Oganj.blog.hr

U jednom od, brojnih, tekstova, napisah da Hrvati u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Vojvodini… nisu dijaspora. Bilo mi je drago kad mi je ministar-savjetnik Crnogorskog veleposlanstva u Zagrebu, predsjednik Gradskog vijeća Kotora i dugogodišnji prijatelj, Nikola, komentirao: „ Svoj na svome“.
Dragocjeno je pročitati povijest Hrvata u Bosni i Hercegovini, od stojeća sedmog, preko domovinskog rata, do danas, i njihovu herojsku, mnogima nepoznatu, tešku borbu i uspjeh u očuvanju hrvatskog identiteta. Strahote koje doživiše u opiranju Turcima, Srpskom hegemonizmu, a posebno komunističkom totalitarizmu, navode me da razumijem rezultat njihova glasovanja u drugom krugu predsjedničkih izbora. Komunizam je u Bosni i Hercegovini Hrvatima učinio beskrajno mnogo zla. Današnja generacija to ne može zaboraviti. Predsjednika Zorana Milanovića, mnogi, pa tako i Hrvati u Bosni i Hercegovini, vidjet ćemo da li utemeljeno, smatraju sinonimom komunizma. To, a ne posebno zadovoljstvo dosadašnjom Predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, po mom je mišljenju, razlog zbog čega je oko 90 % glasaća glasovalo za poraženu kandidatkinju.
I na kraju ne mogu se oteti dojmu, da od 1918. godine, kroatofobi, nažalost i na području Republike Hrvatske, nastoje, ono što je neizvedivo, razjediniti Hrvate, ma gdje bili. Osobno, nikad te častne ljude ne smatram Bosancima ili Hercegovcima, već, uistinu, našom braćom, žrtvama i uzdanicom hrvatskog roda. Konačno, i živimo u, zemljopisnoj, cjelini. Radujem se hodočašću u Gvozdansko.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;9.sijećanj 2020.