NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA
U nakani očuvanja duševnog mira, ne željevši da me javni mediji svakodnevne bombardiraju istim informacijama o ratovima, političkim sukobima, licemjernim izjavama sebeljubnih političara, klimatskim katastrofama, inflaciji, korumpiranosti, zločinima, bolestima ljudi i životinja te drugim uznemirujućim vijestima, bez naglašavanja brojnih dobrih, ugodnih vijesti, postignuća, smiraja, radosti i nade; izim ostalog, u ugodi toplog obiteljskog gnijezda, na brojnim programima, gledam „ljubiće“, s puno romantike, često prinčeva i budućih princeza, bajkovitih dvoraca, glamura, svile i kadife.
Dašak prošlosti i bilo naše bogate povijesti možemo spoznati i posjetom našim brojnim, uređenim, za posjetitelje otvorenim dvorcima, diljem naše lijepe zemlje.
Divimo se tuđim povijesnim vrednotama, ali, nažalost, premalo poznamo i poštujemo svoje povijesno i kulturno blago.. Upoznavanje, poštivanje, podupiranje, njegovanje i svjesnost Hrvatske kulturne baštine, segment je našeg domoljubnog ponašanja. Nacionalni simboli i domoljubne pjesme su neizostavno potrebne , ali nisu dostatne. Domoljublje se živi u uniji malih, anonimnih djela milosrđa i ljubavi prema bližnjem, ponosom na svoju domovinu i kršćanskim načinom življenja.
Već s 10 godina bijah u obilasku, baroknog Bavarskog dvorca Nimfenburg, Njemačkog kralja Ludviga II. Potom sam, kao punoljetan, uz brojne Hrvatske, Slovenske , Austrijske i druge „burgove i šlosove“, obišao dvorac kralja Nikole, kraljice Jelene, u Crnoj Gori, Versaj u Francuskoj, vidio Westminstersku palaču…
Svugdje se, kao turisti divimo ugođaju, arhitekturi, unutarnjem uređenju, blještavilu, prekrasno uređenom okolišu. Zlatu i sjaju, svili i kadifi, ali kad sam ušao u konjušnicu Engleskog dvorca Warwick, uz simulirani blagi miris stajskog amonijaka, vidio izbe za služinčad, prošao skladišta, kuhinju i nusprostorije velebnog dvorca Neuschwanstein, ekscentričnog, tragično preminulog Njemačkog kralja Ludviga II, pomislih koliko je znoja, krvi, suza i tužnih sudbina utkano u ljepotu kojoj se tako divimo.
Nisam našao na podatak koliko je ljudi propatilo, koliko ozlijeđeno koliko smrtno stradalo pri izgradnji tih znamenitosti ali se, primjerice, prosuđuje da je pri izgradnji Sueskog kanala, od (1859-1869) , zbog teških uvjeta rada, vrućina, neodgovarajuće zaštite i opreme, poteškoća s opskrbom vodom, a ponajviše kolere i drugih epidemija, život izgubilo od 20. 000 do 120.000 ljudi.
Navijek postoje dvije strane. Jedna manja, privilegirana, bogata, javnosti poznata, uzvišena, slavna, i ona druga, veća, iskorištena, jadna, besperspektivna, bespomoćnošću indoktrinirana masa, čestitih ljudi.
Da li se od srednjeg vijeka što osjetno promijenilo? U to se ne bih kladio.
Navijek će biti: quod licet Iovi, non licet bovi, ali samo o nama ovisi u kojoj će mjeri postojati ta, i danas brutalna razlika.
Uz vatrogasni pozdrav: Boga slavi, bližnjega izbavi, želim nam malo promišljanja o svemu što se unas, zbog naše indoktriniranosti, indolentnosti, egoizma, bezvjernosti i manjka kuraže, događa.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 9. kolovoza 2025.
Post je objavljen 09.08.2025. u 08:12 sati.