Oganj.blog.hr

Čitam da je zapovjednik Županijske vatrogasne zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović Simbi , 5. rujna 2020. godine, u Dubokoj Ljutoj, sudjelovao u prometnoj nesreći, nakon koje je izjavio:

Sinoć u večernjim satima sudjelovao sam u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Dubokoj Ljutoj. Na sreću, prometna nezgoda je prošla samo s materijalnom štetom i jednom lakše ozlijeđenom osobom. O uzrocima i okolnostima nezgode više ću moći izjaviti nakon završene policijske obrade - kazao je Simović te dodao:
Izražavam ispriku cjelokupnoj javnosti jer mi je tom prilikom utvrđena prisutnost alkohola u krvi. S obzirom na navedeno, jutros sam Predsjedniku Vatrogasne županije DNŽ dao mandat na raspolaganje. Iskreno mi je žao što sam nakon godina uzorne službe, ovim činom zasjenio odoru koju cijenim i s ponosom nosim, poručio je.

Znajući kako se, nakon takve neugode, može osjećati čovjek koji se cijeli radni vijek, pod pritiskom pune odgovornosti za vatrogasce u cijeloj županiji i sigurnost njenih građana po pitanju zaštite od požara i drugih prirodnih i tehničkih nesreća, često u opasnosti po vlastiti život i zdravlje, napisah mu nekoliko riječi potpore:
.
„Dragi prijatelju Stjepane, žao mi je tvoje neugode, ali kao vatrogasac s puno teških intervencija, opasnih i po život mene i mojih vatrogasaca, imam puno razumijevanje za tvoj trenutak slabosti.
Vrstan si vatrogasni zapovjednik. Optuživati te mogu samo foteljaši, školski ili papirnati vatrogasci koji nisu nikad bili suočeni s pravom opasnošću i ljudi koji ne poznaju vatrogasno poslanje.

Prvi sam dodir s alkoholom imao još kao šef smjene, 1986.godine. Gorjelo je 60 metara krovišta četverokatne zgrade između tržnice Dolac i raskopane Tkalčićeve ulice. Ne možeš ni s ljestvama ni s platformama. Vučemo 8 „B“ pruga u krovište. Mučimo se cijelu noć. Ujutro u 8 sati dolazi smjena na čuvanje požarišta, mi napuštamo službu, a ja svoju noćnu smjenu zovem na kavu i kaj već hoće. Naravno da su si popili. Nakon par dana pozove me komandant na prijavak: „Čujem da se na intervenciji nešto pilo“. „Je, ja sam počastio dečke nakon iscrpljujuće noći“. „Dobro si to učinio“.

Stjepane, mir s tobom. Želim ti sve najbolje.

Ljudima je malo poznato koje stresove vatrogasci doživljavaju za vrijeme svog rada. Primjerice za vrijeme noćnog rada pri uzbuni za intervenciju, prvo se, u prostoriji boravka vatrogasaca pali crveno svijetlo, a nakon toga slijedi zvučni alarm, već prema vrsti intervencije. Privikneš se. Dođeš noću u kafić, netko upali crveno svjetlo, svi mirni, a ti trzneš kao da si na poslu. E moj vatrogašče
.
Svojedobno smo za aspirante za vatrogasna zanimanja uveli psihologijska testiranja. Onda su „stručnjaci“ koji, izim u peči, štednjaku, kaminu ili filmu, vatre vidjeli nisu, uredili da to, nije potrebno.

Predlagah i da se Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke oformi centar za duhovnu obnovu vatrogasaca, koji su u vatrogasnoj intervenciji bili u životnoj opasnosti.

U ugodi mirovine i lijepih sjećanja, dopuštam si malo iskrenosti: poslije neugoda, strahota i stresa, vatrogasce mogu psihički rasteretiti samo malo alkohola, Monika ili brza psihološka pomoć.

Teško se stvaraju vrsni vatrogasni rukovoditelji, stručnjaci i ljudi. Stjepan Simović je jedan od njih. Pogriješio je , ali izim propisane kazne ne zaslužuje nikakvu drugu osudu..
Pošten je čovjek i sam će iz ove neugode izvući pouku. Dao mu Bog puno duševnog mira.

Uz emocionalni pristup kakav vatrogasci zaslužuju,
sve bivši, samo ne,
Branko Smrekar