Oganj.blog.hr

PRIVPRIVILEGIRANE MANJINE SU VRIJEĐANJE VEĆINE


Posebni, privilegirani, status etničkih manjina, dokaz je njihova nepovjerenja, prema Hrvatima i maćehinskog odnosa Vlada prema većinskom narodu. Hrvati to nismo zaslužili.


Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju, većina država članica EU-a nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija.


Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava kako
“svaki zastupnik u parlamentu predstavlja talijansku naciju”.


I dok Latvija s 38.9, Luxenburg 36.9, Češka 35.5, Estonija s 31,3 % pripadnika manjina, nemaju za njih zagarantiranih mjesta u parlamentima, Hrvatska, s 9.68 % manjina ima čak 8 privilegiranih, zagarantiranih mjesta u Saboru Republike
Hrvatske.


Dvadeset i dvije nacionalne manjine imaju pravo biti zastupljene U Hrvatskom Saboru, bez obzira na broj njihovih glasača.


U pravednom izbornom sustavu, to ne bi bilo moguće.


Nitko ne smije biti ni privilegiran ni diskriminiran.
Izborni zakon treba promijeniti.


Po dosadašnjem se Izbornom zakonu, pripadnici manjina biraju na neodređeno vrijeme, a većinskog naroda na po četiri godine.


Od 8 pripadnika nacionalnih manjina tri pripadaju Srbima.


Koliko su srpski predstavnici u Saboru Republike Hrvatske volja Srba u Hrvatskoj, najbolje pokazuju rezultat posljednjih parlamentarnih izbora: od 189.441 naših Srba s pravom glasa, za današnje srpske predstavnike glasovalo je 13.551 birača ili samo 7,1 %.


Dokaz je to, ako i to nije proračunata taktika utjecaja na izbor pojedinaca i drugih stranaka, da Srbi u Hrvatskoj ne žele biti jednakiji, ne žele imati nepravedno povlašteni status i da Hrvatsku doživljavaju kao svoju Domovinu, sa Zagrebom kao glavnim gradom, što sigurno pomaže skladnom zajedničkom životu svih nas koji živimo u Lijepoj našoj.


Sadašnji Zakon je nepravedan. On dopušta da stranka koja ima 16,7 % potpore birača, uz presudni utjecaj 0,7 % birača koji se opredijeliše za izabrane zastupnike srpske nacionalne manjine, ima apsolutnu vlast.


U pravednom izbornom sustavu, pitanje nacionalnih manjina rješavalo bi se na drugačiji način: stvaranjem međuljudskog povjerenja na osnovi istine, pravde i stvaranja uvjeta za zajednički ŽIVOT, a ne takozvani suživot, koji nikom ne koristi.


Po popisu stanovništva 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4.784.385 stanovnika, od čega, uz ostale, 3.736 356 Hrvata i 581.663 Srba.


U Domovinskom ratu, Hrvatsku je obranilo oko 500.000 hrvatskih branitelja, od kojih 25.000 Bošnjaka (muslimana), 3.000 Čeha, 2.500 Albanaca, Slovaka, Mađara, Talijana… i oko 10.000 Srba.


To znači da je Hrvatsku branilo preko 10 % Hrvata i drugih narodnih manjina i samo 1.7 % Srba u Hrvatskoj.


Svim tim časnim junacima svaka čast i zahvalnost, poginulima dao Bog mir Božji, a ožalošćenima puno duševnog mira.



Na okupiranom području Hrvatske, u samozvanoj Republici Srpskoj krajini, 1991. godine, živjelo je 549 083 stanovnika, od čega je pobunu podržavalo ili aktivno vojno napadalo 287 830 (52,4%) Srba, dok su Hrvati i drugi „ne-Srbi“, većinom, bili protjerani.


Po popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj je živjelo 3.874.321 Hrvata i 410.568 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 186.663 Srba.


I na kraju, razvidno je je da svi predstavnici nacionalnih manjina navijek glasuju, kako to odredi gospodin Pupovac, sa svojom nepromijenjenom, od vlasti dopuštenom, taktikom: malo jamranja, malo špotanja vladajuće stranke, malo patetike, malo cendranja, malo cmizdrenja, malo dobrih ideja, vječnog, često izmišljenog, potenciranja ugroženosti Srba, stalnog izmišljanja ustaške opasnosti u Hrvatskoj, malo naglašavanja osobnog značaja, ali na kraju nedvojbenom potporom vladajućoj stranci, koja ionako ovisi o njemu, što mu daje mnogo više utjecaja nego što bi to bilo pravedno.


Rezultat dosadašnjeg biranja vlasti i njihovo nekompetentno vladanje, dovelo nas je u stanje kojim smo, po većini statističkih podataka, pri dnu Europske Unije.


Hrvatska treba preokret svoje politike, među kojima i promjenu Izbornog zakona.


Hoće li se u programima, posebno, samozvanih domoljubnih stranaka obećati jednakopravni status većinskog naroda, ili će zbog materijalnog interesa čelnika tih stranaka i njihove, potajne, ali, iz izvora financiranja, razvidne potpore vladajućoj stranci, preskočiti značajnu prepreku skladnom životu svih koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju Domovinu.

U državi nedostatnog kršćanskog morala:
Novac je bolest kojoj nema lijeka.

Bože pomozi!

Branko Smrekar


U Brdovcu, 25, studeni 2023.