Oganj.blog.hr

ČUDNIH LI OBIČAJA,
ČUDNIH LI LJUDI
Jedna od zadaća političara je čuvati i jačati nacionalnu sigurnost. Poticati rad i čuvati dignitet svih službi koji su u njenoj funkciji .Isto vrijedi za zaposlenike tih službi, kao i za častne članove udruga koje daju svoj ,nemjerljiv, doprinos ukupnoj sigurnosti naših građana.
No nije uvijek tako, posebno kad se pojedinci povode svojim besmislenim „antologijskim“ idejama. Krajem devedesetih glavni me čelnik svih policijskih obrazovanja, nakon primjernih, gotovo uzornih, odnosa dviju službi i međusobnih uvažavanja, počeo posebno prištimavati. Rado sam se odazivao svim svečanostima, važnim događanjima i javnim vježbama policije, ali se ipak nisam mogao složiti da se obrazovanje vatrogasaca stavi pod nadležnost policijskih edukacija. Tako je Vatrogasna škola ostala samostalna ustrojstvena jedinica unutar Ministarstva unutarnjih poslova, čime je, u dijelu svog poslanja, sačuvan dignitet Hrvatskog vatrogastva.
A onda je, 2 000. godine, zbog vidljivih pogrješaka dotadašnje vlasti, voljom građana, došlo do njene smjene.
Nova je, glede Škole, pokušavala nastaviti svojim „inventivnostima“.
Prvo je je ministar unutarnjih poslova najavio posjet Vatrogasnoj školi. Radovali smo se njegovom dolasku, pokazali mu sve prostore, upoznali ga s radom, postignućima, planovima daljnjeg rada i pohvalama domaćih i stranih vatrogasnih stručnjaka. A onda je, namjesto interesa i potpore ministra uslijedila, njegova, ipak neočekivana izjava: „Mene vaš rad uopće ne zanima, mene samo zanima kako ćemo smanjiti broj zaposlenih“. A bilo bilo nas je tek 50 %, sistematizacijom predviđenog broja. Nakon popuštanja bijesa zbog sramotnog stava ministra, uvidjeli smo da on nije došao zbog našeg poslanja: obrazovanja vatrogasaca, već da se upozna s lokacijom na koju se htio preseliti.
Nije imao nakanu zatvoriti Vatrogasnu školu, već je preseliti na lokaciju na kojoj nije bilo potrebnih: kabineta, laboratorija, vježbališta, garaža za vatrogasna vozila, požarne kuće, bunara ,tornja.. Nakon pojašnjenja, čelništvu Ministarstva, i pomoći ondašnjeg predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice od ingeniozne zamisli se ipak odustalo, ali se nakon dvije godine pojavila nova ideja: Na jedinom pravom vatrogasnom vježbalištu u Republici Hrvatskoj, na Ksaveru, izgraditi garaže za skupocjena osobna vozila, koja se rabe za potrebe visoke politike. Opet objašnjavaj da je 2+2, samo i jedino, 4. Kad se vidjelo da se prije razmišljanja o projektu, nije vodilo računa o svim činjenicama, našlo se drugo, povoljnije, rješenje.
Ustrojstveno, je Škola, koja je u procesu povećanja svoje djelatnosti, postala temelj praktične nastave, novonastalog Učilište vatrogastva i civilne zaštite, u sklopu Učilišta, 2005. godine, postala dio Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
U Ministarstvu unutarnjih poslova, Vatrogasna je škola imala punu slobodu i potporu u kreiranju školovanja, osposobljavanja i usavršavanja hrvatskih i inozemnih, vatrogasaca i drugih snaga zaštite i spašavanja. Tu pripada i korektan odnos prema zaposlenicima. Mnogi danas, poučeni iskustvom u, sad već, ukinutoj Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, a nakon politički usmjerenog, novog, besmislenog, škodljivog, Zakona o vatrogastvu, s punim pravom kažu. U MUP-u nam je bilo najbolje. Dodajem i najučinkovitije.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;27.siječnja 2020.