Oganj.blog.hr

A VUKOVAR DANAS ?

Ne razumijem se u politiku, ne razumijem se u kanonsko pravo, ali mi godi kad mi pojedinci insinuiraju razumijevanje nerazumnog.

Nakon svih bespotrebnih, po svoj prigodi prozirnih, izborno kalkulantskih, političkih igrokaza prije Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, ugodno je danas bilo pratiti kolonu sjećanja u Vukovaru, dostojanstveno, usredotočeno, iskreno, gordo, primjereno.

Homilija mons. Giorgia Lingue, Apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, sa spomenom Hrvatske i njenih žrtava za ovozemaljsku domovinu, neeksplicitno i barbara, unas i po cijelom svijetu, potrebe mira, zaobilaženja i rušenja zida neprijateljstva, Gospodina Isusa Krista koji nam donosi mir, bila je vrlo dojmljiva, kršćanska, razumljiva i sugestivna.

Nakon Euharistijskog slavlja, zapitah se: koliko je pripadnika Srpske etničke manjine bilo u koloni sjećanja?

Kako bi bilo dragocjeno da su u koloni sjećanja bili dužnosnici etničke manjine Srba u Hrvatskoj, iako je, po broju glasova upitno uživaju li tako veliku potporu najveće etničke manjine ili su izabrani zbog neprimjerenog izbornog zakona, koji bi svojim primjerom uzvratili pruženu Hrvatsku ruku.

Držim da bi, ako predstavnici Srba u Hrvatskoj imaju časne nakane, predivnu homiliju Apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, trebali objaviti u časopisu „Novosti“, političkom i društvenom tjedniku Srba u Hrvatskoj, koji financiraju porezni obveznici Republike Hrvatske i da bi premisu Apostolskog nuncija, trebali, u svojim propovijedima promovirati i svećenici Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

Za mir, rušenje zidova neprijateljstva, toleranciju, zajedništvo, uvažavanje i prijateljstvo, potrebno je dvoje.

Iako ne smatram primjerenim prije Euharistijskog slavlja, med ogromnim brojem Hrvatskih branitelja posebno pozdravljati političke dužnosnike, pojedinačno zviždanje predsjednicima Sabora i Vlade, Republike Hrvatske, a i mlaki pljesak gradonačelniku Vukovara, držim potpuno promašenim.

Sveta misa nije predizborni skup. Vrijeme vrednovanja političara i iskazivanje stava, kad to već nisu javnim demokratskim načinom, su izbori.

Pitam se je li su zvižduci i pljesak bili iskreni ili namješteni i kako će njihovi izvođači reagirati ako će, izviždani i pljeskom uvaženi, „slučajno“, uz ostale, biti sastavni dio, buduće koalicijske vlasti? Zato mislim da je donošenje velikih zaključaka interesnih dušica na društvenim mrežama, naivno.

Bijah pri put u Vukovaru 1996., kad smo, u sklopu mirne integracije, kao Vatrogasna škola Ministarstva unutarnjih poslova, dovršili školovanje tridesetak vatrogasaca i vatrogasnih tehničara; drugi put, 1998. godine, prigodom hodočašća Crkvenog zbora Župe Svetog Vida Brdovec i drugih uglednika naše općine. Grad je izgledao žalosno.
Bijah i 16. studenog ove godine, pri posjeti Nezavisnih dragovoljaca Hrvatskih Zagrebačke županije. Grad je lijep.

Izgledom mu se vraća povijesni sjaj, ali kako mu je u duši, kakvi su odnosi među stanovnicima, to znaju samo oni koji u Gradu žive. To nismo doznali.

Za promjenu naziva države treba jedna noć, danas je fašistička, sutra komunistička; za promjenu gospodarskog stanja dvadeset do trideset godina, a za promjenu svijesti puno, puno više. Vukovar je tome tužni primjer.

Kako poboljšati ovu neprimjerenu situaciju?

Vođenjem časne, poštene, dosljedne, beskompromisne domoljubne politike istih ljudskih prava, ali i obveza.

Brojna odavanja pijeteta žrtvama Vukovara i Škabrnje, diljem Domovine i svijeta, paljenje svijeća, polaganje vijenaca i cvijeća, molitve za ubijene, pokojne, ožalošćene i Domovinu, odaju našu snagu i mogućnost, da svojim osobnim promišljanjem, bez dopuštenja utjecaja interesnih „domoljuba“, odaberemo upravljačku strukturu kojoj osobni interesi neće zasjeniti državne.

Pomoz Bog!
Branko Smrekar

U Broovcu, 19. studenog 2023,