Oganj.blog.hr

VELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA NE IZVIRE U NARODU,
VEĆ U GLAVAMA NJIHOVIH UMOBOLNIH POLITIČARA .

U Srbiji sam, gotovo navijek, i kao vojnik – vatrogasac u zrakoplovstvu i kao komandant Vatrogasne brigade Zagreb, Policijske uprave Zagrebačke, imao dobrih iskustva.

Nešto, ne baš najljepše, doživjeh još 1971. godine, kad sam, kao maturant, sa svojim razredom zagrebačke, Kemijsko tehničke škole, na stadionu FK Partizan sudjelovao na sletu, u čast rođendana druga Tita.

Nije bilo loše, iako za pjesme, nas velike skupine učenika iz
Zagreba, izvan stadiona, o ustajanju, banu, vilama, Velebitu……milicija nije imala previše sluha.

Na konjima su nas rastjeravali , istina, zbog mogućeg skandala, bez izravne uporabe sile, pa smo se povukli na pričuvne položaje,... birtije.

Uprkos dobrih iskustva u Srbiji, mrzim na krvožedne napadaje svih zločinaca, na naša Hrvatska tla, sve laži Srpske pravoslavne crkve, Srpske akademije nauka i umetnosti, njihovih čelnih političara i pobočnika u Hrvatskoj, koji u Domovini potiču razdor među državljane različitih narodnosti.

Ne podržavam ni one „naše“ političare i dio crkvenog Klera, koji ustuknuše pred lažima i čak ih, i pisano, bez povijesne provjere, prikazuju kao istinu.

Nakon pobjede u Domovinskom ratu, obnovljena je suradnja vatrogasnih službi neovisnih država Europe.

Tako sam, tada u značaju ravnatelja Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja, pomoćnik ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Republike Hrvatske, na jednom, međunarodnom stručnom skupu u Sarajevu, nakon mog predavanja o pripravama, gašenjima šumskih požara i spašavanjima, ugroženih civila, gasitelja i drugih ugroženih snaga, dobio ponudu za predavanje, na „Univerzitetu“ u Beogradu. Nisam, ali sam, prije toga, komandantu Vatrogasne brigade Beograd, pružio niz korisnih informacija o vatrogasnoj taktici, a s komandantom vatrogasaca Bara, Crna Gora, razgovarao o vatrogasnoj struci i poslao mu nastavne planove i programe i raspoloživu stručnu literaturu.

Mi smo vatrogasci soj poštenja, ljubavi i međusobnog pomaganja, bez ikakvih ograda spram, nacionalnosti, država, spolne orijentacije, stranačke pripadnosti, boje kože, imovinske sposobnosti, društvenog položaja,….

Mi smo, u svom poslanju „samo“ ljudi i s tim se ponosimo.

Postati čovjek ljepše je nego postati kralj.
A.G. Matoš

Pozdravljam uz vatrogasni pozdrav:

Boga slavi bližnjega izbavi!

Branko Smrekar

U Brdovcu, 28. srpnja 2025.