Oganj.blog.hr

PROPOVIJED KARDINALA FRANJE KUHARIĆA, IZ 1992. GODINE, U KOJOJ GOVORI O NAČELIMA NA KOJIMA BI MORALA POČIVATI IZGRADNJA DOMOVINE



Saslušali smo Božju riječ. Božja je riječ upućena svakom čovjeku, u svakom vremenu i u svakoj situaciji: u dobru i zlu; u zdravlju i bolesti, u žalosti i radosti; u miru i ratu. Božja riječ je svjetlo za ljudske misli i savjest.


Isus Krist nas uvjerava da se s punim povjerenjem utječemo nebeskom Ocu u svim svojim nevoljama. “Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi, i onomu koji kuca, otvara se” (Mt 7,8). Isus Krist nam svojom božanskom istinitošću otkriva dobrotu Božju koja sluša molitvu skrušenih i iskrenih molitelja i uslišava ih na svoj način i u svoje vrijeme za njihovo vremenito i vječno dobro.


S vjerom u Božju ljubav i milosrđe i mi smo ove večeri okupljeni u euharistijskom slavlju da skrušenim srcem molimo za domovinu! Molimo za mir u potpunoj sigurnosti i slobodi!


Molimo za ranjenike, prognanike, zarobljenike da ih Božja snaga utješi, ohrabri i obdari povratkom i zdravljem. Molimo za sve poginule u ovom nametnutom i okrutnom ratu; molimo za sve koji oplakuju svoje mrtve da budu utješeni Božjom utjehom i nadom u vječni susret i u vječni uskrs!


Rat još uvijek razara dio Hrvatske, a bjesni u Bosni i Hercegovini, stotine tisuća nedužnih ljudi protjerano je iz svojih domova; umnažaju se mrtvi i ranjeni a ruši se sve što su gradile kroz povijest znanost, vjera i kultura.


Ta nas nesreća sve neka još više poveže u solidarnosti i molitvi da Duh Sveti svojim svjetlom rasvijetli i savjest svih ljudi, posebno onih koji su povjerovali u silu i rat da mogu nametnuti svoje ciljeve protiv slobode i prava drugih.


Bog je toliko zahtjevan u svojoj ljubavi da od onih koji u nj vjeruju i koji mu se mole zahtijeva da sačuvaju dušu od svake mržnje i osvete, da njemu prepuste konačni sud i da svoju hrabru ljubav očituju tako da i za svoje neprijatelje mole.


Kao što laž može pobijediti samo istina, tako i mržnju može pobijediti samo ljubav!


Uvrijeđenima, poniženima i nasiljem ranjenima psihološki je to teško razumjeti, ali Božja moć daje čovjeku snagu da ostaje čiste savjesti.
Stoga mi danas slušamo Isusovu riječ i molimo za snagu da je vršimo: “Molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad dobrima i zlima…” (Mt 5,44-45).

Kad nebeskog Oca molimo s takvim raspoloženjem duše, on će zaista “dobrima obdariti one koji ga zaištu” (usp. Mt 7,11). Ako obraćenim srcem molimo, Bog će uslišati i našu molitvu za pravedan i siguran mir Hrvatske, hrvatskog naroda i naroda koji nas okružuju!


U molitvi Gospodnjoj molimo: Dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Božje je Kraljevstvo apostol Pavao opisao kao “pravednost, mir i radost u Duhu Svetom” (usp. Rim 14,17).
Hrvatska je sada međunarodno priznata kao suverena i slobodna država, i to od najviših međunarodnih institucija kao što su Ujedinjeni narodi i Europska konferencija o sigurnosti i suradnji.


To znači da kao narod više nismo anonimni objekt tuđih interesa. Postali smo subjekt u međunarodnim odnosima s pravom da sami sebe tumačimo: i svoju povijest, i svoja prava i svoje dostojanstvo.


Dosad smo bili ušutkani jer nismo bili zastupani svojim predstavnicima. Drugi su bili naši tumači i, najčešće, naši tužitelji. Tlačitelji obično govore o potlačenima u svom interesu, a ne što je pravo i istinito.


Predstavnici Hrvatskog naroda i Hrvatske koji su posljednje dvije godine zastupali i tumačili naše probleme i naša prava znaju kako su u međunarodnim susretima bili suočeni s duboko uvriježenim krivim sudovima i procjenama o Hrvatskoj; znaju kako je bilo teško bistriti krive pojmove i probijati putove istine u razmišljanja sugovornika.


Rat se ne vodi protiv naše slobode samo oružjem; rat se vodi propagandom protiv istine.


Sada Hrvatska postoji kao međunarodni subjekt s pravima i dužnostima koje nose sa sobom ulazak u društvo slobodnih država i naroda.


To je uspjeh za koji moramo izraziti iskreno priznanje svima koji su u to uložili svoj život u obrani doma i domovine, pa svima onima prognanima koji su zbog te slobode izgubili svoje kuće i imanja.


Priznanje moramo izraziti i Hrvatskom Vrhovništvu i svim institucijama znanosti, kulture, politike i ekonomije, svima koji su se svojim iskrenim rodoljubljem zauzimali za pobjedu pravednosti. Svima hvala!


Za zahvalnošću moramo spomenuti iseljenu Hrvatsku!
Međutim, sada se postavlja pitanje: Kako urediti Hrvatsku da bude uistinu zemlja sigurnosti, slobode i prava za sve svoje građane? To je pitanje vrijednosti! To je pitanje istine i savjesti. To je pitanje čovjekovih opcija i prosudbi što je istina i što je dobro.


Iz svih teških iskustava života i povijesti očito je da su za ostvarenje duhovno-moralnog napretka društva i za njegovo materijalno blagostanje i socijalnu pravdu nužna objektivna načela moralnog ponašanja i vrijednosti istine, ljubavi i pravednosti. Tu se postavlja pitanje duhovno-moralnih opredjeljenja, analiza, pa čak u suočavanja.


Danas smo čuli u evanđelju jedno načelo iz Božjih usta koje je zaista temelj za sve i pravne odnose među ljudima i narodima.


To je načelo trajne u univerzalne vrijednosti jer vrijedi uvijek i svuda, a glasi: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima” (Mt 7,12).


Tko od ljudi normalne pameti želi da mu se čini nepravda i nasilje? Tko želi da mu se nepravedno otima njegovo i da ga se vrijeđa lažima i klevetama? Tko od ljudi želi da mu se razara obitelj, da mu se ugrožava život?


Svi ljudi dobre volje žele pošteno, iskreno, unatoč različitosti u pripadnostima i opredjeljenjima, bolji svijet, pravedno društvo i slobodnu domovinu. Stoga su svi, svatko u svojoj odgovornosti, na svom položaju i u svom pozivu, pozvani da djeluju u smislu spomenutog Božjeg načela koje se može izraziti i ovako:


Što ne želiš da tebi tko čini, ne čini ni ti njemu!


Ali za to je potrebno oslobođenje od trostruke požude, o kojoj također čitamo u Svetome pismu, a to su: “…požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života” (usp. 1 Iv 2,16).


Teško je to oslobođenje jer u čovjeku je prisutan urođen otpor dobru i nagnuće prema zlu. Stoga duhovna borba neće nikada prestati u ovoj povijesti, jer traje u njoj već od početka, a odvija se u ljudskom srcu i savjesti.


Svi smo pozvani na obraćenje. Kršćanin zna za Put, Istinu i Život (usp. Iv 14,6), a to je Bogočovjek Isus Krist, Otkupitelj čovjeka. Kršćanin zna za lijek, a to je jakost Duha Svetoga; to je Božja riječ, to su sakramenti. Kršćanin zna za izlaz iz tunela zla, a to je pomirenje i opraštanje, to je ljubav prema Bogu i ljudima.


Poslanje je Crkve u ponudi toga Božjeg spasenja ljudima. Ona se toga poslanja ne može nikada odreći, nikada ga ne smije zatajiti makar nailazila na jake otpore, čak i progone.

Crkva se nije odricala svoga poslanja ni u totalitarnim sistemima, a u slobodnoj domovini očekuje puno razumijevanje i mogućnosti za svoje djelovanje, da u suradnji sa svim ljudima dobre volje pomaže kako bi se izgradilo moralno zdravo društvo i pravedni odnosi medu ljudima za dostojan život osobe, obitelji i cijelog naroda.


Crkva tom ostvarenju daje svoj snažni i otajstveni prilog molitvom. Crkva vjeruje da Božje svjetlo dolazi u duše i savjesti iz Božjih izvora ljubavi i spasenja. Zato moli za svaki dobar dar od Oca svjetlila u kojem nema promjene ni sjene od mijene (usp. Jk. 1,17). Zato Crkva vjeruje i u moć nebeskih zaštitnika da nam svojom molitvom u nebeskom Kraljevstvu budu zaštitnici i zagovornici. S tom vjerom smo mi hrvatski biskupi 15. siječnja ove godine na osobit način povjerili naš narod i domovinu posebnoj zaštiti Bezgrešnom Srcu Presvete Bogorodice koju su naši djedovi od davnine nazvali Najvjernijom Majkom i Odvjetnicom Hrvatske! Podsjetimo se da smo prošle godine, 31. svibnja, i hrvatski glavni grad Zagreb povjerili posebno zaštiti Majke Božje od Kamenitih vrata!


Stoga pozivamo Crkvu u Hrvata na molitvu i post, na skrušenost i obraćenje da iskrenom dušom tražimo i nalazimo, kako nas Isus potiče. Molimo, postimo i kucajmo, i otvorit će nam se!


Da bismo jedinstvenim naporom i iskrenom slogom za opće dobro domovine uspješno liječili zadane duboke rane u biću hrvatskog naroda za suživot u miru i poštovanju svih građana, najbolji smo program čuli opet u riječi Božjoj, u poslanici apostola Pavla Rimljanima. Ta je riječ rečena nama vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje: političarima, kulturnim radnicima, djelatnicima na području javnog priopćavanja, znanstvenicima, svima:



“Ljubav nehinjena! Zazirite od zla, prianjajte uz dobro!


Pretječite jedni druge poštivanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani…


Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima… Nikome zlo za zlo ne vraćajte, zauzimajte se za dobro pred svim ljudima. Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu! Ta pisano je: Moja je odmazda, ja čuje vratiti, veli Gospodin!” (Rim 12,9-19).


To su Božja načela. To su načela civilizacije ljubavi, slobode i mira. Neka naši međusobni odnosi u domovini budu utemeljeni na tim načelima, i bit će trajno blagoslovljena Hrvatska i svi njezini građani. Nebeski će nas Otac obdarivati svojim mirom. Isusova je riječ: “Tražite najprije kraljevstvo Božje, i sve će vam se ostalo nadodati!’ Tako neka bude! Amen!



Kardinal Franjo Kuharić



Jesmo li poslušali propovijed kardinala Franje Kuharić, iz 1992. godine, u kojoj govori o načelima na kojima bi morala počivati izgradnja domovine i jesmo li se držali njenih načela? Nismo.


Hranimo se nacionalnim pjesmama, našim predivnim simbolima i lažnim sjajem, ali to ne može vazda trajati.


Krajnje je vrijeme da pustimo Boga u svoja srca i očuvamo: razumom, krvlju, boli, suzama i znojem, izborenu Hrvatsku, koju su sanjali i za koju su se, u sklopu političkih okolnosti, nedostatno uspješno, borili domoljubi brojnih generacija, čiji je svaki pokušaj bio zrnce u stvaranju današnjeg respektabilnog domoljubnog naboja.


Hrvatska, poput drugih zemalja, nikad nije bila samostalna. Nije bila ni u nezavisnoj, nije ni danas u neovisnoj, ali uz Dragog Boga imat ćemo više samopoštovanja i snage da ne lutamo bespućima tuđih interesa.




Branko Smrekar
U Brdovcu, 29. kolovoza 2025.