Oganj.blog.hr

Svako malo mainstream mediji, po nalogu vlasti, usmjeravaju pozornost javnosti na, usporedno, manje značajne gadosti, ne bi li se narodu prikrilo sve veće potonuće Hrvatske, po značajnim segmentima društvene zbilje.

Trenutno su u fokusu državni stručni ispiti. Prvo se pitam, čemu oni zapravo služe i da li su oni korisni svima kojima su propisani? Hoće li oni popraviti radnu sposobnost osoba koji ih polože? Hoće li vozač ministra nakon stručnog ispita biti bolji sudionik prometa? Nisu li za stručne ispite, zbog honorara, prije svega, zainteresirani i sami članovi ispitne komisije? Jesu li oni određeni po položaju i jesu li prošli kakvu stručnu i pedagošku provjeru.
Budimo iskreni da li su pogodovanja u stručnim ispitima, veze, jedino područje nečasnih radnji? Nema li toga i u politici, gospodarstvu, školstvu, zdravstvu, kulturi, športu i brojnim drugim segmentima ljudskog življenja.
I ta pogodovanja nisu navijek vezana na davanje mita. Često se tu i prijateljski ili kalkulantski razlozi.

Svi se zgražamo, čudimo, osuđujemo, nečasnim pogodovanjima, vezama, ali nismo li i mi licemjerni? Nismo li svi ponekad pitali ili čuli: „Čuj, imaš koga u…“? Neka baci kamen onaj tko nikad nije pogriješio. Iskreno, malo bi ih bacilo. Ja ne bih bio među njima.

Kako spriječiti naše slabosti? Postavljanjem sustava objektivne provjere. Za vrijeme studiranja zapamtio sam i jednu rečenicu:
„Nauka je naučnija što je bezličnija“.
Evo, sad je, tobože, posredovanje jedne dužnostnice, uz koronu, najveći problem ove krvlju i ljubavlju stvorene države.
Ne vjerujem, ali vjerujem da naš, objektivnim informacijama uskraćeni, narod ne uživa u tome što smo po mnogim statističkim pokazateljima pri dnu Europskih zemalja, što smo po standardnoj kupovnoj moći stanovništva predzadnji, što nam u ovoj „korona krizi“ drastično pada BDP, što se iseljavanjem, neoprostivo brzo smanjuje broj stanovnika, što smo se otuđili od dijaspore, što nemamo jasno utvrđene granice države, što ne poštujemo, svoj, Hrvatski jezik, što prihvaćamo laži naših stoljetnih neprijatelja, što glede vjerskih zajednica ne poštujemo Ustav Republike Hrvatske, što rasprodajemo svoje blagodati, gubimo perspektivu, koaguliramo, pretvaramo se u sporu, trpimo korupciju, uhljebljenja, nepotizam, namjerno otezanje sudskih procesa, zastare za velike krađe, otpisivanje dugova na račun poreznih obveznika, što neke, stoljećima stare, institucije, koje su bile i trebale bi biti lučonoše Hrvatskog roda, zbog materijalnih interesa, prodaju svoju dušu i gube vjerodostojnost…
Ali te kobnosti i strahote, bezdušni javni mediji zasjenjuju antologijskim problemom. Da li je taj vozač ministra na stručnom ispitu zbilja imao vezu?

Tako je bilo i sa lažnim diplomama. Mjesecima su bile u središtu. I onda utiha.

Završavam rečenicom, u stilu našeg najboljeg filma: „Ote lepo vrit“
Buduće nam generacije, ukoliko ne napravimo preokret političkog djelovanja, neće dizati spomenike zahvalnosti.

Branko Smrekar U Brdovcu, 11. rujna 2020.