Oganj.blog.hr

HRVATSKA SE BUDI?


Potrošači su počeli akcije protiv povećanja cijena, „pucajući“ na trgovce i trgovačke lance, što je samo vrh ledenog brijega problema, a žmireći na dosadašnje politike, koje su, izim drugih posrnuća, dovele do drastičnog pada poljoprivredne i industrijske proizvodnje. Malo me to podsjeća na meni znano huškanje: Puci ga Hektor.

Protiv raznih nepravdi, bilo je apela, pisama prosvjeda, otvorenih, zatvorenih, zapečaćenih, sa žigom, zablombiranih, zašvasanih, tajnih, javnih; obustava rada, štrajkova, okupljanja, mimohoda , traktorskih mimovoza i statičkih pozicioniranja, barjaka, domoljubnih pjesama, pisanih plakata, banera, grafita, megafona, razglasa, javnih skupova, pojedinačnih štrajkova i drugih performansi, ali sva su ta opiranja postigla zanemarivo male rezultate.

Dok god Hrvatski narod ne shvati da mu je glasački listić jedini adut njegove opstojnosti i perspektive, ne će biti početka izbave iz gliba, u koji nas dovedoše naši dosadašnji izabranici.

Doduše često birači i nisu imali pravog izbora. Dugogodišnja dvojba desni, lijevi, najčešće nije donijela željene rezultate. Najbolje se činila treća, nezavisni , potentni, neprofanirani stručnjaci domoljubnog opredjeljenja, ali takvi se časni ljudi, zbog kvarnih političkih sprega i nedovoljnog povjerenja prema narodu, nisu htjeli baviti politikom, potvrdivši misao iz jednog mog davno napisanog razgovora : Jedino je sigurno da se na Hrvatski narod, u političkom smislu, ne može računati.

A kako i bi? Dio birača još uvijek pjeva: „Druže Tito mi ti se kunemo“; dio još nije percipirao da je dr. Franjo Tuđman, u međuvremenu, umro; dio uživa u blagodati svoje servilnosti; dijelu je nametnut neutemeljeni strah da će im pri svakoj promjeni biti lošije; dio misli da oni svojim odabirom ne mogu ništa promijeniti; dio ništa ne misli:…

Ima li nade? Bez hude sile, izazvane vanjskim utjecajem, ili drastičnim padom standarda, do razine, kad će priručnik: „Trava na sto načina“, biti najprodavanija knjiga u državi, teško.

Bože prosvijetli, ovaj napaćeni, uspavani narod i daj mu malo kršćanske hrabrosti. Očuvaj ovu krvlju izborenu, lijepu zemlju i pomogni da ona postane naša.

To se neće ostvariti uz našu daljnju pasivnost i zato: Ora et labora.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 30.siječnja 2025.

DOSTOJANSTVENA INAUGURACIJA NA PONOS SVIH BIRAČA

S pozornošću, ugodom i zadovoljstvom, gledah jučer dostojanstvenu inauguraciju 47. Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Tump, kojem na političkom uspjehu čestitaše Joe Biden, najveći domaći i svjetski dužnosnici, iako on svom prethodniku Bidenu, zbog sumnje u rezultate izbora nije čestitao. Izgledalo mi je sve savršeno, a posebno je blistala Prva dama, duboko elegantna, zgodna, Slovenka. Melania.

Toliko sam se uživio da sam ustajanjem s fotelje i dugotrajnim pljeskom slijedio brojna ustajanja nazočnih tijekom Trumpovog inauguracijskog govora.

Podsjetih se na našu dragu bivšu Predsjednicu, koja je svaku ponoć ustajala na Hrvatsku himnu, i s desnom rukom na lijevoj grudi, pjevala našu himnu. Sjajno. Nisam dublje promišljao : je li i kako je bila oblećena?
I sad si štundiram kako bi mogla biti dostojanstvena promocija našeg Predsjednika Republike Hrvatske.

Naša Prva dama, Sanja, može biti jednako elegantna kao Melania , a o drugom snivam:
Dolaze svi dosadašnji Predsjednici, čelnici svih triju vlasti, visoki domaći i strani uglednici, Crkveni velikodostojnici, grupa radnika brodogradilišta, po jedna skupina predškolske i osnovnoškolske djece, srednjoškolaca, studenata, pitomaca Hrvatske voske, invalida…
Kako se promocija ovako veličanstvene pobjede, ne treba održati u dnevnom boravku bilo kog ureda, zbog veličine dvorane i njena rasporeda , primjerenim mi se čini Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski.

Razmišljah i o pjesmama:
Hrvatska himna. Klapa HRM Sveti Juraj
Zemljo moja: Đani Stipaničev, poput Vice Vukov
Lijepa li si : Marko Perković Tomson
Zvon Zvoni: Tomislav Mužek, u stilu Krunoslava Cigoj
Znam da ni blizu neće biti tako.

Hrvatska je zemlja bogate kulture, ali sam dojma da smo se, od ulaska u prvu Jugoslaviju, slijednom Titovom razdoblju, pa do današnjeg unas općeprihvaćenog Jugoslavenskog, zapravo prosrpskog, utjecaja i na području kulture počeli dekroatizirati i gubiti svoj kršćanski identitet, a ni Hrvatska bez Dragog Boga neće opstati

Čestitke Predsjednicima dviju „partnerskih“ država: SAD-a i Hrvatske.
To bi me moglo podsjetiti na onu staru: Imaš pucu? Imam. A ona zna da si joj ti dečko? Ne zna.

„Umišljanje se razlikuje od laži u tome što je umišljanje neizgovorena pogrješna misao, ali kada se takva misao izgovori postaje laž u najširem smislu te riječi“.
Branko Smrekar

U Brdovcu, 21. siječnja 2025.

SAMO NAS ISTINA MOŽE OSLOBODITI

A

Znakovita je misao Georga Orwella:
Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.


Mi Hrvati, u posljednjih sto godina, zbog svojih slabosti u odabiranju vlasti, nismo nikad ništa kontrolirali.
Zato nas Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva i velikosrpski hegemoni godinama truju lažnom poviješću, nastojeći u svakom trenu ocrnjivati Hrvatski rod.


Obzirom da se toj podmukloj agresiji nisu oduprijele ni naše vlasti, a ni dio naše Crkve, bilo bi dragocjeno da se sami uputimo u istinu o nama, jer kao što reče Gospodin Isus Krist:
Samo nas istina može osloboditi.


Cijenim znanstvenike koji, svojim marljivim radom, pretražuju povijesne dokumente nastojeći osvijetliti put njenoj spoznaji.


Jedan od najistaknutijih povjesnika, neupitno je osvjedočeni domoljub dr.sc. TOMISLAV JONJIĆ, čija ću djela u slijedećem razdoblju pozorno proučavati, i to:


„ANTUN GUSTAV MATOŠ POD STARČEVIĆEVIM BARJAKOM“,
( Izdavač: AGM d.o.o., Zagreb 2019.)


„ IVO PILAR – pisac, političar, ideolog (1898 -2018)“
( Izdavač: AGM d.o.o., Zagreb 2020.)
„STO KNJIGA I JEDAN FILM“
(Naklada: Trpimir, Zagreb, 2020,) i

HRVATSKA KRONIKA
Minijature o hrvatskoj politici 1996. – 2020.
Za sve koji nisu u prigodi imati te knjige, gospodin Jonjić je svojom dobrotom objavio:


Tomislav Jonjić


STO KNJIGA I JEDAN FILM – Kao što sam najavio prije desetak dana, iz tiska je izišla zbirka mojih prikaza, recenzija, osvrta i eseja pod naslovom STO KNJIGA I JEDAN FILM. Knjiga je tiskana u malom broju primjeraka i nije namijenjena prodaji, a i nju je, kao i moju nedavno objavljenu knjigu HRVATSKA KRONIKA: MINIJATURE O HRVATSKOJ POLITICI 1996.-2020. moguće besplatno preuzeti na mojoj internetskoj stranici (www.tomislavjonjic.iz.hr) odnosno na CROSB-iju (Hrvatska znanstvena bibliografija): https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/374441.

.
Ovaj tekst, u želji da ne pokleknemo, završavam Jonjiićevim poukom:


„U svemu ovom samo je jedna pouka: Onaj koji je spreman kapitulirati, uvijek će kapitulirati. Zanj druga mogućnost ne postoji, on sam izabrao je predaju i poraz.
Na činjenici poraza ništa ne mijenja ako ga se nazove pobjedom: Poraz ostaje porazom i onda kad ga se obilježava talambasima i lovorovim grančicama.


Samo onaj koji ne bježi od borbe može uspjeti, samo on zaslužuje poštovanje i u slučaju da podlegne.
Jer on je branio svoje dostojanstvo, znajući gdje je granica ispod koje se ne smije ići“.

(Lovorike poraza?,
Politički zatvorenik,
studeni 1999.)


Branko Smrekar
U Brdovcu;13.siječnja 2021.

SRETAN BOŽIĆ


Božić je vazda sretan. Božić je najradosniji Kršćanski blagdan.
Božić je ljubav i milosrđe, duhovna radost i mirenje sa sobom i svojim bližnjima.


Božić nije samo spomen dan rođenja gospodina Isusa Krista, nego temeljna činjenica kršćanske istine. Po njoj naviještamo Radosnu Vijest. Isus Krist dođe na svijet spasiti grješnike ( 1.Tim 1,15). Ovim nam se postavlja temeljna poruka Evanđelja: Osoba-Isus Krist, Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama! S unaprijed rečenom nakanom Gospodnjom -…,...“da se svijet po Njemu spasi! (Iv 3.17), blagoslovljeno bilo ime Njegovo!


Božić se, po mojim spoznajama, do četvrtog stoljeća nije slavio, a danas ga, nakon raznih događaja, kršćani slave po dva kalendara: Julijanskom i Gregorijanskom, a ne po nazivu vjere.

Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45. godina prije Krista i koristio se u cijeloj Europi do listopada 1582. godine, kad je papa Grgur XIII uveo novi: Gregorijanski kalendar, danas najviše korišten kalendar u svijetu.


Ne postoji ni pravoslavni ni katolički Božić, već, jedino, Božić, koji po Gregorijanskom kalendaru slave Rimokatolička Crkva te pravoslavne Crkve: Hrvatska pravoslavna crva, Carigradska patrijaršija, Antiohijska, Aleksandrijska, Rumunjska, Bugarska, Albanska…, dok po Julijanskom kalendaru, Božić slave: Srpska, Ruska, Bjeloruska, Gruzijska, Moldavska, Kazastanska , Egipatska, Etiopijska,…


Vrijeme kad koja Crkva slavi Božić ne smije remetiti odnose med vjernicima, jer svi mi nismo vjernici Crkve, već vjernici Dragog Boga, u nekoj od Crkvi.


I na kraju ne mislim da je Srpska pravoslavna crkva; koja stoljećima provodi etnofiletizam, koja je bila spiritus movens zločinačkog velikosrpskog napadaja na neovisnu državu Hrvatsku i pokušaja krađe dijela njena teritorija, koja je na sudu u Parizu, 1995. godine presuđena odgovornom za zločine genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, i koja je glavni aktivni zagovornik Srpskog Sveta, bez obzira na paradiranja s našim dosadašnjim vlastima; kršćanska.


Isto tako mislim da je nastojanje nekih Srba u Hrvatskoj, uz otvorenu potporu interesnih katolika, da Božić slave u isto vrijeme kao svetosavski Srbi, samo zasebno, interesni egotrip perfomans, zavaravanje ljudi, a ne vjerski događaj.
Žele li oni, ravnajući se po Julijanskom kalendaru biti Srpska Pravoslavna Crkva II ili se „ bore“ biti, nova, po kalendaru slavljenja Božića , hibridna, Hrvatska Pravoslavna Crkva?

Meni bi jedino primjereno rješenje bilo fuzioniranje svih naših pravoslavaca u jedinstvenu PRAVOSLAVNU CRKVU HRVATSKE, koja bi Božić slavila po Gregorijanskom kalendaru, poput nas katolika. No kako sudim da je u većine njih, novac zamijenio Boga, svjestan sam da bez domoljubne politike, to nije moguće.


Uz pomanjkanje vjerske kulture, neprincipijelnu vlast i eutanaziju narodne misli, ni na području vjerskih odnosa nema sustava.


Pustimo Boga u svoja srca i ponašajmo se kršćanski.


Nije lako, ali je lijepo živjeti s Bogom.


Sretan Božić.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. siječnja 2025

SRETAN VAM BLAGDAN BOGOJAVLJANJA, SVETA TRI KRALJA


Namjesto brbljanja o nastavku „fikusijade“

Radosno bijaše danas na misi, u , napisao bih prepunoj, ali crkva nikad nije prepuna, Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Sveta misa, prekrasan, preuzvišen, ugođaj, divna propovijed, o talentima, mudracima , Herodovoj zločestoći , životnim putevima, stranputicama i potrebi vraćanja na pravi put, put Isusa Krista, zvijezdi vodilji, darovima: zlatu, tamjanu i smirni…; crkveni pjevački zbor uz potporu tamburaša KUD-a Lovro Ježek, lijepo, skromno, ukusno okićena crkva, vidljivo je upućivala na osjet Božje prisutnosti.


Svetu ispovijed navijek iskoristim za rješenje neke od mojih dvojbi i pitanja. Da li je grijeh što sam jučer, pored dva aspiranta za Predsjednika, pridodao i zaokružio broj 3: Hrvatska? Iskrenost nije grijeh.


Blagoslov zlata i tamjana, za nas i prijatelje, bio je završni dio današnjeg euharistijskog slavlja.


Navijek mi je Križni put, pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob, posebniji u osami i razmišljanju o Bogu i Isusu te potrebitosti svojih postupaka, nego u skupini. Koncentriraniji sam. U skupini , hoćeš-nećeš, nekog pogledaš, pozdraviš, vidiš kak je tera oblećena i cijeli niz drugih opažanja, koje mi remete potpunu predanost nakani Križnog puta.


Vračajući se domu, po lijepoj, novoj, brzoj cesti, koju moj prijatelj Stjepan iz Bedekovčine, zove „Hajdašijana“, primislih si neke asocijacije: Ježek me podsjeća na maskotu Državne uprave za zaščito in reševanje Republike Slovenije, uz tamburaše i crkveni zbor, pasalo bi mi pjevanje i Miroslava Škore, a Herod me malo podsjeća na budućeg Predsjednika.


Lijep dan danas. Blagdani su navijek nešto osobito.

To napisah 6. siječnja 2020. godine, a danas? Danas je, što bi rekla moja, pokojna, teta Ana: „Se nekaj drugo“.

Branko Smrekar.
.U Brdovcu, 6. siječnja 2025.