Oganj.blog.hr

Znalo mi se, ponekad, u životu dogoditi da nešto izgubim, ne mogu naći, nehotice izbrišem napisani tekst na računalu,…
U zadnje vrijeme tome pristupam smireno. Mislim si, Božja volja. Nakon toga gotovo uvijek pronađem, ono što me moglo uzrujati, a za stotinjak stranica dugi, izbrisani tekst o jednoj generaciji ljudi, kasnije, shvatih da bi se uprkos satiri, mogao shvatiti kao vrijeđanje tih bespomoćnih, dobrih ljudi.
Bogu hvala.
Isto bih mogao prispodobiti, našem kandidatu Miroslavu Škoro. Nisam bio sretan što nismo uspjeli u prvom krugu, ali promišljam: Božja volja.
Da je gospodin Škoro pobijedio, zbog sužene ovlasti Predsjednika Republike Hrvatske i odnosa u vrhu svih triju vlasti kao i stanja u kojem se Država nalazi, neizostavno bi bilo potrebito, povećati ovlast budućeg Predsjednika. Referendum bi oduzeo i vremena i novaca, a i bio bi tek početak, kompliciranijeg, načina rješavanja brojnih gadosti, poput tužnih, nedopustivih, licemjernih i pokvarenih, izjava političkih čelnika, o „zabunama“ u ispunjavanju imovinskih kartica. Pitam se kaj onda znaš ak ne znaš ispuniti obični formular? Podsjetilo me to na dragog, pokojnog, susjeda i njegove rečenice, iz sedamdesetih: „ I ja sam moga biti pridsednik općine, ali nisam htija, jer nisam bija pismen“ .
O skandalima o kojima bruji cijela Hrvatska pa i svijet, naši političari, obično, nisu čuli, nisu proučili, baš su došli s puta, imali su druge obveze… To je sramota, ruganje Hrvatskom narodu. Korupcija i kriminal su svakodnevica. Trebaju nam radikalne promjene.
Jedino učinkovito rješenje vidim u promjeni zakonodavne izvršne i sudske vlasti i brzoj promjeni i provođenju zakonskih odredbi, a to, uz našu potporu, može samo opcija poštenih i sposobnih političara okružena oko Miroslava Škore. Vjerujem da su i predsjednički izbori bili Božja volja. Čudnovati su putevi Gospodnji.
Branko Smrekar.

U Brdovcu;26.siječnja 2020.