Oganj.blog.hr

U osamdesetim bijah u prigodi rukovoditi Vatrogasnom brigadom Zagreb, koja je, matično, pokrivala Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. Time sam potpisivao sve dokumente pa i one koji su se odnosili na Državne tajne. Jedna od njih, uz ostale datosti, sadržavala je, zaista povjerljive podatke: „U proteklom tjednu na području Zagreba bilo je šest požara trave i četiri požara smeća, u kojima nije počinjena materijalna šteta“. Postupci prijevoza takovih podataka bili su osigurani policijom. Nikad nisam shvatio zašto se skrivaju podatci o požarima. Građani su ih ionako vidjeli. Umjesto da se uz informaciju o požarima , građani pouče kako se ponašati da požara uopće ne bude.
Nakon Brigade, prihvatio sam dužnost u Vatrogasnoj školi. Tamo me je, i prije otvaranja, dvometarskog, barem pola tone teškog sefa, dočekala fama o „Planu Sljeme“. Pogledah: zapravo, samo popis zaposlenika, u kojem su navedeni „ strogo povjerljivi, tajni, podatci“: Ime i prezime zaposlenika, adresa stanovanja i broj telefona. Isti se takav popis, radi komunikacije, nalazio i na stolu u vratarnici, ( glavnom ulazu, dodao bih, i izlazu). Prezimena i imena, adrese i brojevi telefona sastavni su dio i javnog, telefonskog imenika.
I dok su tadašnji povjerljivi podaci bili, pomalo, smiješni, oni nisu prouzrokovali nikakve štetne posljedice.
Danas se, ponekad, podatci po pitanju zlodjela, u službama zaduženim za suzbijanje kriminala, proglašavaju tajnom, spremaju u ladice i, po političkom naputku, izvlače iz ladica, pri čemu, pod pritiskom javnosti, znaju u postupak staviti manje kažnjiva djela. Kriminal.
Iz tog razloga željno očekujem parlamentarne izbore i Hrvatski koalicijski pokret, kojem će razotkrivanje i sankcioniranje svih, koji su učinili ili skrivali zlodjela svih vrsta, biti prvenstvena zadaća.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;20.sijećnja 2020.