Oganj.blog.hr

Priče iz davnine

JAVNE VATROGASNE VJEŽBE - VIRTUALNA STVARNOST


Često gledam javne vježbe gašenja požara, spašavanja, evakuacije, medicinske skrbi i zbrinjavanja,..u kojima najčešće sudjeluju pozivni i dobrovoljni vatrogasci, Hitna medicinska pomoć, Hrvatski crveni križ, Hrvatska gorska služba spašavanja, Civilna zaštita, policija, komunalne službe i drugi.

Publici ih je lijepo vidjeti. O uspješnosti vježbe, i stanju u sustavu, uz punu pozornost medija, gotovo uvijek govore oni koji su na „ političkom položaju“, a koji o struci svake od službi obično, nemaju blage veze. Sredstva javnog priopćavanja tim „stručnjacima“ daju najveću moguću pozornost.

Vježbe su potrebne, jer javno pokazuju tehničku opremljenost i uvježbanost, svake od službi koje u njima sudjeluju. Njihova učinkovitost, kojom možemo biti zadovoljni, rezultat je samoprijegornog, sada, puno darovanih sati, za dobrobit naše sigurnosti.
Pokazuju ljubav prema bližnjem, što se nažalost dostatno ne vrednuje.

Svi dobrovoljci su tako veliki da ih ta nedovoljna pozornost medija, ne ometa njihovu misiju. Čestitam im i ponosim se njihovim radom. No da li su vježbe oslika očekivanog djelovanja u zbilji, stvarnoj situaciji? Ma kakvi, ni govora, samo približno.


Vježbe su danima prije, detaljno planirane, one su zapravo naštimane, za njih svi znaju , sudjelovatelji su određeni unaprijed, skupljaju se oblače i opremaju prije samog „početka nesreće“. Ne pokazuju pravo stanje i učinkovitost u kumulativnom djelovanju.

Virtualna stvarnost.

U stvarnosti toga ne bi bilo onako kako izgleda na vježbama.

Pozivni vatrogasci, ponekad, na mjesto intervencije stižu u nedostatnom broju, s nedovoljno tehnike. Naravno pristižu i dodatne snage, ali ne u vremenu koje, Često zahtjeva brzina širenja požara.
Dobrovoljnim bi vatrogascima, koje posebno poštujem, za dolazak na intervenciju trebalo osjetno više vremena nego na vježbi. Kreši, Dragecu i meni sigurno. Krešo je na traktoru, Dragec u radioni, a ja u fotelji čitam istinu (novine). Brzo bi mi došli u spremište ,ali treba se presvući, opremiti zaštitnom opremom, vatrogasnim vozilom doći do mjesta intervencije...

U vježbama smo, još prije početka „nesreće“ potpuno spremni, katkad u vozilu blizu mjesta događanja.

Gledah mnogo vježbi, u nas i u svijetu.
Ponekad putem do promatračkog mjesta, na gotovo svakom parkiralištu, obično, ugostiteljskih objekata, uočih interventna vozila. Kako je obično jako vruće ljudi se osvježavaju i čekaju početak vježbe.Vježba je, zaista, bila uspješna.

Jednom sam predložio da su uz, potrebne vježbe, ponekad napravi opit realne spremnosti: napravi se projekt zamišljenog događaja, a provede u svima nepoznatom vremenu i mjestu“ nesreće“. Kasnije se napravi stručna analiza. Uz nesumnjivo dobre strane, iskočile bi pogrješke i nedostaci koji bi se mogli ispraviti izravno ili posredno.
Takva bi vježba, koja nije samo pokazna, značajno pomogla poboljšanju stanja i jačanju sigurnosti.


I na koncu sve interventne službe, i u vježbama i u pravim intervencijama, pokazuju ljubav, htijenje, zalaganje, želju za još boljom učinkovitošću.

Dobrovoljci svih službi redovito to čine bez naknade, već samo zbog ljubav prema bližnjima. Mislim da ih, u tom smislu, mediji premalo prate, uprkos tome oni će i dalje živjeti svoje poslanje. Njima nije do gizde. Čestitam. Bravo.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 16. lipnja 2019.

Opetovano: 28. travnja 2023.