Oganj.blog.hr

Krajem osamdesetih Vatrogasna je brigada Zagreb bila, po mišljenju svih zapovjednika glavnih gradova republika, najbolja vatrogasna postrojba u propaloj Jugoslaviji. I šire.
Zagreb je u ono doba bio središte kemijske industrije i prometno središte. U cestovnom i željezničkom prometu prevozile su se velike količine opasnih tvari: eksploziva, zapaljivih tekućina i krutina, samozapaljivih tvari, otrovnih, radioaktivnih i agresivnih tvari.
Obzirom da i u prometu postoji vjerojatnost akcidentnih događaja, a da su vatrogasci udarna snaga za spašavanje ugroženih osoba i gašenje požara te sanaciju mjesta nesreća s opasnim tvarima, morali smo se pripremati za čim učinkovitije djelovanje.
U ono vrijeme naša stručna literatura sadržavala je samo teorijski dio: znakove označavanja vozila za prijevoz, identifikacijske brojeve opasnosti, osnovne i dodatne opasnosti, listiće opasnosti, kemijske i fizikalne karakteristike tvari, sredstvima za gašenje, ali o taktičkim nastupima vatrogasaca nakon nesreće, ni slova. To se ne može prepisati, već se spoznaje o zonama opasnosti, djelovanja i sigurnosti, evakuacijama ljudi, u događajima sa i bez požara, gašenju i spašavanje ugroženih ljudi, načinu sanacije, zaštiti operativnih snaga, najboljim adsorberima, njihovo zbrinjavanje i drugo, trebaju steći i praktičnom iskustvom.

Tada, unas, nije bilo računala pa time ni pretraživanja na internetskoj mreži. Tako da mi je jedina mogućnost naučavanja bilo prevođenje stručne literature i stjecanje praktičnih iskustava u Njemačkoj i Austriji, državama koje su imale jaku industrijsku proizvodnju i dobro organiziranu vatrogasnu službu, i za akcidente (nesreće s opasnim tvarima). Da ne objavljujem prevedenu knjigu: „Prijevoz opasnih tvari“, osvrnut ću se samo na šahtove.

I dok su vatrogasci diljem bivše države imali običaj nanosima pjene i mlazevima vode sve opasne tvari isprati u šahtove, U Njemačkoj, Austriji i drugim razvijenijim državama, prvi je postupak vatrogasaca bio, posebnim zračnim jastucima, zaštopati, zadihtati, zabrtviti, šahtove, a tek onda poduzeti mjere potrebite mjere sanacije.

Puno se pripovijedalo da su šuta i građevni materijali u potresu koji se dogodio u Zagrebu zaštopavali kanalizaciju, jedno od metoda zaštite moglo je biti, odstraniti materijal iznad šahtova i pokriti šahtove, makar drvenim fosnama.
I ovo je eklatantni dokaz da nesreće ne saniraju brbljanja i pompozna naslikavanja političara na mjestima nesreće, već, prije svega, stručne operativne službe.
Zadaća političara je osigurati financijska sredstva za sanaciju.
Hoće li se to, u potrebitoj mjeri, dogoditi u slučaju Zagreba i dviju susjednih županija, još se ne zna.

Dao Bog da svi oštećeni budu zadovoljni i da Zagreb izgledom nastavi kontinuitet Europske metropole.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 9. rujna 2020.