Oganj.blog.hr

SRETAN VAM BLAGDAN BOGOJAVLJANJA, SVETA TRI KRALJA


Namjesto brbljanja o nastavku „fikusijade“

Radosno bijaše danas na misi, u , napisao bih prepunoj, ali crkva nikad nije prepuna, Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Sveta misa, prekrasan, preuzvišen, ugođaj, divna propovijed, o talentima, mudracima , Herodovoj zločestoći , životnim putevima, stranputicama i potrebi vraćanja na pravi put, put Isusa Krista, zvijezdi vodilji, darovima: zlatu, tamjanu i smirni…; crkveni pjevački zbor uz potporu tamburaša KUD-a Lovro Ježek, lijepo, skromno, ukusno okićena crkva, vidljivo je upućivala na osjet Božje prisutnosti.


Svetu ispovijed navijek iskoristim za rješenje neke od mojih dvojbi i pitanja. Da li je grijeh što sam jučer, pored dva aspiranta za Predsjednika, pridodao i zaokružio broj 3: Hrvatska? Iskrenost nije grijeh.


Blagoslov zlata i tamjana, za nas i prijatelje, bio je završni dio današnjeg euharistijskog slavlja.


Navijek mi je Križni put, pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob, posebniji u osami i razmišljanju o Bogu i Isusu te potrebitosti svojih postupaka, nego u skupini. Koncentriraniji sam. U skupini , hoćeš-nećeš, nekog pogledaš, pozdraviš, vidiš kak je tera oblećena i cijeli niz drugih opažanja, koje mi remete potpunu predanost nakani Križnog puta.


Vračajući se domu, po lijepoj, novoj, brzoj cesti, koju moj prijatelj Stjepan iz Bedekovčine, zove „Hajdašijana“, primislih si neke asocijacije: Ježek me podsjeća na maskotu Državne uprave za zaščito in reševanje Republike Slovenije, uz tamburaše i crkveni zbor, pasalo bi mi pjevanje i Miroslava Škore, a Herod me malo podsjeća na budućeg Predsjednika.


Lijep dan danas. Blagdani su navijek nešto osobito.

To napisah 6. siječnja 2020. godine, a danas? Danas je, što bi rekla moja, pokojna, teta Ana: „Se nekaj drugo“.

Branko Smrekar.
.U Brdovcu, 6. siječnja 2025.