sve poginule u ovom nametnutom i okrutnom ratu; molimo za sve koji oplakuju svoje mrtve da budu utješeni Božjom utjehom i nadom u vječni susret i u vječni uskrs!


Rat još uvijek razara dio Hrvatske, a bjesni u Bosni i Hercegovini, stotine tisuća nedužnih ljudi protjerano je iz svojih domova; umnažaju se mrtvi i ranjeni a ruši se sve što su gradile kroz povijest znanost, vjera i kultura.


Ta nas nesreća sve neka još više poveže u solidarnosti i molitvi da Duh Sveti svojim svjetlom rasvijetli i savjest svih ljudi, posebno onih koji su povjerovali u silu i rat da mogu nametnuti svoje ciljeve protiv slobode i prava drugih.


Bog je toliko zahtjevan u svojoj ljubavi da od onih koji u nj vjeruju i koji mu se mole zahtijeva da sačuvaju dušu od svake mržnje i osvete, da njemu prepuste konačni sud i da svoju hrabru ljubav očituju tako da i za svoje neprijatelje mole.


Kao što laž može pobijediti samo istina, tako i mržnju može pobijediti samo ljubav!


Uvrijeđenima, poniženima i nasiljem ranjenima psihološki je to teško razumjeti, ali Božja moć daje čovjeku snagu da ostaje čiste savjesti.
Stoga mi danas slušamo Isusovu riječ i molimo za snagu da je vršimo: “Molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad dobrima i zlima…” (Mt 5,44-45).

Kad nebeskog Oca molimo s takvim raspoloženjem duše, on će zaista “dobrima obdariti one koji ga zaištu” (usp. Mt 7,11). Ako obraćenim srcem molimo, Bog će uslišati i našu molitvu za pravedan i siguran mir Hrvatske, hrvatskog naroda i naroda koji nas okružuju!


U molitvi Gospodnjoj molimo: Dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Božje je Kraljevstvo apostol Pavao opisao kao “pravednost, mir i radost u Duhu Svetom” (usp. Rim 14,17).
Hrvatska je sada međunarodno priznata kao suverena i slobodna država, i to od najviših međunarodnih institucija kao što su Ujedinjeni narodi i Europska konferencija o sigurnosti i suradnji.


To znači da kao narod više nismo anonimni objekt tuđih interesa. Postali smo subjekt u međunarodnim odnosima s pravom da sami sebe tumačimo: i svoju povijest, i svoja prava i svoje dostojanstvo.


Dosad smo bili ušutkani jer nismo bili zastupani svojim predstavnicima. Drugi su bili naši tumači i, najčešće, naši tužitelji. Tlačitelji obično govore o potlačenima u svom interesu, a ne što je pravo i istinito.


Predstavnici Hrvatskog naroda i Hrvatske koji su posljednje dvije godine zastupali i tumačili naše probleme i naša prava znaju kako su u međunarodnim susretima bili suočeni s duboko uvriježenim krivim sudovima i procjenama o Hrvatskoj; znaju kako je bilo teško bistriti krive pojmove i probijati putove istine u razmišljanja sugovornika.


Rat se ne vodi protiv naše slobode samo oružjem; rat se vodi propagandom protiv istine.


Sada Hrvatska postoji kao međunarodni subjekt s pravima i dužnostima koje nose sa sobom ulazak u društvo slobodnih država i naroda.


To je uspjeh za koji moramo izraziti iskreno priznanje svima koji su u to uložili svoj život u obrani doma i domovine, pa svima onima prognanima koji su zbog te slobode izgubili svoje kuće i imanja.


Priznanje moramo izraziti i Hrvatskom Vrhovništvu i svim institucijama znanosti, kulture, politike i ekonomije, svima koji su se svojim iskrenim rodoljubljem zauzimali za pobjedu pravednosti. Svima hvala!


Za zahvalnošću moramo spomenuti iseljenu Hrvatsku!
Međutim, sada se postavlja pitanje: Kako urediti Hrvatsku da bude uistinu zemlja sigurnosti, slobode i prava za sve svoje građane? To je pitanje vrijednosti! To je pitanje istine i savjesti. To je pitanje čovjekovih opcija i prosudbi što je istina i što je dobro.


Iz svih teških iskustava života i povijesti očito je da su za ostvarenje duhovno-moralnog napretka društva i za njegovo materijalno blagostanje i socijalnu pravdu nužna objektivna načela moralnog ponašanja i vrijednosti istine, ljubavi i pravednosti. Tu se postavlja pitanje duhovno-moralnih opredjeljenja, analiza, pa čak u suočavanja.


Danas smo čuli u evanđelju jedno načelo iz Božjih usta koje je zaista temelj za sve i pravne odnose među ljudima i narodima.


To je načelo trajne u univerzalne vrijednosti jer vrijedi uvijek i svuda, a glasi: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima” (Mt 7,12).


Tko od ljudi normalne pameti želi da mu se čini nepravda i nasilje? Tko želi da mu se nepravedno otima njegovo i da ga se vrijeđa lažima i klevetama? Tko od ljudi želi da mu se razara obitelj, da mu se ugrožava život?


Svi ljudi dobre volje žele pošteno, iskreno, unatoč različitosti u pripadnostima i opredjeljenjima, bolji svijet, pravedno društvo i slobodnu domovinu. Stoga su svi, svatko u svojoj odgovornosti, na svom položaju i u svom pozivu, pozvani da djeluju u smislu spomenutog Božjeg načela koje se može izraziti i ovako:


Što ne želiš da tebi tko čini, ne čini ni ti njemu!


Ali za to je potrebno oslobođenje od trostruke požude, o kojoj također čitamo u Svetome pismu, a to su: “…požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života” (usp. 1 Iv 2,16).


Teško je to oslobođenje jer u čovjeku je prisutan urođen otpor dobru i nagnuće prema zlu. Stoga duhovna borba neće nikada prestati u ovoj povijesti, jer traje u njoj već od početka, a odvija se u ljudskom srcu i savjesti.


Svi smo pozvani na obraćenje. Kršćanin zna za Put, Istinu i Život (usp. Iv 14,6), a to je Bogočovjek Isus Krist, Otkupitelj čovjeka. Kršćanin zna za lijek, a to je jakost Duha Svetoga; to je Božja riječ, to su sakramenti. Kršćanin zna za izlaz iz tunela zla, a to je pomirenje i opraštanje, to je ljubav prema Bogu i ljudima.


Poslanje je Crkve u ponudi toga Božjeg spasenja ljudima. Ona se toga poslanja ne može nikada odreći, nikada ga ne smije zatajiti makar nailazila na jake otpore, čak i progone.

Crkva se nije odricala svoga poslanja ni u totalitarnim sistemima, a u slobodnoj domovini očekuje puno razumijevanje i mogućnosti za svoje djelovanje, da u suradnji sa svim ljudima dobre volje pomaže kako bi se izgradilo moralno zdravo društvo i pravedni odnosi medu ljudima za dostojan život osobe, obitelji i cijelog naroda.


Crkva tom ostvarenju daje svoj snažni i otajstveni prilog molitvom. Crkva vjeruje da Božje svjetlo dolazi u duše i savjesti iz Božjih izvora ljubavi i spasenja. Zato moli za svaki dobar dar od Oca svjetlila u kojem nema promjene ni sjene od mijene (usp. Jk. 1,17). Zato Crkva vjeruje i u moć nebeskih zaštitnika da nam svojom molitvom u nebeskom Kraljevstvu budu zaštitnici i zagovornici. S tom vjerom smo mi hrvatski biskupi 15. siječnja ove godine na osobit način povjerili naš narod i domovinu posebnoj zaštiti Bezgrešnom Srcu Presvete Bogorodice koju su naši djedovi od davnine nazvali Najvjernijom Majkom i Odvjetnicom Hrvatske! Podsjetimo se da smo prošle godine, 31. svibnja, i hrvatski glavni grad Zagreb povjerili posebno zaštiti Majke Božje od Kamenitih vrata!


Stoga pozivamo Crkvu u Hrvata na molitvu i post, na skrušenost i obraćenje da iskrenom dušom tražimo i nalazimo, kako nas Isus potiče. Molimo, postimo i kucajmo, i otvorit će nam se!


Da bismo jedinstvenim naporom i iskrenom slogom za opće dobro domovine uspješno liječili zadane duboke rane u biću hrvatskog naroda za suživot u miru i poštovanju svih građana, najbolji smo program čuli opet u riječi Božjoj, u poslanici apostola Pavla Rimljanima. Ta je riječ rečena nama vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje: političarima, kulturnim radnicima, djelatnicima na području javnog priopćavanja, znanstvenicima, svima:



“Ljubav nehinjena! Zazirite od zla, prianjajte uz dobro!


Pretječite jedni druge poštivanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani…


Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima… Nikome zlo za zlo ne vraćajte, zauzimajte se za dobro pred svim ljudima. Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu! Ta pisano je: Moja je odmazda, ja čuje vratiti, veli Gospodin!” (Rim 12,9-19).


To su Božja načela. To su načela civilizacije ljubavi, slobode i mira. Neka naši međusobni odnosi u domovini budu utemeljeni na tim načelima, i bit će trajno blagoslovljena Hrvatska i svi njezini građani. Nebeski će nas Otac obdarivati svojim mirom. Isusova je riječ: “Tražite najprije kraljevstvo Božje, i sve će vam se ostalo nadodati!’ Tako neka bude! Amen!



Kardinal Franjo Kuharić



Jesmo li poslušali propovijed kardinala Franje Kuharić, iz 1992. godine, u kojoj govori o načelima na kojima bi morala počivati izgradnja domovine i jesmo li se držali njenih načela? Nismo.


Hranimo se nacionalnim pjesmama, našim predivnim simbolima i lažnim sjajem, ali to ne može vazda trajati.


Krajnje je vrijeme da pustimo Boga u svoja srca i očuvamo: razumom, krvlju, boli, suzama i znojem, izborenu Hrvatsku, koju su sanjali i za koju su se, u sklopu političkih okolnosti, nedostatno uspješno, borili domoljubi brojnih generacija, čiji je svaki pokušaj bio zrnce u stvaranju današnjeg respektabilnog domoljubnog naboja.


Hrvatska, poput drugih zemalja, nikad nije bila samostalna. Nije bila ni u nezavisnoj, nije ni danas u neovisnoj, ali uz Dragog Boga imat ćemo više samopoštovanja i snage da ne lutamo bespućima tuđih interesa.




Branko Smrekar
U Brdovcu, 29. kolovoza 2025.

IVAN PAVAO II:

POŠTUJTE BOŽJI ZAKON


(za prvog posjeta Hrvatskoj, 1994. godine):


„ Dragi građani Zagreba, dragi Hrvati,
uvijek gledajte naprijed! Imajte hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega.


Očito, oprostiti ne znači odustati od zakonskih sredstava pravne države, kojoj je dužnost voditi istragu protiv počinitelja zločina.


Oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim doprinosom svaki čovjek dobre volje.


Mir pretpostavlja da u temelju svake inicijative budu uvijek iskrena volja za dijalogom, poštivanje prava svakog pojedinca, kao i nacionalnih manjina, nastojanje oko međusobne snošljivosti.


Budite čvrsto uvjereni da dobro mira ima svoj zadnji temelj u srcu samoga Boga.


Sami ste neposredno iskusili u kakve zablude može pasti jedno društvo koje u svoje temelje stavlja odbijanje Boga i prezir božanskog zakona. Kada se to dogodi, čovjek više nije prvotno dobro države, nego postaje objekt i sredstvo za postizanje protuljudskih ciljeva


Prošlost i suvremena povijest uče nas da prava vjera u Krista daje najsigurniji oslonac za očuvanje i promicanje ljudskog dostojanstva.


I vi, žrtve rata – ranjenici, siročad, udovice, prognanici, izbjeglice – ostanite vjerni Kristu patniku.


Prije gotovo 500 godina Marko Marulić, otac Hrvatske književnosti, u prilikama sličnim današnjima, izrazio je užas vjernika pred tolikim patnjama koje su morali podnositi.


Obraćajući se Bogu vapio je:
‘Tebi vičemo tužeći u plaču’, ali je potom nastavio s kršćanskom nadom: ‘Ako s nami stati budeš, Gospodine, hoće se odrvati narod ki sad gine’.


I vi, Hrvati koji danas živite, možete računati na snagu koja dolazi od vjere.


U ovom trenutku, kad se ponovno vraćam u Vatikan, sa sobom, kao uspomenu, nosim vaša lica, vaše oči u kojima sam čitao žarku želju da se sadašnjica popravi i da budućnost procvjeta.


Svima, posebno mladeži, još jednom dovikujem:


BUDITE HRABRI!


Kao što su vaši pređi imali snage izdržati sve teškoće utječući se bogatstvu vjere, tako i vi, kršćani Zagreba i Hrvatske, znajte uvijek naći u Kristovoj riječi svjetlost i snagu za građenje vaše budućnosti.


Tu svoju želju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate ‘naša Majko, naša Zoro zlata’: neka Ona prati svaku vašu težnju, neka vas Ona utješi i neka podrži svakog pojedinca na njegovom trnovitom putu.


Neka vas prati i moj blagoslov koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragog Hrvatskog naroda.


BOG BLAGOSLOVIO HRVATSKU!“



Bile su to smjernice, koje smo, propustili živjeti.


Mislim da nam treba ne samo duhovna obnova, već duhovna iznova.
Ako u tome, svi skupa: narod, Kler i političari, ne uspijemo,


HRVATSKA ĆE I DALJE BITI LIJEPA, UPITNO NAŠA I BEZ DUŠE.


Ne daj Bože!


Branko Smrekar

U Brdovcu, 17. kolovoza 2025.

BLAGOSLOVLJEN VAM BLAGDAN VELIKE GOSPE


Sutra, 15. kolovoza, slavimo svetkovinu uznesenja Blažene Djevice Marije ili Veliku Gospu, koja je posebnom milošću svemogućega Boga nije okusila trulež smrti, nego je njezino tijelo, proslavljeno od Presvetoga Trojstva, ujedinjeno s dušom i uzdignuta na nebo, odakle kraljuje u slavi, zajedno s Isusom, kako bi slavila Boga i zagovarala nas.


Sutra, na Blagdan Velike Gospe mnogi naši vjernici hodočaste svetištima Majke Božje.


Svete Mise za blagdana, ali i sve druge, su mjesta molitve, ali i preispitivanja vlastite savjesti spram ponašanja prema Bogu i ljudima.


Na Kalvarijama, u molitvama pokušavamo pronaći svoje biće i poticaj promjeni ponašanja za bolji život: sebe, bližnjih, znanih i neznanih.


Iz napisa o Križnom putu, fra. Zvjezdana Linić, napisa:

„1. postaja
ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!"

Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude
nevino osuđen i smaknut.


2. postaja
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud.
Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!


3. postaja
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.
Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!


4. postaja
ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!

Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.


5. postaja
ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.


6. postaja
VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga!

Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!


7. postaja
ISUS DRUGI PUT PADA POD KRIŽEM

Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.


8. postaja
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.
Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.


9. postaja
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽOM

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...

Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.


10. postaja
ISUSA SVLAĆE

Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe.

Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.


11. postaja
ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog , života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"


12. postaja
ISUS UMIRE NA KRIŽU

Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu


13. postaja
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!


14. postaja
ISUSA POLAŽU U GROB

Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom.
I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"



ZAKLJUČNA MOLITVA

I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Dao nam Bog više vjere.“



Ne glumimo vjernike i ne odvajajmo se od Dragog Boga.


ODVAJAJUĆI SE OD BOGA, ODVAJAMO SE OD SAMIH SEBE.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 14.kolovoza 2025.

MOLITVA JE NAJDUBLJI OBLIK KOMUNIKACIJE S BOGOM

Popisom stanovništva, 2021. godine, u Hrvatskoj živi, 78,97 %. vjernika katoličke vjere. Prema njihovom nekršćanskom ponašanju, nepridržavanju Božjih zapovjedi i nepoznavanju crkvenih obreda, može se zaključiti da su brojni od njih , samo deklarativni vjernici. Za njih , ali i za prave vjernike, dobro se podsjetiti:

Kada molimo, uživamo u Bogu • Kada molimo, pobjeđujemo grijeh • Kada molimo, Bog nam daje “dobre darove” • Kada molimo za druge, Bog blagoslivlja ...

"Molitva reda radi" je molitva koja se obavlja rutinski, bez puno pažnje ili razmišljanja. Može se shvatiti kao molitva koja se ponavlja bez istinske posvećenosti ili duhovne dubine, ili kao molitva koju osoba izgovara mehanički, bez stvarnog angažmana uma i srca.

"Oče naš" je kršćanska molitva, poznata i kao Molitva Gospodnja, koju je Isus Krist predao svojim učenicima. To je temeljna molitva za kršćane i koristi se u raznim prigodama, uključujući krunicu.
Prije nego što se obratimo Ocu u molitvi, promislimo u kakvome je stanju naše srce!

Nemoj reći Oče, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin.
Nemoj reći naš, ako živiš izoliran u svojoj sebičnosti.
Nemoj reći koji jesi na nebesima, ako misliš samo na zemaljske stvari.
Nemoj reći sveti se ime Tvoje ako psuješ i spominješ Božje ime uzalud.
Nemoj reći dođi kraljevstvo Tvoje ako ne stvaraš mir na zemlji.
Nemoj reći budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji, ako ne prihvaćaš Božju volju i kad je teško.
Nemoj reći kruh naš svagdašnji daj nam danas ako se ne brineš za gladne, beskućnike i neprosvijećene.
Nemoj reći otpusti nam duge naše ako nisi spreman oprostiti drugima pogreške, uvrede, omalovažavanja, ruganje, ponižavanje.
Nemoj reći i ne uvedi nas u napast ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.
Nemoj reći nego izbavi nas od zla ako se ne boriš protiv zla.
Nemoj reći Amen ako još nisi shvatio molitvu Oče naš.

Priredio:
Branko Smrekar

U Brdovcu, 11. kolovoza 2025.

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA


U nakani očuvanja duševnog mira, ne željevši da me javni mediji svakodnevne bombardiraju istim informacijama o ratovima, političkim sukobima, licemjernim izjavama sebeljubnih političara, klimatskim katastrofama, inflaciji, korumpiranosti, zločinima, bolestima ljudi i životinja te drugim uznemirujućim vijestima, bez naglašavanja brojnih dobrih, ugodnih vijesti, postignuća, smiraja, radosti i nade; izim ostalog, u ugodi toplog obiteljskog gnijezda, na brojnim programima, gledam „ljubiće“, s puno romantike, često prinčeva i budućih princeza, bajkovitih dvoraca, glamura, svile i kadife.


Dašak prošlosti i bilo naše bogate povijesti možemo spoznati i posjetom našim brojnim, uređenim, za posjetitelje otvorenim dvorcima, diljem naše lijepe zemlje.


Divimo se tuđim povijesnim vrednotama, ali, nažalost, premalo poznamo i poštujemo svoje povijesno i kulturno blago.. Upoznavanje, poštivanje, podupiranje, njegovanje i svjesnost Hrvatske kulturne baštine, segment je našeg domoljubnog ponašanja. Nacionalni simboli i domoljubne pjesme su neizostavno potrebne , ali nisu dostatne. Domoljublje se živi u uniji malih, anonimnih djela milosrđa i ljubavi prema bližnjem, ponosom na svoju domovinu i kršćanskim načinom življenja.




Već s 10 godina bijah u obilasku, baroknog Bavarskog dvorca Nimfenburg, Njemačkog kralja Ludviga II. Potom sam, kao punoljetan, uz brojne Hrvatske, Slovenske , Austrijske i druge „burgove i šlosove“, obišao dvorac kralja Nikole, kraljice Jelene, u Crnoj Gori, Versaj u Francuskoj, vidio Westminstersku palaču…


Svugdje se, kao turisti divimo ugođaju, arhitekturi, unutarnjem uređenju, blještavilu, prekrasno uređenom okolišu. Zlatu i sjaju, svili i kadifi, ali kad sam ušao u konjušnicu Engleskog dvorca Warwick, uz simulirani blagi miris stajskog amonijaka, vidio izbe za služinčad, prošao skladišta, kuhinju i nusprostorije velebnog dvorca Neuschwanstein, ekscentričnog, tragično preminulog Njemačkog kralja Ludviga II, pomislih koliko je znoja, krvi, suza i tužnih sudbina utkano u ljepotu kojoj se tako divimo.


Nisam našao na podatak koliko je ljudi propatilo, koliko ozlijeđeno koliko smrtno stradalo pri izgradnji tih znamenitosti ali se, primjerice, prosuđuje da je pri izgradnji Sueskog kanala, od (1859-1869) , zbog teških uvjeta rada, vrućina, neodgovarajuće zaštite i opreme, poteškoća s opskrbom vodom, a ponajviše kolere i drugih epidemija, život izgubilo od 20. 000 do 120.000 ljudi.


Navijek postoje dvije strane. Jedna manja, privilegirana, bogata, javnosti poznata, uzvišena, slavna, i ona druga, veća, iskorištena, jadna, besperspektivna, bespomoćnošću indoktrinirana masa, čestitih ljudi.


Da li se od srednjeg vijeka što osjetno promijenilo? U to se ne bih kladio.


Navijek će biti: quod licet Iovi, non licet bovi, ali samo o nama ovisi u kojoj će mjeri postojati ta, i danas brutalna razlika.


Uz vatrogasni pozdrav: Boga slavi, bližnjega izbavi, želim nam malo promišljanja o svemu što se unas, zbog naše indoktriniranosti, indolentnosti, egoizma, bezvjernosti i manjka kuraže, događa.


Branko Smrekar


U Brdovcu, 9. kolovoza 2025.

BOŽJA VOLJA

U ono se doba u Čateške Toplice i nije odlazilo samo na kupanje, ali da će tak ozbiljno završiti, nisam ni slutio.

Danas, 44 godine i 3 dana nakon prvog pogleda na starom bazenu, prvi put dođosmo evocirati lijepe uspomene. „Resitirasmo“ samo izvrsno bezolovno, oprostite, bezalkoholno, Brežičko pivo.
Za životni reset, Bogu hvala, nismo našli potrebu.

Branko Smrekar


U Brdovcu, 5. kolovoza 2025

POBJEDA


Sutra, 5. kolovoza 2025. godine je, blagdan Republike Hrvatske.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan Hrvatskih branitelja. Dan slavlja cjelokupnog Hrvatskog naroda.

Pobjeda u VRO „Oluja“ prije 30 godina, bila je temelj mogućnosti stvaranja Države, za koju smo se borili.


OLUJA

Uoči svake naše obljetnice velike pobjede u oslobođenju Domovine, tobožnji zaštitnici Srba, a zapravo njihovi najveći obmanjivači, za svoj osobni interes, redovito provociraju javnost raznim izmišljotinama, kojima se silno trude omalovažiti sve naše žrtve, kobnosti, strahote, hrabrost i razboritost Hrvatskih branitelja, vizionarsko djelo Predsjednika Franje Tuđmana i domoljubnost cijelog Hrvatskog naroda.


Uopće ne držim potrebitim tim likovima, koji žive na račun poreznih obveznika Republike Hrvatske, pridavati bilo kakvu pozornost, jer znaju, a ne žele znati, da je, prvi Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, u ime demokratske vlasti Hrvatske, Hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje, uputio javni Proglas, u kojem, izim ostalog, stoji:


„Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskih vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima.


Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.
Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača“.


Kao što je znano evakuacija Srba je bila unaprijed planirana i uvježbavana i plod je smišljenog htijenja srpskih čelnika, a ne pritiska Hrvatskih oružanih snaga, čime se Hrvatskoj, neuspješno, pokušao nametnuti krimen genocidnosti i „ustaštva“.


U svojoj pokvarenosti Srbi su išli tako daleko da je prosrpska „JNA“ tenkovima gazila kolonu zadojenih srpskih pobjeglica, neuspješno pokušavajući taj zločin pripisati Hrvatskim braniteljima.
Nisu uspjeli. Lagali su o svemu što su sami isprovocirali.


Pali su kao ljudi, a Biblija na prvim stranicama poručuje da čovjek nije pao zato što je podlegao sili, nego zato što je nasjeo lažima. Nakon toga što se čovjek odvojio od istine i povjerovao laži, došlo je i do nasilja. Korijen nasilja je u laži. Laž označuje vraćanje na izopačenu narav. Ona uključuje svaki porok (usp. Otk 21, 18).


Mi Hrvati svezom Domovinskog rata, Bogu hvala, slijedimo istinu, a istina pobjeđuje zlo.



Sretan nam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan Hrvatskih branitelja.


Budimo ponosni, sretni, veseli i radosni zbog naše časne pobjede, poštujmo i vazda se sjećajmo naših poginulih branitelja, pomažimo njihovim obiteljima, molimo i radimo za svoju Hrvatsku, snažnu i u miru i u, ne daj Bože, ratu.


Branko Smrekar

U Brdovcu, 4. kolovoza 2925

PARADA PONOSA, ZAJEDNIŠTVA, NACIONALNE LJUBAVI I SJEĆANJA NA DANE SLAVNE, KRISTALNO ČISTE POBJEDE NAD SRBOČETNIČKIM AGRESOROM
Vojna parada je svečani mimohod vojske koji se obično održava povodom obilježavanja značajnih povijesnih događaja ili državnih praznika, a svrha koje je pokazati spremnost vojske i najsuvremenije naoružanje.

Smotra svih snaga nacionalne sigurnosti: vojske, policije , vatrogasaca, gorske službe zaštite i spašavanja, službi hitne medicinske pomoći, civilne zaštite i drugih snaga u zaštiti stanovništva, besprijekornim mimohodom, mimovozom , mimoplovom i mimoletovima, nisu pokazani samo tehnika i naslućivanje naših operativnih sposobnosti, već nakon Thompsonovog koncerta na zagrebačkom hipodromu, ponovo simbioza sudionika parade, brojnog oduševljenog naroda svih generacija. Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata pa, za ovu prigodu, i nazočnih političara na tribini.

Nema sumnje da će se takav nacionalni naboj i oduševljenje nastaviti i proslavom 30. godišnjice pobjede u vojno redarstvenoj operaciji “Oluja“, pri čemu bi bilo dragocjeno, na način poput ovog na vojnoj paradi , 31. srpnja 2025. spriječiti mizerne, dirigirane, unaprijed znane, provokacije naših denuncijanata, kojim incidentima tuđi kroatofobni javni mediji posvećuju više pozornosti nego samoj proslavi, čime im je cilj umanjiti našu krvavo izborenu pobjedu, naš ponos, sreću i zadovoljstvo.

I dalje je velik je naš domoljubni potencijal. Dao Bog da ga pretvorimo u djelatnu snagu, što ćemo omogućiti tako da povremena naša ushićenja ne budu razlog našeg nerazmišljanja svojom glavom i skrivanja iza vlastite sjene.

U obrambeno – oslobodilačkom ratu, pobijedismo uz Dragog Boga, bez njega nećemo opstati i zato Ga pustimo u naša srca i bez straha se borimo za istinu i pravdu, ne klanjajući se lažnim bogovima.
Biblija kaže da su 'svi bogovi naroda ništavni' (Psalam 96:5, St). Lažni bogovi ne postoje, a obožavanje onog što ne postoji nema nikakve svrhe.


Pravi Bog je naš jedini kralj.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 2. kolovoza 2025.