Oganj.blog.hr

Priče, i profilna slika, iz davnine

VATROGASCI DOMOLJUBLJE ŽIVE DJELOM

Gledah impresivno skidanje sjevernog tornja Katedrale uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Ladislava i Stjepana, u Zagrebu i tornja Katedrale uzvišenja Svetog Križa u Sisku.

Svaka čast stručnjacima koji to učiniše, među kojima su bili i vatrogasci.

Vatrogasci su nakon potresa u Zagrebu, 22. ožujka 2020. godine, i Banovini, 29. prosinca 2020., opet dokazali zašto su ponos našeg roda.

Zagrebački vatrogasci i kolege iz drugih dijelova države, pozivni i dobrovoljni, koji su, nakon potresa djelovali u Zagrebu, Banovini i drugdje, silnim su marom i entuzijazmom, učinkovito djelovali i djeluju i na tlu i u zraku.

Rad na visinama do kojih vatrogasci, djeluju autoljestvama, (oko sedmog kata), nije, ni malo, ugodan. Ponekad se, za vjetra, do kraja ispružena ljestva (oko tridesetak metara), u košari osjetno njiše.

Dizalica (500 t) kojom je skidan toranj (33,5 m), 108 metara visoke katedrale uZagrebu, bila je složena do visine 120 metara.
Vatrogasci nemaju tako visoke autoljestve. Njihove su visoke 30 do 40 metara. Zašto?

Vatrogasci se autoljestvama, prije svega, služe za spašavanje, požarom ugroženih, osoba i za gašenje požara u visokim objektima.
Kod požara u visokim zgradama, najčešće je, dimom i vatrom, ugrožen veći broj ljudi. Neki se evakuiraju sami, pomoću unutarnjih i vanjskih stubišta, a neke, vatrogasci spašavaju preko autoljestava.
Za spašavanje jednog ugroženog, sa sedmog kata, treba 4 do 6 minuta. Za još više katove trebalo bi i više vremena po svakom ugroženom, pa bi se mogao spasiti manji broj osoba. Čime bi, preostali bili u životnoj pogibelji. Zato su stručnjaci, vatrogasci, prosudili, da uporaba znatno viših ljestava, za predviđene zadaće, nije učinkovita . Zato se za jako visoke zgrade primjenjuju učinkovitije mjere, poput požarnih stubišta, vatrootpornih liftova i drugih metoda.

Ipak, Poljaci su dali napraviti jednu autoljestvu od 60 metara, a ja sam, u ono doba, s 53 metarske, u Ljubljani, vidio “skoro pola Slovenije“.
Bili su to pojedinačni slučajevi. Danas su autoljestve normirane. U vatrogastvu sve ima svoje.


Vatrogasci su i tijekom potresa pokazali znanje, vještinu i hrabrost, a posebno me zadivila ushićenost dobrovoljnih vatrogasaca, koji su, s puno ljubavi i entuzijazma, nesebično pokazali da mogu, znaju i hoće.

To je domoljublje.
Domoljublje se živi djelom.


O domoljublju je, u „Obučevniku za dobrovoljne vatrogasce „otac hrvatskog vatrogastva“ Đuro Deželić, predsjednik Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice od 1878. do 1907. godine, između ostalog napisao:

„Tko ti reče, da se smatra domoljubom, a nije član vatrogasnog društva svoje općine, to mu nevjeruj. Pravi rodoljub želi svomu narodu ne samo prosvjetni napredak nego i blagostanje materijalno, pa će ovako, kako može, radnjom ili novčanim prinosom i to pripomagati, da se blagostanje naroda pomnoža ili nesmanjeno zadrži.“

Gdje smo danas? Mogu napisati:
Sretan je narod koji ima takve vatrogasce. Svaka im čast.

Branko Smrekar
U Brdovcu; 29.travnja 2020.

Opetovano: 29. travnja 2923.