Oganj.blog.hr

Dio opetovanog teksta, od 4. veljače 2019. godine, o društvenoj zbilji koja se, po mom sudu, do danas, nije mogla značajno popraviti.
„U posljednje smo vrijeme svjedoci lažnih diploma u obrazovanju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja poduzelo je mjere provjere svih diploma. Ne treba sumnjati da će se naći više lažnjaka. Svi ćemo pljeskati na epohalnom uspjehu.
No mišljenja sam da to nije jedini društveni problem.
Pitam se kakav je to nadzor u školstvu kad netko bez potrebne školske spreme može obnašati poslove za koje je predviđen viši stupanj obrazovanja.
Da li te prekršitelje zakona uopće netko, izravno provjerava ili su „inspekcije“, unutarnje i s vrha, samo papirnate provjere. Da li su provjere samo formalne, ne i sadržajne? Po tome se neka radna mjesta, inače i u državnoj upravi i javnim ustanovama, mogu obnašati bez odgovarajuće školske spreme. „Da li je onda ona uopće potrebna“? Pitanje je koliko znanja i sposobnosti zahtjeva potrebita sprema u obnašanju radnih mjesta?
Najveća provjera spreme trebala bi biti već kod prijama u službu. Nekad su se čak i u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove Zagreb prošvercali pojedini kandidati bez srednje škole. Poslije je to primijećeno i ispravljeno. A drugdje? Pitaj Boga.
Što Država ima od lažnjaka? Ništa! Samo troškove jer su i ti lažljivci na radnom mjestu plaćeni kao pravi stručnjaci, a pravi su, istovremeno, moguće i nezaposleni.

No falsifikatori nisu jedini hrvatski problem. Nitko se ne usudi zagristi u pokvarenjake koji su svoje svjedodžbe i diplome „legalno“ stekli izvan našeg školskog i visokoškolskog sustava.
Pokoji su, izvan Hrvatske, u abnormalno brzom vremenu, diplomirali i za ratnih razaranja pa čak i opsada gradova u kojima su diplomirali.
Ne možeš vjerovati. Vjeruj u nekorektnost sustava i pojedinaca. Tome treba pridodati i prepisivanje diplomskih radova, kupnju ispita i druge smicalice.

Vidim problem i u nekim privatnim studijima. Čim novac uđe u privatnu obrazovnu ustanovu, profit često postaje primaran, spiritus movens napredka imovinskog stanja vlasnika.
Kad ćemo se riješiti endemičnog boljševizma i egoizma? Ima ljudi koji znaju i mogu, ali se politikom zbog, vidljivo nakaradnog sustava, ne žele baviti.

Dobro je rekao, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, katedrala hrvatskog duha: „Mi ni ne znamo koliko je komunizam uništio dušu čovjeka.“

Nadam se, ne do kraja. Ima nade. Moglo bi biti bolje.
Puno toga ovisi i o nama i zato nedaj Bože da i nadalje ostanemo indolentni mužeki.


Branko Smrekar
U Brdovcu; 17.rujna 2020.