Oganj.blog.hr

U Gruborima je, 25. kolovoza1995. godine, u ratnim uvjetima, uz nekoliko spaljenih kuća, pod nerazjašnjenim okolnostima, ubijeno šest starijih mještana Srpske manjine.
Dao im Bog mir Božji.

Žao mi je, ali si postavljam pitanje: Kako to da su starci ostali sami? Gdje su bili njihova djeca, unuci, rodbina?

Zašto su, pored Proglasa Predsjednika Republike Hrvatske Dr. Franje Tuđmana, Hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje, od 4. kolovoza 1995.godine:

„Budući da su propali svi pokušaji, pa i jučerašnji pregovori u Ženevi, i hrvatskih vlasti i međunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih krajeva;
Budući da začetnici pobune u Hrvatskoj, Martić i dr., umjesto da se odazovu pozivu za mirnu reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske države, i zajedno sa kolovođama pobune u Bosni, Karadžićem i dr. kuju nove osvajačke planove za zajedničko osvajanje zaštićene zone Bihać, što Hrvatska ne može dopustiti;
Budući da hrvatski i bosanski Srbi ne samo da sprečavaju povratak prognanika već i nastavljaju s progonom nesrpskog stanovništva;
Budući da srpski ekstremisti, od samih početaka pobune pa i sada, prizivlju u pomoć ostatke talijanskog fašizma, nudeći podjelu hrvatskog teritorija između talijanskog i srpskog imperijalizma;
Budući da razularene paravojne srpske postrojbe, i dalje vrše terorističke napadaje na civilno pučanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju hrvatska područja i gradove Otočac, Gospić, Karlovac, pa i za vrijeme dok u Ženevi s hrvatskom delegacijom vode političke razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovno bombardiraju i područje Dubrovnika gdje su pale nove ljudske žrtve;
I budući da su svi pokušaji, hrvatske države i međunarodne zajednice, da pobunom otuđeni dijelovi hrvatskoj teritorija budu na miran način vraćeni pod hrvatski suverenitet bili odbačeni i izigrani, hrvatska je država prinuđena da poduzme vojno-redarstvene korake za ponovno uključivanje navedenih okupiranih područja u svoj ustavno-pravni poredak.
Prisiljeni smo na takvu odluku da bismo, nakon četiri godine uzaludnog pregovaranja stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i međunarodne javnosti i da bismo osigurali početak vraćanja prognanika na njihova ognjišta.
Stoga u ime demokratske vlasti Hrvatske:
Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskih vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskih zakonima.
Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskih vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.
Pozivam predstavnike Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati ekstremiste s okupiranih hrvatskih područja, što se očitovalo i na jučerašnjim ženevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu reintegraciju okupiranih područja.
To bi bio prvi korak prema općem rješenju hrvatsko-srpskih odnosa na čitavom interesnom prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na osnovama međusobnog priznanja.
Odlučni smo da prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja, a da hrvatskim Srbima zajamčimo ljudska i etnička prava u ustavno-pravnom poretku demokratske Hrvatske“,

radije prihvatili unaprijed organizirani i uvježbavani „bijeg“, pokvareni politički potez koji je trebao Hrvate, naravno automatski „ustaše“, prikazati jednakim srpskim zločincima i njihovim genocidnim nedjelima, a koji je po odluci Slobodana Miloševića, organizirao srpski general pukovnik JNA, vojni vođa pobunjenih Srba u Hrvatskoj i čelnik „Republike Srpske Krajine“, osuđeni ratni zločinac, Mile Mrkšić.
On je uoči “Oluje” pripremio letak, (pisan ćirilicom), koji su dijelili srpskom stanovništvu. Letak je imao slijedeći sadržaj:

“Zbog napada ustaške vojske, koji očekujemo, a zbog obezbeđenja uslova za izvođenje odsudne odbrane NAREĐUJEM: da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom Benkovac-Žegar-Srb.” Drugi pravac povlačenja je Knin-Plavno-Lička kaldrma“.
Razmišljam, ako su članovi obitelji kao civili napuštali svoja ognjišta, ne imajući povjerenja u Hrvatsku vlast, bilo bi prirodno da su sa sobom poveli cijele svoje obitelji, ne ostavivši starce. No kako to nisu učinili, moguće su osnove sumnje da su se povukli kao aktivni pripadnici srbočetničkog agresora, moguće i zločinci.

Osuđujem svaki zločin, ali zlonamjerno pridavanje naglašene pozornosti pojedinačnim srpskim žrtvama, a istovremeno stidljivo prikazivati ili zatajivati brojne pojedinačne, skupne i masovne zločine Srpskih agresora, pokušaj izjednačavanja krivnje fašističkog napadača i napadnutog Hrvatskog življa, pokvareni je pokušaj insinuacije da se radilo o građanskom ratu.

Bilo koja Hrvatska vlast koja se tome energično ne suprotstavi, ne zaslužuje povjerenje Hrvatskog naroda.

Dodvoravanje, bezprimjerno, nekriterijalno popuštanje u cilju tobožnje pomirbe, ravno je izdaji svih naših žrtava u Domovinskom ratu, a posebno: 8.257 ubijenih i 428 nestalih branitelja te 5.657 ubijenih i 665 nestalih civila, od čega 402 smrtno stradale djece.

To je vračanje povijesti na početak devedesetih.
Dao Bog da nas čim više to na vrijeme shvati.